(s)Misli za mislit’…

Što ima smisla u životu, što nema? Što je, zapravo, smisao života?

Ima li smisla ovaj odnos ili onaj rad? Takva i slična pitanja su, čini mi se, glavna tema mojih promišljanja. Uvijek sve nekako mjerim po smislenosti istoga.

Aristotel bi bio sretan. On je smatrao da je jedino ostvarenje smisla, suštine nečega – vrijedno bivanja. Da je sama svrha i stremljenje ka njoj, sa svim svojim izazovima i djelovanjima, jedini smisao života. I, moram nekako reći, to je i moj stav.

Često se uhvatim kako procjenjujem odluke kroz prizmu toga koliko su svrsishodne. Znam da, kada pričam s ljudima o njihovim dilemama, uvijek nekako iz mene izranja kategorija „smisla“ – koliko ima smisla da to činiš, što je u pozadini, što je smisao toga… Smisao&Svrha – vječna pitanja.

 Tako da je ova zbirka – (s)Misli tj. misli o smislu koje rađaju razne smisle o brojnim temama – neki moj filozofski odgovor na njega. Slična je prvoj knjizi „Svjetla“ po osobnim temama: zašto sam tu, koji je moj osobni smisao i kako da ga ostvarim; drugoj knjizi, „Srca“, po tome što neminovno osobni smisao i ostvarenje istoga dovede do teme ostvarenja društva, a trećoj, „Biseri“, po tome što ima i stihova. I, naravno, kao i četvrta knjiga tj. „Magije“, ima i neke vježbe za brza osvještenja. Svrhe i smisla.

Zato… vjerujem da će ti biti draga. Korisna kao topla prijateljica koja bodri i razumije. A kad zaboravimo svoju svrhu ili smisao svega – podsjeća.

Zašto sam tu, što mi je činiti i kako najlakše – su okosnica njenih poanti dok priča s nama. Eseji od kojih je knjiga satkana su nastali u periodu od 2010. do sad, kroz sajt. Eseji su i dalje on-line, tako da nije nužno imati knjigu da ih se dodirne i spozna. Ali, eto, knjiga je ipak knjiga. Nešto što možeš zagrliti, sa čime možeš zaspati, nositi u torbi, pa se sjećati što znači svaka mrlja na njoj, neka od vina, neka od suza, neka od prstiju koje jedu čokoladu dok Um čita.

 Uglavnom, zahvalna sam što je ona sad zaokružena jer nosi u sebi jake teme, baš bitne u ovom vremenu granica i njihovog premošćivanja. Možda je bitnije nego „kako biti sretan“, znati smisao toga kada nisi sretan i kako to gledati i iz kojeg kuta da, ako ne već sreća, postane mudrost ili spoznaja.

Zato su (s)Misli super knjiga: imaju srca, nose svjetla, nude bisere i magije. Oni su spoznaja i lakoća. Radost koju osjetimo da živne u nama kada se sjetimo svog zemaljskog i kozmičkog – SMISLA. Kome hvala? Jer to je uvijek na kraju lijepo napisati… Pa Mami i Tati, naravno, Božanskom uopće što uvijek obrne stvari u kreaciju, i Tarotu, of kors… jer svemu da smisao 🙂 :*