PERLE DUŠE

Za razliku od proze, koja je promišljena, i pišem je kada lijepo prokontempliram uvide pa ih suvislo prenesem, moja poezija je nekako ranjiva…Čujem kroz stihove – poruke svoje Tišine, svog Sebstva, duhovnog vodstva… Kako god nazvali tu Silu Života u nama i oko nas.

A, kada me preplave emocije… čujem ih nekako drugačije, jasnije. I tada, da izrazim nekako ono što ne mogu mislima dodirnuti, sjednem i pustim kroz prste teku duboki osjećaji koje, u tom stanju, um ne bi mogao jezikom izraziti. I tako nekako nastanu pjesme.

Vjerojatno sam se zbog toga i nećkala objaviti pjesme ili ne – zapravo, dvoumio je moj ego. Činilo mu se blesavim govoriti o tuzi, smrti… A onda sam spoznala da je baš to iscjeljujuće: čak i najtužnije pjesme oduševljavale su ljude. Pisali su mi kako su im baš ti stihovi pomogli da se isplaču, oslobode bijesa, otvore…

I tako sam, mic po mic, nagovorila samu sebe na objavljivanje Bisera. Nazvala sam zbirku Biseri baš zato što su se i stihovi sa suzama nizali, a red po red se tako, iz najtamnijih dubina, rađala Ljepota. U zbirci je izbor pjesama nastalih od 2000. do 2013. godine.

Nisu poredane kronološki, nego prema psihičkim fazama razvoja – počinju s razinom koju alkemija zove „crnje od crnjeg“ odnosno nigredo, a govori o onom našem stanju u kojem se raspadamo da bismo se opet sastavili: o smrti iz koje izranjamo novorođeni.

Te pjesme sam pisala uglavnom potaknuta najznačajnijom smrti u mom životu – onom moje Majke Virne Heles: njenom smrću, umro je i dio mene, a integracija tog iskustva psihički i energetski jest išla kroz osvještenje vječnog života, upravo kroz stihove. Nigredo je faza u kojoj smo „na dnu“ – a dna se nema gdje nego gore, tako da su uranjanje i izranjanje glavni motivi ovog poglavlja.

Sljedeće poglavlje, također nazvano po alkemijskoj fazi Citrinitas, je ona razina u kojoj polako sviće: izranjamo zahvaljujući unutarnjem svjetlu koje smo otkrili. U njoj su pjesme posvećene mojim precima jer znam koliko njihova podrška ima utjecaj na naše živote, bili toga svjesni ili ne.

Najospežnije je poglavlje o ljubavi: Albedo – Voljenja, nastalo iz mojih ljubavnih životnih putovanja. Pojednostavljeno, albedo je naziv za fazu u transformaciji kada biće bijeli, oprano od svih nečistoća, a to je Ljubav činila za mene: koliko god je, i kad je, boljelo – nako svega sam izlazila čišća i svjetlija.

Posljednja faza stvaranja velikog djela u alkemiji se zove Rubedo, pa po njoj i posljednje poglavlje posvećeno Moći: onoj Moći Duha koju kada čovjek osvijesti, nakon što je prošao niz životnih avantura, postaje zlato (od metala kakav je bio pri kretanju na put transformacije – put svjesnog života).

Zapravo, u životu sam prvo počela pisati stihove: prvu pjesmu sam napisala s deset godina, ali sve nastale od tada do dvadesete godine sam spalila: činile su mi se premračne, i djelovale nekako beznadne. S druge strane, djeluje mi da su Biseri – koliko god na mahove bili tužni – ipak otvarajući. U suštini, svatko će za sebe procjeniti. Ja vas volim, i zahvalna sam svima na podršci, lekcijama i inspiraciji.