Svrha Cilja je, zapravo, pokretanje energije. Cilj nije točka na koju treba dotrčati, po mogućnosti što prije i bez obzira na sve. Cilj je putovanje do zamišljene točke, sa svim izmjenama plana koje donosi.

Zato je važno imati cilj: on pokreće, u nekom smjeru, budi djelovanje. A svako kretanje je dobro. Stajanje je stagnacija, a svaka stagnacija je nazadovanje – u poslu, odnosu, životu; u svemu. Jer, život jest stalno kretanje. U tom smislu, nema loših odluka: svaka, pa i ona „pogrešna“ je poučna i bolja od neodlučivanja. A cilj radi upravo to – lansira donošenje odluke, i pokret.

U prvi tren, djeluje da je jedino ostvarenje cilja važno. Tako mora biti, da bi um i biće skupili golemu količinu energiju koja ih pokreće na djelovanje, na obavljanje i onih stvari koje bi inače izbjegavali u širokom luku. Primjerice cilj kupnje prekrasnog stana pokreće u tolikoj mjeri da čovjek, inače mukotrpnu i gnjavažnu administraciju obavlja skoro pa s osmijehom. No, tako je i kod drugih ciljeva. Ali u tome zna biti i zamka, a to je – što kaže vedska tradicija – vezanost za rezultat.

Odnosno, fiksacija na cilj. Jer, ima situcija u životu kada je cilj, zapravo, potreban samo da bi pokrenuo čovjeka. Njegovo samo ispunjenje po sebi nije važno. Važni su procesi koje se prolazi na putovanju do njega, jer nose zreljenje čovjeka, nova traganja i nova uviđanja. I zato je, u stvari, Put cilj. Na Putu učiš, doživljavaš transformacije, razvijaš se. U konačnici, cilj se ostvaruje kao nagrada. A ako to na kraju i nije slika onog prvotnog cilja koji nas je lansirao na putovanje, i to je u redu. Jer se cilj po putu modificira.

Zato je opasno, čak glupo, jahati kruto po zacrtanom. Važna je odlučnost, ali i fleksibilnost. Svi znate one situacije kad, na pola puta – a zahvaljujući događajima na toj polovici – shvatite da ne želite, zapravo, prvi A, nego B. Stoga predahnite i ustanovite, ali i preispitajte svoje ciljeve. Koliko je uistinu važno dosegnuti neku točku? I, biste li bili zadovoljni da je sutra dobijete čarobnim štapićem, od jednom? Da vam takvo instant ostvarenje, oduzeme sve izazove i zreljenja putovanja.

Zapravo, ne biste. I tada, i da dobijete željeni zlatni pehar ostvarenog cilja, on ne bi imao svoj značaj, niti vrijednost. Jer vrijednost proizlazi iz vašeg putovanja. Stoga uživajte u svakom koraku, a one u kojima ne možete uživati – poštujte. Vidjet ćete da su bili vrijedni, možda čak dragocjenijih od onih hedonističkih. Naravno, svaki ima svoju vrijednost, ali je činjenica da pritisak stvara pokret i akciju, pa u tom smislu više reagiramo kad nas nešto „stisne“ u životu, nego kad je sve pjesmica, uslijed čega nemate potrebu pitati se zašto i, što je još važnije, pomicati osobne granice. A putovanje do cilja je pomicanje, rušenje granica.

Istraživanje novog teritorija u svakoj razini – onoj vaše tolerancije, vašeg promišljanja, vaše hrabrosti. Zato je vrijedno. I zato je, u stvari, pravi cilj potpuno doživjeti svaki korak. I krenuti dalje s njega, kad prepoznaš da je zaokružen. I tako korak po korak, detalj po detalj, stvara se slika. Na kraju, ona uopće ne mora imate na sebi oblike i boje koje ste zamislili kada ste krenuli: u startu je to bila pokretačka vizija, no krajnja slika može biti (i u pravilu jest) mnogo ljepša. Zato ostanite otvoreni idejama po putu, ne ljutite se na „skretanja“ ili zastoje, ili sebe zbog kašnjenja. Sjetite se da ste kreatori svog iskustva i vjerujete kreaciji svoje duše, čak i ako je se ne sjećate u ovom tijelu, pa se ljutite zbog „odmaka“.

Samo je privremen i iluzoran. U suštini, čeka vas ostvarenje svog sna. Sve ljepote i opasnosti, dio su scenarija puta kojeg je duša dogovorila prije inkarniranja. Ali, sa svakim silaskom u tijelo, duša potpisuje svojevrstan “Ugovor života”, i njegovu najbitniju stavku – onu razvoja. To je onaj promil postojanja koji je misteriozan, nedoživljen, nepredvidiv i tajanstven. Koji garantira da će put biti uzbudljiv baš zato što je svako utjelovljenje razvojni eksperiment u kojem se, da bi se ostvarila svhra rasta, trebaju događati neplanirane i nepredvidive stvari. jer one su te koje pokreću rast.

Zato uživajte i u njima, i ne nervirajte se kad “plan pada”. Budite slobodni i vjerujte da je vaša plovidba životnim morima sigurna. Sigurna je zato što postoji u tom ugovoru i stavka o pomoći, podršci koju dobivamo uvijek kada se eksperiment razmaše. Svaka duša je to “potpisala” – neke su tražile više pomagača, neke manje, ali svaka ih ima koliko ih treba. Za sve, ali SVE, avanture Života.

PODRŠKA SVIJESTI NA PUTOVANJU: Afirmacije&Vježba

1. Ja Jesam Put, Istina i Život: da se sjetite kako je vaš put jedinstven, i ne trebate ići utabanim autoputom kojim idu svi, nego si vjerujete dok krčite neprohodnu šumu, i kad vam je teško, ili vas napadnu sumnje.

2. Ja se s lakoćom krećem Životom: prepreke su neizbježne, ali je stav lakoće taj koji čini da ih preskočite u ugodnom skoku, a ne grčećem napinjanju.

3. Moj Put je posut blagoslovima ljubavi: uz ovo, radite slijedeću vježbu – kad god krećete na neko od životnih putovanja prema nekom cilju, zamislite krajnju točku i cijeli potez do nje, uključujući sebe na startu u svjetlosti. Osjetite kako blistavo bijelo srebrna svjetlost prožima sve sudionike: vas, sve poznate i nepoznate ljude koji će doći na putu, i cijelu stazu.