Čuvaj svoj mač
Nemoj im dopustiti da otupe tvoju oštricu. Da tvoj samurajski mač istope i od njega naprave male nožiće kojima te sjeckaju na komade, do samog kraja, dok ne skončaš. Kao rascjepkana osoba, utopljena u moru kolektivnih emocija – kažu AS MAČEVA, KRALJICA MAČEVA I 10 MAČEVA kada ih pitam za nas poantu ovog Punog Mjeseca.
Znam, čovjek bi očekivao nešto poput „aaaa uuuuu Pun Mjesec u Vodoliji, Sunce i Venera u Lavu… ide divna priča o tome kako uskladiti svoj individualizam s višom svrhom društva… aaaa laalallalaaa“. A onda mačevi…
Jedan debeli, zlatni posebni… koji se smanji i postane običan malecni, jedan od mnogih. To je realna opasnost ovog vremena, i ako nešto ovaj uransko-vodolijski Mjesec osvjetljava, onda je to najava faze kada će i Pluton, pa i Saturn doći do tog zviježđa – faze kada će biti izazov ostati srčanim čovjekom kontra AI-ova (umjetnih otjelotvorenih inteligencija). Bilo kroz pojačanu upotrebu nanotehnologije, čipova, znamo već.
Mačevi za fokus
Zato, ovoliko mačeva u kartama dobro dođe, za fokus, neka. Ako je Mjesec golema kompjutorska baza, onda da pokidaju eterske veze masovnog programiranja posebno jake u posebnim mjesečevim fazama. Uglavnom, ne daj svoj mač… kao glavna poruka.
No, da netko ne bi dao svoj mač, prvo mora osvijestiti što je on. Za svakoga nešto drugo. Razmišljaj ovako: kada netko napadne tebe ili tvoje bližnje, čime se braniš? Ne, ne dramom i emocijama, to je prvi sloj, nego kad je stvarno neka ozbiljna frka – kakav ti je fokus? Za čim prvo posežeš? Što ti vraća mir? S kojim stavom čuvaš svoje granice? Kako razmišljaš kad naslutiš da te netko hoće skuhati iz pozadine, onako perfidno? To je tvoj mač.
Um reklo bi se, ali…. mač je nešto specifičnije, mač je način na koji koristiš taj um. Jer um je kao ocean i svi smo uronjeni u njega. Ono po čemu se razlikuje um jednog čovjeka od drugog zapravo nije sam um, nego način na koji ga čovjek koristi. Kako izmjeri, odvagne, presudi… probije kroz mrak neznanja i nauči nešto… savlada strateški emo-krvopije poput straha ili mentalno-gube poput koncepata… prozre pozadinske manipulatore.
Sačuvati individualnost
A u ovom vremenu, izazov je održati osobni način korištenja uma jer se dio kolektivnog uma koji tehnički dominira – kroz internet i sve njegove sadržaje, najviše društvene mreže koje su na vrhu trona u stvaranju virtualne stvarnosti – čini da svi više i manje počinju razmišljati isto.
Čini se da nije tako jer se na površini šušure šarene haljine ega, pa djeluje da je mnogo slobode izražaja dopušteno. I jeste naizgled, ali u pozadini je konstrukcija koja čini da su te sve prividne slobode jednostavno kategorije. Imaš kategoriju #samoljubav sretni new cage-eri… kategoriju #isključivisarkazam#biznis&mindsetkoačeri… Imaš kockice.
Jasno, jer je umu lakše snalaziti se u kockicama. I tako se kuha kuha kao ta žaba, servirana u kockicama. Ništa iznad, ni izvan.
No, kako za koga. Za nas je namjera letjeti umom slobodno kao ptica. Iznad kolektivnog pokolja individualizma. Iznad utapanja u emocijama masa. Iznad Sunca vlastitog ega – jer ni njemu nećemo dopustiti da nas iscjecka i prilagodi. Ali dovoljno ga poštovati da s njim, kao sa savršenim kostimom, odigramo igre koje su potrebne za – nadigrati društvene kockice, pa i proći kroz njihove uglove kad treba.
Da, idemo uzletjeti duhom svaki put iznova, sa svakim zalaskom i izlaskom Sunca, rastegnuti svoja krila – tijela i duha i izdići se svijeću u viša prostranstva, gdje je sloboda da, po povratku, slažemo kockice na svoj osoben, lud, čudan ili čudesan način, pravimo od njih trokute ili ih isjeckamo i izbrusimo u kuglice. Što god nam kao naš jedinstveni, genijalni način u tom trenu dođe.
Bistra nam Luna!