LJUBAV: Voli mudro

Nemoj biti budala "u ime ljubavi". Zabluda je da tako treba jer je to "pravo". Isto je tako zabluda da treba "umrijeti zbog ljubavi" i "voljeti strasno". Ljubav je čudo koje je nemoguće definirati, a opet - mnogo toga što je čovjek programiran da misli da je ljubav - nije. Ljubav nije opsesivnost, posesivnost, iskorištavanje. Nisu projekcije, nade da će nešto biti bolje, iluzije i fantazije. Ljubav je ples. Koji traje dok traje muzika, ali postoji. Ples je partenerstvo. Zato su, u samoj praksi odnosa ljubavi, bilo emotivnih, romantičnih i zaljubljenih, do roditeljskih, obiteljskih, prijateljskih... u pitanju gradnje i stvaranja. Razmjena i ravnoteža. Umijeće je postići to partnerstvo u odnosima. Ali i jedini zadatak jer bez toga - odnosa nema. Samo iluzije, projekcije i kompenzacija. Pravi odnosi ljubavi su ples, valcer, tango, salsa - miran, strastven, kako kad. No, uvijek usklađen. Ples. Dobro plešeš kad zajedno slušate istu muziku, slušate se, pratite se. Gledate u oči dok vodite ljubav, zagrlite se, pridržite, okrenete. Znate plesti zajedno, i svatko sa sobom. Nema ovisnosti, ni vezanosti. Nego povezanost. Tiha i jaka. Nema opsesivnosti, ima razumijevanja. Nema "leptirića u želucu" preznojavanja i transa. Ima mirnog prepoznavanja. Pod time što, na prvu, podrazumijevaš pod riječju “partnerstvo” možeš vidjeti u kojoj si fazi života, ili što ti je trenutno najvažnije. Recimo, kao pomisliš na poslovni savez, evidentno je to tvoj prioritet kojem se mudro posvetiti. Većina ipak pomisli na ljubavno partnerstvo. U suštini, to je isto. Ljubavni odnosi bili bi mnogo sretniji kada bi im se pristupalo kao poslovnim ugovorima. Znam da ovo trenutno zvuči jako hladno, ali nije, gle ovo: u poslu, recimo da s nekim ulaziš u neki biznis, nikad ne bi spario snage da u ugovoru piše kako ćeš ti financirati sve troškove, plaćati štete koje drugi napravi, trpjeti njegovu neodgovornost, tolerirati nemar ili uništavanje imovine. Da ti netko ponudi da to potpišeš, ili mu tresneš šamar ili se smiješ, ali naravno da ne shvatiš ozbiljno. A u tzv. ljubavi? Ljudi nerijetko srljaju pošto-poto… Baš u takav ugovor. “Samo da je netko tuuu, pa se vooooliiimooo” i ostale zablude koje proizlaze iz nesvjesne gladi, odnosno rane. Kad se ona zacijeli, čovjek shvati da je partnerstvo – brak – savez kako god hoćeš zvati taj ugovor točno to – ugovor. Jer uvijek je u igri tvoje srce, tvoji resursi psihički i fizički. I zato želiš u taj ples ući i plesati, dok god traje muzika. Jer ja partnerstvo ravnoteža.

Don`t copy text!