TIJELO & REGULACIJA
Kada Tvoja Aura Izgleda Kao Excel Spreadsheet S Traumom Dok Ti Misliš Da Je "Elektromagnetsko Polje Duše" Kad si dobro unutra, dobro si vani. Zvuči kao nešto što bi rekla tvoja life coach koja naplaćuje 200 eura po satu da ti kaže da vizualiziraš obilje dok ti je tekući račun u minusu treći mjesec zaredom. Ili kao Instagram bio osobe koja prodaje kristale i tvrdi da joj "um stvara stvarnost" dok istovremeno živi kod roditelja u 34. godini života jer joj "pozitivna energija još nije manifestirala stan". Tvoja kralježnica zna da "dobro unutra" nije stanje uma nego stanje nervnog sustava. Tvoja krv teče kroz tijelo koje ne razlikuje "pozitivne stavove" od ventral vagal regulacije. Tvoje kosti nose napetost svake neprocessirane emocije koju si nazvala "negativnom vibracijom" i pokušala afirmirati van umjesto da je osjetiš kroz. I onda ti kažu: zdravlje počinje u umu, pravi stavovi nose prava stanja. LOL. Kao da možeš "pozitivno razmišljati" svoj put van kroničnog upaljenja crijeva. Kao da depresija nestaje kad konačno adoptuješ "pravi stav". Kao da anksioznost čeka da joj kažeš "nisam te pozvala na ovu zabavu" pa će pristojno otići. Ne. Zdravlje ne počinje u umu. Zdravlje počinje u regulaciji autonomnog sustava koji određuje mogu li tvoje stanice uopće PRIMITI kisik, hranjive tvari i signale koje im mozak pokušava poslati. Možeš imati "najljepše stavove" na planeti dok ti je vagus živac u dorsal shutdown modu i tvoje tijelo doslovno ne registrira da postojiš. Možeš vizualizirati zdravlje 37 minuta dnevno dok ti je simpatički sustav u kroničnoj hiperaktivaciji i tvoja krv nosi kortizol kao primarni mood. Tvoj um nije "širi od tijela". Tvoj um JE funkcija tijela. Mozak je organ. Misli su neurokemijski procesi. "Um" je romantična apstrakcija za nešto što je zapravo jako konkretno: električni impulsi koji putuju kroz sinapse. A onda najbolji dio ovog teksta gdje opisuje auru kao "elektromagnetsko polje koje nosi sve misli, pobjede, poraze". Ajmo to dekonstruirati molekulu po molekulu. DA, imaš elektromagnetsko polje. Tvoje srce proizvodi najjače elektromagnetsko polje u tijelu, detektabilno do 3 metra od tebe. To je MJERLJIVO. To je ZNANOST. Ali to polje ne "nosi tvoje misli kao tamni oblak ili kao bljesak svjetla". To polje odražava stanje tvog AUTONOMNOG SUSTAVA. Odražava tvoju srčanu varijabilnost. Odražava koliko je tvoj vagus živac reguliran ili dereguliran. Tvoja "aura" nije kozmička bilježnica tvojih vibracij. Tvoja aura je real-time očitanje tvog živčanog sustava kroz elektromagnetski potpis srca. Kada si regulirana: polje je koherentno. Kada si u kaosu: polje je fragmentirano. Nije to "negativna energija". To je DISREGULACIJA. I da, drugi ljudi to mogu osjetiti. Ne jer "čitaju tvoju auru" kao da su vidovnjaci. Nego jer NJIHOV Nervni sustav detektira TVOJ elektromagnetski potpis i reagira na njega. Mirror neuroni. Polyvagal komunikacija. Somatska rezonancija. Tvoja koža registrira tuđi Nervni sustav prije nego tvoj um procesira da netko stoji pokraj tebe. Tvoja krv čita elektromagnetske signale kao jezik stariji od riječi. Tvoje tijelo zna tko je siguran i tko nije, i to znanje ne dolazi kroz "auru" nego kroz biološku inteligenciju. A onda tekst kaže: sve se odražava u životu, neka područja su blistava, negdje ne ide nikako. DA. Ali ne zato jer imaš "tamni oblak u auri nad financijama" ili "svjetlo u auri nad ljubavi". Nego zato jer tvoj nervni sustav ima različite kapacitete za različita područja života OVISNO o fraktalima koje nosiš. Ako imaš brazdu oko novca iz djetinjstva gdje je novac značio stres: tvoj sustav će AUTOMATSKI ići u alarm kad se bavišbrojkama. Nije to "negativna energija". To je NEUROCEPCIJA opasnosti. Ako imaš reguliran odnos s kreativnošću: tvoj sustav ulazi u flow. Nije to "pozitivna aura". To je ventral vagal aktivacija. Razlika nije u "stavovima". Razlika je u tome gdje ti je Nervni sustav programiran za sigurnost i gdje je programiran za prijetnju. I onda dolazi dio koji je... zapravo skoro točan: "Recimo lopatice, puno se ljudi grbi tamo. Sam tvoj pogled, usmjerenje pažnje uma, učinit će da se blago ispraviš." DA! Ali ne zato jer "um koristi tijelo" ili jer "duša se izražava kroz um koji koristi tijelo" (koji je to fucking hierarchy chain of command). Nego zato jer INTEROCEPCIJA. Svjesna pažnja aktivira INSULA korteks koji mapira interno stanje tijela. Kad svjesno obratiš pažnju na dio tijela, mijenjаš его neuralni potpis u mozgu i time mijenjаš tonus mišića. Tvoja lopatica se opušta jer si je konačno PRIMIJETILA, ne jer si joj poslala "pozitivnu energiju uma". Propriocepcija + svjesnost = promjena mišićnog tonusa. To je neurologija, ne telekineza. I DA, kad opustiš usnu koju si stisnula nesvjesno, osjetiš "suptilan titraj u umu". Ne zato jer postoji magična veza uma i tijela. Nego zato jer fascia u licu je DIREKTNO povezana s vagus živcem. Kad opustiš lice, šalješ signal vagus-u da je SIGURNO. Vagus šalje signal mozgu. Mozak mijenja percepciju. To je bottom-up regulacija. Tijelo prvo. Um nakon. Ne obrnuto. "Ta moćna veza uma i tijela koju duša koristi za izražavanje." Ne. Ta moćna veza NEMA hijerarhiju. Nema "duše koja koristi um koji koristi tijelo" kao da je to korporativna struktura s CEO-om i middle managementom. Postoji samo JEDAN SUSTAV. Tijelo-um-mozak-srce-živci-krv-koža. Sve to je jedno. I sve to komunicira ISTOVREMENO, ne hijerarhijski. Tvoje tijelo ne čeka da um "obrati pažnju". Tvoje tijelo GOVORI cijelo vrijeme. Um ga samo konačno čuje kad prestane biti toliko glasan. I zato "biti usklađen" nije o tome da um vlada tijelom. "Biti usklađen" je o tome da tijelo i mozak komuniciraju bez smetnji. Da Nervni sustav nije u ratu sa sobom. Da regulacija teče gore-dolje I dolje-gore istovremeno. To nije hijerarhija. To je orkestar. I dirigent nije um. Dirigent je REGULACIJA.
Orgazam Na Prvi Pogled Je Neurološki Događaj (I Tvoj Razum Nije Pozvan)
Ona ga ima u ustima. Liže ga, gurka jezikom, radi ono što zna da radi dobro. On uzdiše, bubri, superčvrst je. I onda, iduće sekunde, pada. Kao zastava na pola koplja. Kao soufflé koji je netko pogledao pregrubo. Kao svi njeni planovi za večer. “Malo sam brijao” kaže on, misleći na speed, ne na manscaping. I ona, kraljica koju zaslužujemo, kaže: “Biraj. Spid ili seks. Jer ja neću frajera koji ne može. Hoću frajera koji će me UBITI seksom.” Tvoje tijelo zna što znači ta rečenica. Ne ubiti doslovno. Ubiti onu tebe koja kontrolira, kalkulira, čeka “pravi trenutak”. Tvoja koža pamti svaki put kad si se predala nečemu većem od…
Tvoj Unutarnji Ratnik Ima Bjesnoću I Nula Taktike (Ove Sedmice To Nije Kombinacija)
Bljesne ti u 2 ujutro dok zuriš u strop: MORAM SVE PROMIJENITI. Posao, grad, frizuru, možda i ime. Odjednom ti je kristalno jasno da ovo više nije tvoje, da trebaš sve pustiti, prodati stan, otkazati pretplatu na Netflix i krenuti u nepoznato s jednim koferom i onim osjećajem da ćeš se “snaći jer imaš snage i znanja”. Do 2:47 već si mentalno na Baliju, radiš kao instruktorica joge iako ne znaš jogu, i SVE IMA SMISLA. Tvoje tijelo prepoznaje tu energiju. Taj val koji te diže i nosi prema rubu s kojeg bi skočila bez da provJeriš ima li dolje voda ili beton. Tvoja krv ubrzava, tvoja koža se budi,…
Tvoja Unutarnja Čarobnica Ima Vagusni Živac (I On Ne Reagira Na Afirmacije)Unutarnja Čarobnica
Tvoja Unutarnja Čarobnica Ima Vagusni Živac (I On Ne Reagira Na Afirmacije) Znaš onu ženu na Instagramu koja ti kaže da “slušaš svoje srce” dok prodaje tečaj intuicije za 497 eura s early bird popustom koji traje vječno? Ona koja objašnjava da “jednostavno ZNAŠ” dok ti scrollaš u 2 ujutro između reklame za kristale i reklame za keto dijetu, pokušavajući osjetiti bilo što osim tog čudnog pritiska u prsima koji nije ni glad ni anksioznost nego možda oboje plus krivnja što još nisi “manifestirala” bolji život? I onda ti dođe neki stručnjak na TV-u, objasni ti sve, i ti kimaš glavom jer zvuči uvjerljivo, a pet minuta kasnije dođe drugi…
Kada Tvoj Nervni Sustav Screenshota Cijelu Planetu Odjednom
Ožujak 2020. Planeta na pauzi. Tvoj sustav na max alarmu. Svi pričaju o strahu kao da je Twitter trend koji možeš mutati. Sjedneš u kuhinji, scrollaš vijesti dok čekaš da voda proključa za kavu, tvoja amigdala mainlineaju kortizol kao energy drink, i svaki naslov registriraš kao osobnu prijetnju tvom preživljavanju iako je problem na drugom kontinentu. Prodavačica u dućanu nosi rukavice i tvoj sustav Screenshot. Žena s maskom na ulici i tvoj Nervni sustav Screenshot. Prijatelj te zove zabrinutim glasom da dođeš na selo i tvoj autonomni sustav doslovno instalira novi software straha prije nego si shvatila da je to bio samo poziv. Tvoja koža registrira svaki strah oko tebe…
Tvoj ritam nije rutina (i sustav to mrzi)
Znaš onu priču o “usklađenosti”? Usklađenost s Višom svrhom. S Božanskom namjerom. S Voljom Univerzuma. S Esencijom svog Sebstva. S onim što bi trebala biti prema osamnaest knjiga o manifestaciji koje si kupila i nikad pročitala. E, sve to u osnovi znači jednu jedinu stvar: USKLAĐENOST S VLASTITIM RITMOM. I to je to. Nema tu kozmičkog plana. Ima samo tvoj tempo koji ili živiš ili ne živiš, a većina nas ga ne živi jer smo zaboravili da ga uopće imamo. Tvoje tijelo ima ritam stariji od tvojih sjećanja. Tvoja krv teče tempom koji nisi odabrala glavom. Tvoja kralježnica zna melodiju koju tvoj um ne zna napisati. Pogledaj ptice. Vrapci imaju…
Piješ da zaboraviš da se sramiš što piješ
Nosiš sa sobom listu propuštenih prilika kao da ti je životopis za posao koji više ne postoji. Znaš točno KADA si trebala reći nešto a nisi. Znaš točno KOGA si trebala ostaviti tri godine ranije. Znaš točno KOJI posao nisi prihvatila jer te bilo strah. I sad ležiš u 2 ujutro i gledaš u strop i vrtš te scene kao Netflix koji nema gumb za pause, samo za repeat, repeat, repeat. A tvoj mozak dodaje dramatičnu glazbu i slow motion efekte, besplatno, jer je on takav ljubazan. Tvoje tijelo nosi svako kajanje kao teret u tkivu. Tvoja fascija pamti svaki trenutak kad si spavala dok je nešto u tebi vapilo…
Prestani raditi crnu magiju nad samom sobom
Sjediš s prijateljicom u 11 navečer, iscrpljena od života koji te trenutno gazi kao da si osobni trening teren za svemir, i govoriš “ne mogu više, gotovo je, ubijena sam” istim tonom kojim bi naručila pizzu. I misliš da se samo ventiliraš. Misliš da je to normalno, zdravo dijeljenje, ono što terapeutkinja zove “processing emotions”. A zapravo upravo izvodiš ritual nad vlastitim životom koji tvoje stanice čuju kao naredbu. Samo bez svijeća i pentagrama, što je nekako još gore jer barem bi pentagram bio estetski dosljedan. Tvoj glas nije samo zvuk. Tvoj glas je frekvencija koja vibrira kroz svaku stanicu. Kad govoriš iz dubine očaja, tvoja krv prima te instrukcije…
Gdje ti u tijelu žive razbijene nade
Imaš bronhitis već treći tjedan i govoriš svima da “nešto ide okolo” dok izbjegavaš činjenicu da ti je grlo stalo točno u trenutku kad si progutala onu rečenicu koju si htjela reći šefu, partneru, majci, sebi. I sad kašlješ. Kašlješ i kašlješ kao da tvoje tijelo pokušava izbaciti riječi koje nikad nisu izašle, samo što umjesto riječi izlazi sluz i ogorčenost i račun za propolis koji raste kao da ima vlastiti investment portfolio. Tvoje tijelo ne laže. Nikada nije lagalo. Svaka bol koju osjećaš je adresa. Svaki simptom je pismo koje ti tvoja koža, tvoje kosti, tvoja krv šalju jer ih nisi slušala kad su šaptale. Sada viču. I evo…
Blago koje si oplakala upravo je poslalo poruku da stiže
Znaš onaj osjećaj kad nađeš jaknu koju nisi nosila tri godine i u džepu otkriješ novac u džepu i misliš da si osvojila na lotu? E sad zamisli to, samo umjesto novca, to je tvoja životna snaga koju si pokopala 2017. i proglasila mrtvom jer ti je tada sve otišlo u kurac i nisi imala kapacitet za ništa osim preživljavanje i Netflix. Ta snaga upravo kuca na vrata. I izgleda… drugačije. Jer je prošla kroz nešto što ti zoveš “najgora godina mog života” a što je zapravo bila tvornica preobrazbe. Ono što se vraća nije ono što je otišlo. Tvoje tijelo je u međuvremenu izgorjelo stare receptore i izgradilo nove.…
Djeca znaju nešto što si zaboravila
Dvogodišnjaci imaju jednu supermoć koju su im odrasli sistematično istreniravali iz tijela: sposobnost da kažu NEĆU i misle to. Bez objašnjenja. Bez isprike. Bez PowerPoint prezentacije o tome zašto im ne odgovara taj termin. Samo… neću. I nastave jesti pijesak ili što već rade. A ti? Ti imaš 47 načina da kažeš “da” kad misliš “ne”, uključujući “možda”, “vidjet ćemo”, “javim ti”, i klasični “super, samo mi pošalji detalje” dok iznutra umireš. Tvoje grlo pamti svaki put kad si progutala “ne” da bi netko drugi mogao lakše disati. Svaka neizgovorena granica sada živi u tvojoj čeljusti kao stezanje koje zoveš “stres”. A zapravo je arhiva svega što nisi rekla. I…

























