Kraljevstvo AntiDrame
Puno stoljeća, puno života… proveli smo na drami. Sve do nedavno, cijeli je svijet funkcionirao na njoj – kao na nekoj bolesnoj hrani koja nam diže adrenalin, ali spušta sve drugo, uključujući najvažnije: životnu energiju i svijest.
Gledamo oko sebe: tv sapunice savršen su odraz te priče. Sve je u drami – suze, smijeh, razdvajanja, spajanja… Kaže legenda da smo, kao duše, i uskočili u svijet drame zbog iznimnih iskustava ekstrema – od mržnje do obožavanja…. No, polariteti se okreću, a drama otpada. Odradila je svoje: naučili smo oscilirati tj. prepoznati da naš um lako divlja po klatnu od plusa do minusa.
Gledajući to, izronila je naša duhovna svijest: ona razina u kojoj je sve u redu, i nije joj dosadno da je sve tako, sređeno i mirno. Naravno, izlijeću impulsi starog uma, starih navika i obrazaca ponašanja koji vole raditi dramu, ali izlijeće i naša svijest, da ih obustavimo. U tom smislu, gotovo je s dramom. Nema više potrebe za njom. I ne dajte se upecati na nju kada vam je život servira: dođe vam prijatelj i radi dramu… ne uključujte se u tu politiku uma.
Drama je tehnika nesvjesnog za privlačenje pažnje. A time crpljenja energije jer energija slijedi pažnju. I, ne bi bilo ništa loše u njoj, da ne iscrpljuje, oboje u razmjeni, iako primarno djeluje da onoga tko prima pažnju hrani. Ali, ta hrana je otrovna jer djeluje kao kad prosjaku date novac – podržavate njegovu svijest o siromaštvu, ideju da će mu drugi dati jer sam nije sposoban stvoriti. Isto je s energijom. Kada hranimo nesvjesne vampirske potrebe za pažnjom, koji iskreiraju dramu u tili čas, bacamo hranu u smeće i iscrpljujemo se.
Stoga je dovoljno ovo prepoznati, blagosloviti i ne upustiti se u hali-gali u glavi. Odlučite, sa sobom, da nipošto nećete odustati od svoje sreće. Neka život i ljudi nose ove ili one situacije, ljude s ovih ili onih razina s onakvim ili onakvim dramama… a vi odaberite Radost Mira. Ništa i nitko na svijetu ne zaslužuje da zbog njih dignemo ruke od svog entuzijazma, od svoje sreće, da izgubimo osmijeh. A ostati tako usidreni u Radosti, možemo znajući da je svaka drama izraz polariteta u igri, i znajući da smo mi onaj koji je Gleda kao posmatrač kino projekcija. I, kada se zaigra neka drama, samo se sjetite „što onda, život ide dalje“ i ne uključujte se dok se ne vrati mir: jedino u njemu možete konstruktivno i kreativno davati, i primati.
Osvijesti: Gdje radiš dramu, a ne trebaš? Koji tvoj unutarnji emotivni spoj, mehanizam ili dio prirode tako reagira i što je najbolje da radiš s njim – neke treba iscijeliti jer rade dramu kao odraz unutarnje potisnute traume, drugi su priroda koju treba usmjeriti.