Zamisli se kao dirigenta u svom osobnom orkestru života, gdje svaki instrument predstavlja fragment tvog bića. Sviraš melodiju sastavljenu od prošlih i imaginarnih likova, od strahova i nade, svih tih vibracija što ti šapću tko si ili bi mogao biti.

Kao u astrološkom zodijaku, gdje svaki znak drži ključ jedne dimenzije postojanja, ti imaš svojih dvanaest arhetipskih identiteta, spremnih na simfoniju tvog života. Ali, ej, kojeg baš sad dirigirati? Koja je ta nota koja će orkestru dati smisao?

To je onaj identitet koji zna cijeniti prave stvari, koji razumije gdje vrijednost leži i kako da je multiplicira. Znaš, one trenutke kada si u potpunosti svjestan što ti je bitno, što te pokreće? Tada si kao sprinter, fokusiran samo na cilj, ulažući u ono što ti srce kaže da vrijedi – tvoji dinari su tvoje misli, tvoji pehari su tvoje želje. Ali onda, što kad se tlo pod tobom osuši? Kad ono što si zalijevao postane jalova zemlja?

Tu dolazi prava zagonetka. Koji identitet probuditi da bi prepoznao kada je vrijeme za promjenu, kada treba prestati kopati po istrošenom i pronaći novo tlo? Biti nježan prema prošlosti, zahvalan za sve lekcije, ali ne ostati zakačen za nju kao stara ploča što vrti isti hit iz srednje škole.

I kako doći do te spoznaje? Nećeš to saznati čavrljanjem s drugima, nije u riječima tajna, već u životnom plesu. Ne prati tuđe korake; tvoj put je jedinstven. Kao devet štapova, osjeti težinu svojih dosadašnjih pobjeda, promatraj što si izgradio i u tišini svoje duše, osluškuj gdje te život poziva dalje.

To ti je putokaz, dragi moj maestro. Neka tvoja unutarnja glazba vodi ples.

Mač Izdaha: Ples Srca i Metala

Ajmo ovako, zamisli to kao da si u nekom starom filmu noir, tiho šuljaš kroz noć, kao tajni agent u potrazi za tim ključnim trenutkom kad ćeš starom ja reći “adios” i pozdraviti se s tim starim, ofucanim identitetom koji ti više ne služi. Mislim, hajde, znaš ono kad ti je nešto bilo super bitno u tinejdžerskim danima? Kao one prve ljubavi, pa kad se sjetiš, imaš onaj čudan osjećaj u želucu, ali znaš da je to samo nostalgija. Mentalno si prešao dalje, ali emocije su još uvijek tamo, kao stara ploča što zapinje.

I sad, kako se nosiš s tim? Zamišljaš se u ulozi tog borca, stojiš između dva puta, mač u ruci, spreman preseći sve dileme, kao pravi ninja. Ni lijevo ni desno, nego pravac kroz sredinu, režući sve što ti stoji na putu do novog ja. Zamisli to kao neki epski potez u slow-motionu, gdje lete iskre, a ti stojiš kao glavni lik u nekom akcijskom spektaklu.

I evo nas kod ključnog dijela, tvojih pluća i debelog crijeva, gdje se sve to emocije i odluke zapetljaju. Misli na to kao na neki stari kineski film gdje mačevi od metala, poput tvojih odluka, trebaju donijeti ravnotežu u tvoj unutarnji svemir. Pluća su tvoji saveznici, a u sredini, gdje je sve najintenzivnije, sjedi tvoje srce, koje sve to osjeća. Kao scena iz filma gdje glazba nabuja dok se spremaju velike odluke.

I tada, u tišini noći, dok tiho radiš svoje noćne rituale, bilo da slažeš veš ili čistiš nešto po kući, koristiš taj trenutak da se posvetiš sebi. Ne moraš to raditi očito, kao neka velika scena, nego onako, usput, dok ti pažnja lagano klizi prema srcu, i onda, u trenu odluke, duboki izdah kao tvoj mač preseca sve te dileme, sve te stare priče koje ti više ne trebaju.

I tako, korak po korak, kao da plešeš neki čudan ples između svojih pluća, ti krećeš prema novom ja. Nije to neki radikalan preokret, nije crno u bijelo, već nešto puno suptilnije, kao da miješaš boje na paleti dok ne dobiješ savršenu nijansu. Nešto novo, nešto što je baš tvoje, mješavina starog i novog, ali na potpuno novi način.

I eto, na kraju, kao u nekoj bajci, ti se budiš s tom jasnom vizijom, preciznom informacijom o svom novom putu, koji nije ni skroz lijevo ni skroz desno, nego nešto sasvim treće, nešto što je tvoje, unikatno, kao potpis na kraju velikog djela. Ti si glavni lik u svojoj priči, s mačem od izdaha i štitom od snova, spreman za nove pustolovine.

Osvijesti – Pitanja za SamoSpoznaju

• Koji fragmenti mog bića trenutno čine orkestar mog života i kako svaki od njih doprinosi ukupnoj melodiji?
• Koje prošle ili imaginarnije likove, strahove i nade još uvijek nosim u svojoj unutarnjoj simfoniji, i kako oni utječu na moju trenutnu svijest o sebi?
• Među mojih dvanaest arhetipskih identiteta, koji trenutno drži dirigentsku palicu i zašto baš taj?
• Kako prepoznajem trenutke kada sam u potpunosti svjestan što mi je bitno i što me pokreće? Što ti trenuci govore o meni kao dirigentu svog života?
• Koje su “prave stvari” koje cijenim u životu i kako se to odražava u mojim svakodnevnim odlukama i postupcima?
• Kako da prepoznam kada je vrijeme za promjenu i traženje novog tla za svoj životni orkestar?
• Na koji način mogu biti nježna prema svojoj prošlosti dok istovremeno koračam naprijed prema novim iskustvima?
• Kako mogu otkriti svoj jedinstveni životni ples bez da slijedim tuđe korake?
• Koje su to “dosadašnje pobjede” koje trebam promatrati kako bih razumjela što sam izgradila i prepoznala kamo me život sada poziva?
• Na koji način mogu koristiti svoj glas, svoj “mač izdaha”, kako bih oslobodila sebe od starih identiteta koji mi više ne služe i otvorila prostor za nove, autentične izraze sebe?

Za svoj osobni pogled i Tarot, da osvijetlimo dileme, pozadine i rješenja, te otkrijemo tvoja rješenja, piši na dea@elementi.space ili devidas.dea@gmail.com