Jel’ vidiš koji zanimljiv obrat vrijedi u ovoj fazi: ono što ostvariš iznutra je dugoročno, u smislu trajat će i nositi darove puuuuno dalje… ali ono izvana je za kratkoročnu igru. I stan u kojem jesi, i odnos koji se čini totalan, i naselje, i vrtić… kao da je tu samo neko vrijeme, nešto par narednih godina, a onda velika manifestacija ove promjene što kuhaš iznutra.

Zato je mudro pristupati tim vanjskim stvarima obazrivo… Onako, ok, promatraš, skroz si unutra, a opet… imaš zen odmak.. ono što ti olakšava da ideš dalje kad čuješ zov trublje na pokret. Da, bez obzira što djeluje konačno. Stvari moraju tako djelovati da nas pokrenu u korak, završetak jedne epizode, za drugu, ali cijela serija… još uvijek traje 😉