Zašto skačeš kad te netko pogleda

Netko ti kaže “sviđaš mi se” i ti iznutra napraviš salto mortale kao da si upravo dobila Oscara za ulogu Osobe Koju Netko Želi. Srce ti ubrzava, obrazi ti gore, odjednom si duhovita i šarmantna i najbolja verzija sebe koju inače viđaš samo u mašti dok se tuširaš. A onda ti ISTA osoba kaže nešto kritično i ti padneš u ponor kao da ti je netko izbio tlo pod nogama. Jučer si bila boginja, danas si hrpa smeća u ljudskom obliku. Sve na temelju TUĐEG pogleda.

To mjesto u tebi koje skače na tuđe odobravanje i ruši se na tuđe odbijanje nije tvoja slabost. To je tvoja najranjivija točka. I upravo zato je to mjesto gdje leži tvoja najveća moć, samo prekrivena velovima ovisnosti o vanjskoj potvrdi.

I evo ti fora koju nitko ne objašnjava u onim Instagram postovima o “samopouzdanju” i “volim sebe”: problem nije u tome što te netko pohvali i ti se obraduješ. Problem je u tome što si OVISNA o tome. Što bez toga ne znaš tko si. Što tvoj nervni sustav koristi tuđe poglede kao GPS za vlastitu vrijednost. I onda postaneš savršen pijun za manipulaciju. Učinit ćeš sve za novu dozu odobrenja. SVE. Uključujući izdati sebe, svoje granice, svoje vrijeme, svoju energiju, svoju dušu.

Tvoja koža pamti svaki put kad si se savila da staneš u tuđi okvir. Tvoja kralježnica bilježi svaki kompromis koji si napravila da bi netko nastavio davati ti ono što si mislila da ti treba. A zapravo ti je trebalo samo jedno: stati u sebe bez da trebaš ičiji potpis.

Znaš moju prijateljicu? Inače slatka osoba, šarmantna, tip koji ulazi u prostoriju i svi se zaljube. I onda joj se dogodilo nešto: počela je zračiti nečim… drukčijim. Ljudi više nisu padali u trans od njene ljupkosti. Ljudi su ODSKAKIVALI. Bježali. I znaš što? Trebalo joj je mjeseci da to prihvati. Da prestane paničariti zbog toga što više nije “ona slatka”. A onda je shvatila nešto prekrasno: “Zabavno mi je promatrati ove koji odskaču kad se pojavim. Točno vidim gdje su nesigurni.”

Kad prestaneš trebati tuđe odobravanje, počneš VIDJETI. Jasno. Bez filtera. Tko je siguran u sebe, tko nije. Tko reagira na tvoju snagu sa strahom, tko s poštovanjem. Tvoje oči postaju dijagnostički alat za tuđu neurotičnost.

A onda je tu i druga strana. Strah. Kad te nečiji pogled UPLAŠI. To je barem igra otvorenih karata, zar ne? Netko te pogleda i ti želiš nestati, pobjeći, postati nevidljiva. I to je alarm. Sjajan alarm. Pokazuje ti točno GDJE osjećaš nesigurnost u vlastitu snagu. Gdje još nisi čvrsta. Gdje te još mogu potresti.

Strah od tuđeg pogleda je mapa tvojih ranjivosti. Tvoje tijelo ti pokazuje gdje još nisi izgradila temelj. Ne da bi se osjećala loše zbog toga. Nego da bi znala gdje raditi.

I sad slušaj jer ovo je srž svega: cijela kultura, cijelo društvo, sve institucije, svi sustavi… izgrađeni su na ovoj osovini. JAD i MOĆ. Tvoj jad je mjesto gdje te love. Religije, ideologije, new age obećanja o manifestaciji, odnosi koji ti prodaju fantaziju o “pravoj ljubavi”… svi love istu stvar: tvoju glad za potvrdom. Tvoju glad za nečim IZVANA što će te popraviti.

Ta glad nije greška. Ta glad je tvoja moć koja je zaboravila da je moć. Prekrivena je slojevima ovisnosti, velovima zabluda, godinama traženja vani onoga što je uvijek bilo unutra. Tvoja zdjelica drži tu vatru. Tvoja krv je pamti.

I znaš što se događa ovaj tjedan? Sve to izlazi na površinu. Svi ti slojevi. Sav taj jad. Sav taj bijes koji si progutala umjesto izrazila. Sve te situacije kad si se dala manipulirati jer si trebala odobrenje. I osjećat ćeš se čudno. Možda ljutito. Možda tužno. Možda kao da ti se “vratilo” nešto što si mislila da si riješila.

Nije se vratilo. Otvorio se dublji sloj. Tvoje tijelo čisti kanalizaciju koju nisi znala da imaš. I jedino što možeš je stati sa svojim lavovima i promatrati. Ne reagirati. Ne bježati. Ne tražiti nekoga da te spasi. Samo gledati.

Zato kad osjetiš poriv da se svađaš, dokazuješ, spašavaš nekoga, braniš se… stani. Pitaj se: iz kojeg mjesta ovo dolazi? Iz snage ili iz jada? Iz izbora ili iz ovisnosti? Tvoj nervni sustav zna razliku. Tvoj trbuh zna razliku. Samo mu daj sekundu da ti kaže.

Prava moć nije u tome da te svi vole. Prava moć je u tome da možeš stati u sebe bez obzira tko te gleda i kako. Tvoja kralježnica se ravna svaki put kad odabereš SEBE umjesto tuđeg odobravanja.

Danas, kad te netko pogleda i osjećaš da bi skočila, u bilo kojem smjeru, stani. Udahni. Osjeti stopala na podu. I pitaj se: trebam li ovaj skok ili je to samo stari obrazac koji traži hranu? Odgovor je u tijelu. Uvijek je u tijelu.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥