Jednostavnije je priznati i prihvatiti svoje ograničenja te se usredotočiti na ciljeve koji su zaista dostižni. Tvoja perfekcionistička priroda može raditi protiv tebe. Pletenje dječjih čarapica i zakrpavanje rupa je, recimo, ostvariv cilj, dok šivanje cijele garderobe od početka do kraja u jednom danu nije! Ako se ubaciš u tu mašinu, sve ćeš uništiti. I najvažnije sebe, kroz samoiscrpljivanje. Svo vrijeme koje potrošiš na nemoguće moglo je biti iskorišteno učinkovitije za realnije zadatke.

Dakle, prvo pitanje ovdje je: gdje imam mehanizam preiscrpljivanja? Što te me na to tjera? Ili tko? Unutarnji perfekcionist. To je biće s bičem. Onim tankim, psihičkim bičem. Što peče. “Nisi dovoljno dobra&vrijedna ljubavi, ako ne….”. Idemo ga naći u sebi i popričati s njim. Najviše o svim njegovim neurozama. Malecnim, a razornim strahovima skrivenim duboko ispod haljina kojih pokazujemo svijetu, a koji nas tjeraju na šiz.

Uslijed njega smo kao pesimistična kućanica koja očajava zbog tri prolivene čaše na svom prekrasnom novom tepihu, ne primjećujući dvije čaše koje su još uvijek netaknute. Takva perspektiva uvijek je znak da je vrijeme za prestanak plakanja nad svim svojim prolivenostima i neostvarenostima. Da, neuspjesi su se dogodili, krive procjene, gubici energije, emotivni gubici… Ali dosta s jahanjem po njima. Idemo dalje, u nove dobre dijelove sebe i svog života koji još postoje.

Da, čak i kad izgleda da stvari ne mogu biti gore, i da smo gotovo na kraju svojih snaga. Kad vapimo “Milost, kakav kaos!” No, u mraku je zvijezda i u frci prilika: da smo sigurni napraviti restart. Odbaciti što treba i početi iznova. S te pozicije, nemate kamo drugdje nego prema gore. Vratit svoje šivaće igle na jastučić, ali novu igru šivanja i stvaranja s njima ne odbacuj, nego samo promijeni taktiku: možda, umjesto ručnog pokušaja šivanja svega, drugi put upotrijebi šivaću mašinu.

Ili, u prijevodu: ne odustaj. Nekad, kad se ruši staro, zapravo se ruši onaj naš identitet koji je to stvarao, jer je stvarao iz neuroze. To ne uništava projekt, samo ga mijenja i odgađa, dok se ne ustroji novi identitet – mirniji, objektivniji, radosniji u svojoj kreaciji.

Vježba: PROCESUIRAMO PERFEKCIONISTU ovdje.