Kad Tvoj Nervni Sustav Misli Da Je Orgazam Opcija Umjesto Operativnog Sustava

Zamisli da sjediš u kući koja gori već tri godine, a ti stalno googlаš “kako osvježiti interijer” umjesto “kako ugasiti požar.” Provela si mjesece analizirajući zašto se osjećaš prazno dok piješ treću kavu prije podne i scrollaš bivšeg koji je sretniji od tebe iako je objektivno gori čovjek. Pročitala si deset knjiga o samoljubavi i pet članaka o manifestaciji, a tvoja zdjelica je tako mrtva da bi je mogla koristiti kao polica za knjige.

Tvoje tijelo vrišti jezikom koji tvoj um odbija učiti. Tvoja krv nosi snagu koju si zaključala u podrumu jer su te naučili da je opasna. Tvoje kosti pamte vrijeme kad si bila toliko živa da je svijet morao naočale da te pogleda.

E to je ono što ovaj trenutak nudi svjesnim bićima: buđenje svoje najveće sile. Ne one kreativne, ne one božanske, ne one seksualne kao da su to tri različite stvari koje žive u odvojenim stanovima i ne razgovaraju. Nego one JEDNE sile koja pokreće cijeli tvoj sustav i koja se zove: bioelektrična energija tijela koja, kad teče, stvara život, a kad stoji, stvara depresiju i loše odluke.

I glavni dar trenutka je: osvještenje toga što radiš s njom. Koliko je bacaš na ljude koji je ne zaslužuju. Koliko je trošiš na fantazije umjesto na stvarnost. Koliko je držiš zaključanu u fasciji koja je stegnuta kao šaka koja nikad ne popušta jer “nije sigurno biti opuštena.”

Tvoja plodnost, umijeće stvaranja, ono što te čini živom u svom tijelu, ne pita te za dozvolu da se probudi. Budi se bilo da si spremna ili ne. Pitanje je samo hoćeš li to osjetiti kao snagu ili kao prijetnju.

Obično tu energiju znamo kroz odnose jer je to najlakši način da većina ljudi doživi vlastitu vitalnost bez da mora priznati da je imala. Lakše je reći “on me probudio” nego “ja sam se probudila i dopustila mu da bude tu.” Lakše je dati credit drugoj osobi nego priznati da tvoje tijelo zna što želi i uvijek je znalo, samo si ga godinama gasila jer “nije bilo prikladno.”

Ali evo twist koji nitko ne govori: ta energija se već budila cijelo vrijeme. Svaki put kad si osjećala nemir. Svaki put kad si znala da nešto mora puknut jer ovako više ne ide. Svaki put kad si plakala bez razloga ili se naljutila “ni na što posebno” ili si osjetila nagon da sve sruši i kreneš ispočetka iako nemaš plan.

To nije bila kriza. To je bila tvoja zdjelica koja pokušava reći “ajmo, molim te, bilo što osim ovog mrtvila.”

Tvoja hara, snaga u njoj, libido i kreativnost nisu odvojeni sustavi. To je ISTI tok koji se kreće kroz tijelo kad nervni sustav nije u panici. Kad simpatikus ne vozi kao manijak. Kad parasimpatikus može disati.

Sve počinje tako da osjetiš energiju nakon dugo vremena. Ili je doživljavaš jače ako si je već imala ali sada shvaćaš da si je trošila na krive stvari. I odmah mozak počinje interpretirati: “Ovo je ljubav!” “Ovo je on/ona!” “Ovo je konačno nešto novo!”

Ne, dušo. Ovo si ti. Samo ti. Tvoje tijelo koje konačno diše bez alarma.

Ali sad dolazi problem: prestajemo voljeti fatalno, počinjemo voljeti kreativno. Što bi bilo predivna rečenica da znači išta konkretno. U prijevodu: prestajemo gasiti tu energiju kroz opsesiju, drama, trauma-bond i “možda će se promijeniti”, a počinjemo je koristiti za stvaranje života koji zapravo želimo umjesto života koji “nije loš, moglo bi gore.”

Tvoja krv zna razliku između veze koja te gradi i veze koja te troši. Tvoj puls ubrzava na pravi način kad si s nekim tko te poštuje, a ubrzava na pogrešan način kad si s nekim tko te aktivira.

I onda dolazi čišćenje. Osvještavanje vampirskih entiteta. Ne doslovnih vampira iako ponekad izgleda tako. Nego ljudi ili ekrana koji ti crpe seksualnu silu, dakle moć stvaranja. Ljudi koji ti uzimaju energiju a ne daju ništa natrag osim iluzije da “radimo na tome” već tri godine bez pomaka.

I bez kompromisa ih režeš. Što je lako reći a teško napraviti jer tvoj um će te uvjeravati: “Ali možda je loš seks, ali lijepo razgovaramo i divno se razumijemo.” Ako nema orgazma u odnosu, u životu, ako nema tog trenutka kad osjetiš “da, ovo, baš ovo”, onda nema života. Samo postojiš. I postojanje je užasna strategija za biće koje može živjeti.

Orgazam nije luksuz. Orgaz je neurološki reset. Biokemijski reboot. Trenutak kad tvoje tijelo izbriše stare obrasce i kaže “ajmo ponovo, ovaj put bez svih programa.”

To je kad više nema “možda.” Ili je seksi, ili nije. S tim da seksi nije ludi promiskuitet gdje bacaš energiju na sve što se kreće jer “bar nešto osjećam.” To je opet trošenje, samo sad s više ljudi.

Novo seksi je svijest. Novo seksi je odgovornost prema vlastitoj energiji. Seksi nisu kosturi u ormaru koje skrivaš jer “što će ljudi reći.” Seksi je kostur u ogledalu: ovo sam, što sam, suštinski sam, i moja istina je takva. Gledaj je ili ne gledaj, ali ja ju gledam.

Novo seksi nije ludo. Novo seksi je svijest i zrelo. Novo seksi je znanje svog tijela, granica, želja, kapaciteta. Novo seksi nije “s bilo kim, samo da je netko” jer tvoja zdjelica ne želi “bilo koga”, tvoja zdjelica ima vrlo specifične zahtjeve koji ne uključuju kompromis.

Seksi je “sa Sobom”. I odatle kreće nova moć, ona mirna, ona žene koja uzgaja svoj vrt posvećeno i mirno jer zna da je plodnost njeno prirodno stanje, ne postignuće.

Ono što može blokirati ovaj proces je uljuljkivanje u dječje fantazije. Ideal stalnog mladića koji traži dok ne posijedi i ostari jer “ljubav je čežnja.” Romantiziranje čekanja. Glamuriziranje nedostupnosti. Stavljanje odnosa na pijedestal dok ti život prolazi u čekaonici.

I to je savršena prilika da se zaljubiš, sretneš svoju srodnu kozmičku dušu, svog tantra-tango partnera. U SEBI. U ogledalu. Ne negdje vani gdje će te spasiti, nego unutra gdje čekaš samu sebe već trideset godina.

Nikako pecati na stihijske ulete izvana. Oni samo mogu pokazati gdje u tijelu postoji neka nezrela čežnja, fantazija, stari obrazac koji traži ponavljanje. Prvo partnerstvo ljubavno sa Sobom, pa onda sa Svima. Ali prvo sa Sobom jer dok ne znaš kako izgleda kad tvoje tijelo kaže “da” umjesto “možda”, nećeš prepoznati razliku između veze i zamke.

Tvoje grlo zna kad lažeš. Tvoja zdjelica se steže kad progutaš istinu da izbjegneš nelagodu. Tvoja kralježnica nosi sve te “rekla sam da” kad si mislila “ne” jer je bilo “pristojnije.”

I onda padaju stari sistemi vjerovanja. Lažni gurui. Kvaziznanja. Detektivskom selekcijom prepoznaješ svoju istinu. Ne tuđe mišljenje o tome što bi trebala biti. Svoju istinu. Onu koja živi u kostima, ne u glavi.

Tako tvoj um, sa svojom emotivnom i mentalnom polutkom, doživljava preporod. Prestajemo relativizirati vrijednost svojih emocija. “Možda pretjerujem.” “Možda sam previše osjetljiva.” “Možda nisam dovoljno zahvalna.” Možda je to sve laž kojom sebe uvjeravamo da ostan

emo u situacijama koje nas ubijaju.

To je cijela priča o tome kako tko god i zašto god manipulira čovječanstvom, to radi preko emocija. Preko čudovišta u mračnim vodama neosviještenih emocija. Zatrpanih, gurnutih u stranu, potisnutih jer “nije vrijeme za to sad.”

Tvoj trbuh drži sve neisplakane plačeve. Tvoja dijafragma steže sve neizgovorene “ne”. Tvoje grlo pamti svaki put kad si progutala svoj glas da bi netko drugi mogao govoriti.

Prestajemo se tješiti osrednjim varijantama u svemu. “Nije loše.” “Moglo bi gore.” “Bar imam posao.” “Bar nije nasilan.” Bar, bar, bar. Kao da je “bar” ikad bila mjera za život koji zaslužuješ.

Zato baš mogu sijevati novi uvidi o novim poslovima, novim načinima poslovanja. Novoj ekonomiji koja se temelji na stvarnom stvaranju, ne na preživljavanju. Kad voliš to što radiš, imaš energiju jer je tvoje tijelo u protoku, ne u shutdown-u.

Nije u toj priči seksi uzaludna, ali bučna rutina zavijanja i kuknjave. “Sve mi je teško.” “Nitko me ne razumije.” “Život je težak.” Taj mehanizam je spreman izliti se iz tebe, znojem, suzama, vristanjem u jastuk u 3 ujutro dok scrollaš tuđe živote i pitaš se zašto su svi sretniji od tebe.

Novo seksi je “igram i uživam jer volim svoju ljubav uslijed čega sam kreativna i plodna osoba.” Novo seksi je energija koja teče kroz tijelo koje zna što želi i ne ispričava se za to.

Mogu biti i bolni i psihički neugodni uvidi o tome gdje se sve čovjek ponaša kao budala. Živeći u stalnoj nadi neke promjene koja će doći izvana dok ti sjeděš i čekaš kao da je život Amazon dostava koja kasni ali će sigurno stići.

Ali oni nose spoznaju da si promjena ti. Da se ona ne događa, nego je ti činiš. Da tvoje tijelo već zna što treba, samo tvoj um još uvijek piše scenarije gdje nemaš glavnu ulogu u svom životu.

Tvoja zdjelica titra kad osjetiš istinu koju um još ne može priznati. Tvoje noge znaju kuda trebaš ići prije nego glava napravi plan. Tvoja koža prepoznaje opasnost prije nego mozak procesira signal.

Mogu biti nelagodni titraji u trbuhu i donjem abdomenu. Nemir koji ne možeš imenovati. Osjećaj da nešto mora van ali ne znaš što. I onda ga izbacuješ povraćanjem, vraćaš se sebi, ili proljevom, čist će se tijelo od svega što više ne možeš nositi.

O tome gdje i kako ubijaš svoj tok iz straha. Ali pamti da je takav udar zapravo tren. Tren buđenja. I nemoj se nakon njega uljuljkati u stare lance izlizanih obećanja: “Dat ću mu još jednu priliku.” “Možda se promijenim ja.” “Možda ovaj put bude drugačije.”

Pokreni svoju namjeru nove sebe. Ne čekaj dozvolu. Ne čekaj savršen trenutak. Ne čekaj da ti netko kaže da smiješ. Tvoje tijelo već zna. Pitanje je hoćeš li slušati.

Ta energija je već počela. Nazrela se kroz sve što nisi mogla više podnijeti. Kroz sve “možda” koje su postala “ne više”. Kroz sve trenutke kad si znala da ovako ne ide ali nisi imala hrabrosti reći.

Ali sada dobivaš punu snagu. Upornost da se provede ova transformacija. Jasno, onaj tko se opire može biti tijelom ili bolešću prisiljen. Slabošću tijela koje kaže “dosta” umjesto usta koja nikad ne kažu. Onaj tko prihvaća vidjeti će to kroz brzu krizu, a zapravo priliku da ugleda skroz novi pogled u ogledalu. Novi oblik svog identiteta, onaj bliži odrazu istine iznutra.

Budnim okom mjeriš detalje ravnoteže. Nema šanse da odnos sa sobom bude pun ako ignoriraš “sitnicu” koja te smeta. “Nije važno.” “Pretjerujem.” “Moglo bi gore.” Nije istina. Ta sitnica je kamen u cipeli koji će te na kraju izuti. Svaki odnos pokopati jer kroz vrijeme raste kao kuglica snijega koja se zakotrlja.

Tvoj nervni sustav pamti svaki put kad si progutala nelagodu “da ne praviš scenu”. Tvoja fascija drži napetost svake “sitnice” koju si ignorirala. Tvoje kosti nose teret svih kompromisa koji nikad nisu bili kompromis, nego predaja.

Kasnije dolazi prilika potpunog oslobođenja od lanaca. Vražjih podzemnih lanaca straha, žudnji, gladi koji te negdje čine robom dok zapravo možeš gospodariti. Biti vladar svoje energije, ne rob tuđih očekivanja.

Da, to je buđenje te moći. Novo seksi je vladati svojim željama. Zapravo biti bez njih u smislu ovisnosti. Gledati ih. Znati ih. Odabirati ih. Ne biti vođena njima kao dijete koje trči za balončićem ne gledajući gdje hoda.

Staro, gdje te baca i vuče kako stigne, gotovo je. U nama, osobnim životima, a time i u svemu oko nas jer kako gore tako dolje, kako unutra tako vani, kako tvoj nervni sustav tako tvoja stvarnost.

Cijela svrha je povratak Sebi i svom postojanju u vlastitom tijelu. To ne znači biti bez odnosa. Nego biti bez ovisnosti i gladi o odnosima. Biti u svjesnom odnosu sa svojom snagom jer kad je ona čista i prava, dovoljna je da te spasi, učini da te se čuje i napraviš utjecaj, a po potrebi i sruši prepreku ili dvije koje te tamniče.

Tvoja snaga ne pita za odobrenje. Tvoja energija ne čeka pravi trenutak. Tvoje tijelo ne treba validaciju da bi znalo što zna.

Taj osobni preporod ima funkciju formiranja novih načina odnošenja. Ne više “ja ću sve podnijeti u ime ljubavi.” Ne više “možda će se promijeniti.” Ne više “bar nije sam.” Nego “ili je zdravo ili me nema.”

Djeluje kao neki geto svijesti u svijetu ludila gdje većina očito i dalje pada pod programe. “Radi što te čini sretnom” dok scrollaju tuđe živote u 3 ujutro i plaču jer nisu dovoljno dobri. “Manifestiraj svoje snove” dok sjede na sofi već petu godinu čekajući da im se život dogodi.

Za one koji još žive po starim scenarijima, snovi mogu biti teški i ganjati ih. Njihova tijela vrište ali oni ne slušaju. Umjesto šetati, radije će sjediti i grčiti zdjelicu. Umjesto živjeti, radije će fantazirati o životu koji nikad neće imati jer su prestrašeni napraviti prvi korak.

Tvoja zdjelica zna put koji tvoj um odbija hodati. Tvoja krv teče prema stvarnosti koju tvoja glava još nije spremna priznati. Tvoje kosti drže istinu koju tvoja usta još ne mogu izgovoriti.

Ali svjesni mogu upravo to izmijeniti za sebe i svoj krug. Zato su radikalna čišćenja. Da nema parazita u mikrosustavu. Da ljubav koja vlada nije ljubav emotivnim fluidima drogirane euforije, “tresu mi se noge i leptiri u želucu”, jer to nije ljubav nego histerija. Neurološki kaos koji se pretvara u romantiku jer je lakše nego priznati da je tvoj sustav u panici.

Nego mirno razumijevanje i znanje. Nova ljubav, s puno strasti, koja je svjesna. Kojom vladaš ti, a ne koja tebe baca. Potpuno drugačija dimenzija od one gdje si se budila svako jutro i pitala “zašto ja” umjesto “zašto ne ja.”

Ljubav je mir. Ne dosadno mir. Nego mir reguliranog nervnog sustava koji može biti prisutan, otvoren, strastan, živ bez da bude u panici.

Stoga, da sažmemo: Ok je ako se razvedeš. Ok je ako se sruši nešto što dugo gradiš. Ruše se s tim i iluzije iz kojih se možda nesvjesno i nenamjerno krenulo u gradnje. “Mislila sam da je ljubav.” “Mislila sam da će se promijeniti.” “Mislila sam da je to što imam najbolje što mogu dobiti.”

Ponašaj se nježno prema tijelu. Ovo su jaki procesi i može se odraziti na zdravlje. Svi oni sitni znakovi koji su se pleli u pozadini mogu eksplodirati. Nađi dobrog travara, liječnika i polako. Ne forsirati. Ne gurati. Slušati tijelo koje ti govori “sad treba sporo.”

Promatraj materijale podzemlja i ono u sebi što bi se najlakše po inerciji upecalo, ali nemoj. Zapisuj uvide, bljeskove, informacije. Značiti će ti za novi posao, novi život, novu verziju sebe koja više ne živi po tuđim pravilima.

I budi seksi. Novo seksi si ti kao maksimalni fizički odraz svoje istine, ne tuđih očekivanja. Novo seksi su uravnoteženi odnosi gdje nema jednog koji daje sve a drugi uzima. Financijska samoodrživost jer ovisnost ubija strast. Spretnost i sposobnost jer nemoć nije privlačna nikome, pa ni tebi.

Suosjećanje, ali ne na svoju štetu. Svijest, ali ne kao izlika za bježanje od života. Novo seksi je biti živ u vlastitom tijelu bez isprike, bez objašnjenja, bez dozvole.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥