Svaki put kad uđeš u neki novi kolektiv – nova obitelj, krug prijatelja, kolektiv na poslu – događa se novo usklađenje. Kao kad novi instrument uđe u orkestar, recimo. Pa da bi svi skladno svirali, potrebno se malo “naštimati”. A to traži vrijeme prilagodbe, čak i ako se svi savršeno vole i slažu. I obično ta prilagodba ide tako da jedni drugi, svojim energijama, pokreću ono skriveno: baš da se otkrije i, ako treba, iscijeli. Tako funkcionira svako uravnoteženje i traži strpljenje te promatranje. Kad je nelagodno, znači da drugi energetski provociraju onaj dio nas koji je spreman za novi pogled: bilo da ga se “popravi”, izbrusi, prilagodi ili njime…