Tvoj divlji dlakavi jarac želi razgovarati
Ušla si u vezu misleći da ideš u raj, a završila si u podrumu svoje psihe s lopatom i upitnim sadržajem u kutevima za koji nisi znala da postoji. I sad stojiš tamo, u mraku, i pitaš se kako si od “ti si ljubav mog života” došla do “razmišljam da ti gume izrežem”. Plot twist koji ti nitko nije najavio na onom prvom dejtu kad ste pili prosecco i pričali o putovanjima i životnim ciljevima kao da ste na TEDx eventu o srodnim dušama. Odnosi ne postoje da te učine sretnom. Odnosi postoje da te razotkiju. Tvoja koža zna ovo prije tvoje glave: svaki partner je ogledalo koje ti pokazuje…
Neki sukobi ne traže rješenje, traže izlazna vrata
Sjediš s partnerom/prijateljem/kolegom i “komunicirate”. Već treći sat. Iznijela si svoj ugao, on je iznio svoj, ti si parafrazirala njegov ugao da pokažeš da SLUŠAŠ, on je parafrazirao tvoj ali nekako krivo pa si morala ispraviti, onda se on naljutio što ga ispravljaš, ti si se naljutila što se on naljutio, i sad ste oboje gladni, umorni i još uvijek na istom mjestu gdje ste bili prije tri sata, samo s dodatnim slojem ressentimenta i osjećajem da bi radije gledala dokumentarce o klaonicama nego nastavila ovaj razgovor. Tvoje tijelo već zna ono što tvoj um odbija čuti. Svaki put kad se napneš za “još jedan razgovor” o istoj temi, tvoja…
Blago koje si oplakala upravo je poslalo poruku da stiže
Znaš onaj osjećaj kad nađeš jaknu koju nisi nosila tri godine i u džepu otkriješ novac u džepu i misliš da si osvojila na lotu? E sad zamisli to, samo umjesto novca, to je tvoja životna snaga koju si pokopala 2017. i proglasila mrtvom jer ti je tada sve otišlo u kurac i nisi imala kapacitet za ništa osim preživljavanje i Netflix. Ta snaga upravo kuca na vrata. I izgleda… drugačije. Jer je prošla kroz nešto što ti zoveš “najgora godina mog života” a što je zapravo bila tvornica preobrazbe. Ono što se vraća nije ono što je otišlo. Tvoje tijelo je u međuvremenu izgorjelo stare receptore i izgradilo nove.…
Kad Tvoj Nervni Sustav Misli Da Je Akcija Odgovor Na Sve Umjesto Da Ponekad Treba Samo Sjediti I Ne Srati
Što radiš kad skužiš da nešto moraš učiniti? Logično, odmah se primaš posla. Otvoriš kalendar, napraviš plan, pošalješ tri poruke, naručiš knjige s Amazona, prijaviš se na tečaj koji obećava transformaciju za sedam dana i do četvrtka si već iscrpljena jer si pokušala promijeniti cijeli život u 48 sati dok ti tijelo još probavlja što se dogodilo prošli tjedan. Tvoje tijelo zna ritam koji tvoj um odbija poštovati. Tvoja krv teče sporije nego tvoji planovi. Tvoje kosti pamte da brzina nije isto što i snaga. Osvijestila si koji su ciklusi završeni. Doživjela si sebe u ogledalu jasno, onako kako jesi, bez filtera i bez fantazija o tome tko bi trebala…
Kad Tvoj Nervni Sustav Misli Da Je Orgazam Opcija Umjesto Operativnog Sustava
Zamisli da sjediš u kući koja gori već tri godine, a ti stalno googlаš “kako osvježiti interijer” umjesto “kako ugasiti požar.” Provela si mjesece analizirajući zašto se osjećaš prazno dok piješ treću kavu prije podne i scrollaš bivšeg koji je sretniji od tebe iako je objektivno gori čovjek. Pročitala si deset knjiga o samoljubavi i pet članaka o manifestaciji, a tvoja zdjelica je tako mrtva da bi je mogla koristiti kao polica za knjige. Tvoje tijelo vrišti jezikom koji tvoj um odbija učiti. Tvoja krv nosi snagu koju si zaključala u podrumu jer su te naučili da je opasna. Tvoje kosti pamte vrijeme kad si bila toliko živa da je…
Tvoja ljubav nije umrla, samo je pijana zaspala na krivom kauču
Prijateljica ti upravo objavi da je “gotova s ljubavnim odnosima” istim tonom kojim netko kaže “gotova sam s glutenom”. Mirno. Odlučno. Kao da je ljubav intolerancija koju možeš jednostavno izbaciti iz jelovnika i nastaviti dalje s bezglutenskim životom. “Očito mi ne ide. Kao kad ti ne ide balet pa odustaneš i počneš se baviti boksom.” I ti klimaš glavom, a iznutra ti alarm pišti jer znaš da ovo nije mudrost. Ovo je kapitulacija prerušena u rezignaciju prerušenu u mir. Ono što proglašavaš mrtvim u sebi rijetko je zaista mrtvo. Češće je samo iscrpljeno, ranjeno, sakrilo se u kut tijela gdje misli da ga nećeš pronaći. Tvoja zdjelica drži žar koji…
Kad ti se ne da, je točno kad moraš
Sjedneš u 7 ujutro da “konačno kreneš s rutinom”, a do 7:03 si već provjerila Instagram, odgovorila na story od osobe s kojom nisi pričala tri godine, i nekako završila u rabbit holeu o tome kako se pravi sir u Švicarskoj. I onda kažeš “ah, krenut ću sutra, danas jednostavno nije dan”. Spoiler: sutra također neće biti dan. Ni prekosutra. Jer disciplina ne čeka dan kad ti se da. Disciplina dolazi točno u onom trenutku kad bi radije gledala švicarski sir nego radila na svom životu. Tvoje tijelo zna razliku između umora koji traži odmor i otpora koji traži proboj. Jedno se osjeća u kostima kao težina. Drugo se osjeća…
Kotači koji više ne voze (ali možda mogu biti lusteri)
Imaš u garaži kutiju s ex-ovim stvarima, pet dijeta koje si započela i nikad završila, tri online tečaja za koje si platila i nikad pogledala, i jedan san o karijeri koji si stavila “na pauzu” 2016. a sad je 2025. i ta pauza ima već vlastitu mirovinu. I sad sjedaš i gledaš sve to i pitaš se: bacim ili recikliram? Je l’ to još ja ili je to bio netko tko je imao više energije i manje screen timea? Tvoje tijelo zna razliku između onoga što treba otpustiti i onoga što treba prenamjeniti. Tvoja koža pamti svaki trijumf, tvoje kosti drže strukturu svakog puta kojim si išla. Pitanje nije što…
Tvoja Najdublja Rana Je Zapravo Supermoć Koju Koristiš Za Samosabotažu Jer Ti Nitko Nije Rekao Da Promijeniš Polaritet
Imaš ranu. Ne onu za koju znaš, ne onu o kojoj pričaš terapeutkinji, ne onu koju si lijepo zapakirala u priču “da, imala sam teško djetinjstvo ali sam to prošla”. Nego ONU. Onu koja upravlja tvojim životom iz podruma dok ti misliš da si ti ta koja bira. Onu zbog koje pristaneš na poslove koji te troše, partnere koji te crpe, prijateljstva gdje daješ krv a dobiješ kikiriki. Onu zbog koje se prodaješ ispod cijene i ne znaš ni da to radiš jer ni ne znaš da imaš zlato, misliš da je kikiriki fer razmjena, misliš da je NORMALNO osjećati se ovako. Tvoja kralježnica nosi teret koji um naziva “karakterom”.…
Tražiš Maternicu U Svakom Partneru I Čudiš Se Zašto Ti Veze Izgledaju Kao Da Te Netko Stalno Izbacuje Iz Tople Kupke
Znaš onu potrebu da te netko POTPUNO prihvati? Onu glad za sigurnošću koja nikad nije zadovoljena bez obzira koliko ti partner govori da te voli? Onu prazninu koja te tjera da se zalijepiš za ljude kao da ćeš umrijeti ako se maknu dva metra od tebe? E pa, imaš vijesti: tražiš maternicu. Doslovno. Tražiš onaj osjećaj iz doba kad si plutala u toploj tekućini, hranjena bez pitanja, zaštićena bez molbe, voljena bez uvjeta, spojena bez napora. I sad očekuješ da ti to pruži Marko, 34, radi u marketingu, ima commitment issues i ne zna složiti Ikea ormar bez nervnog sloma. Tvoje tijelo pamti sigurnost koju je um davno zaboravio. Tvoja…



































