Predstavljanje svoje moći osuđeno je na propast ako ti je emotivna stabilnost narušena neodlučnošću u tome kojim putem ideš i s kim se udružuješ. Naša osobna moć stvaranja ponekad se brusi rušenjem. Tako da je, na neko vrijeme, prividno izgubimo. U toj nam se rupi čini da smo zauvijek gotovi. Mi, naša kreativnost, sve ono što smo ponudili svijetu. To je zato što smo pozvani dublje zaroniti. Iskopati svoje blago iz dubina: da se spustimo stepenicama uma u nesvjesno i otamo izvučemo ono nešto sa čime smo počeli stvarati, kada smo počeli. Da se sjetimo prvog sjemena i razloga zašto smo ga posijali. I krenemo novi sustav graditi na tome.…