Kada ti se javi nepovjerenje u vlastite mogućnosti stvaranja, nova rađanja – sebe, svojih planova, projekata… pričaj sa svojim ženskim precima i svojim ženskim sebstvima.

U njihovim rukama je često ključ problema, rješenje onoga zbog čega proživljavaš dubinsko nepovjerenje u svoje mogućnosti kreiranja. Možda je neka od njih bila ranjena tako što joj je dijete uzeto, ili je natjerana na abortus. Možda je neka odrastala bez bliske osobe kojoj se može povjeriti i ta se trauma u dušu utisnula. Ili se neka prepala mračnih magijskih crnila ili pod njih potpala, pa dušom vlada straha.

A duša čovjeka je na poseban način s majčinskim dušama povezana. I sa sobom kao majkom u svojim sebstvima. Pa se to baš vidi prema tome kako se prema sebi i drugima ponaša – je li to odnos miline ili strog, posesivan, pun kontrole i podcjenjivanja. Kako bilo, uvijek taj odnos utječe na načine našeg rađanja, stvaranja – toga kako završavamo fakultete, projekte ili kuhamo ručak.

Zato je mudro povremeno ga revidirati – slati svjetlost u cijelu svoju žensku liniju, iz onog dijela tijela gdje u tebi titra neugodan osjećaj kada misliš da ti je blokirano stvaranje, u one dijelove njihovih astralnih tijela koja osjećaš u nizu iza sebe. Posebno petkom i subotom, a i utorkom ako je frka žešća, i to posebno od pet popodne do sedam.