Prirodna sv(j)et(l)ost čovjeka
Aura je odavna poznata činjenica: mistici orijentalnih tradicija govorili su o njoj, Isus je u pravilu svagdje prikazan sa svjetlima koja mu zrače iz dlanova te oko glave (aureola), a znanstvenici danas mjere promjene u energetskom polju čovjeka koje ja ključno za njegovo zdravlje i osobni rast.
Svatko ima energetsko polje ili auru koja okružuje i prožima fizicko tijelo. To polje energije usko je povezano sa zdravljem. Ono izgleda kao svjetlo svijeće: zamislimo li svijeću i njezin plamen, te opazimo li svjetlo koje izlazi iz plamena, postavlja se pitanje gdje počinje svjetlo, a završava plamen. Tako i je i s našem tijelom i aurom. Ako je osoba bolesna, kaže Barbara Ann Brennan, to ce se u njezinom energetskom polju pokazati kao neuravnotežen protok energije ili padajuca energija koja više ne teče, nego se pokazuje u zatamnjenim bojama. Zdrava osoba, s druge strane, ima svijetle, jasne boje koje lagano teku u uravnoteženome polju.
Većina bolesti počinje u energetskom polju, a tada se, kroz vrijeme i životne navike, prenose u tijelo gdje postaju ozbiljna bolest. Mnogo puta je izvor ili početni uzrok tih procesa povezan s psihološkom ili fizičkom traumom, ili njihovom kombinacijom. Proces iscjeljenja uključuje uravnoteženje polja, promjenu životnih navika i bavljenje početnom traumom. Naše misli utječu na naše energetsko polje koje, potom, utječe na naše tijelo i na zdravlje. Svoje vlastito iskustvo i realnost stvaramo kroz to polje. Osvijestimo li mehanizme polja, imat ćemo i iskustvo komunikacije s drugima: jer, naše misli i osjećaji se automatski razmjenjuju, komunikacijom naših energetskih polja.Drevna indijska duhovna tradicija, stara preko pet tisuća godina, govori o univerzalnoj energiji zvanoj Prana. Ta univerzalna energija smatrana je osnovnim sastojkom i izvorom cjelokupnoga života. Prana, dah života, prolazi kroz sve oblike dajući im život. Jogiji uče upravljati tom energijom kroz tehnike disanja, meditaciju i fizičke vježbe kako bi održali izmijenjeno stanje svijesti i mladost daleko izvan njihovog normalnog trajanja. Kinezi su također ustanovili postojanje vitalne energije koju su nazvali Chi.
Svaka tvar, živa i neživa, sastavljena je i prožeta tom univerzalnom energijom. Chi sadržava dvije suprotne snage, yin i yang. Kada su yin i yang u ravnoteži, živi sustav je zdrav; kada medu njima vlada neravnoteža, pojavljuje se bolest. Stara vještina akupunkture temelji se na uravnoteženju yina i yanga. Kabala, židovska misticna teozofija koja se pojavila oko 538. godine pr.n.e., smatra te iste energije astralnim svjetlom. Kršćansko religiozno slikarstvo portretira Isusa i druge duhovne figure okružene poljem svijetla. U svojoj knjizi „Buduca znanost“ („Future Science“) John White navodi 97 razlicitih kultura koje fenomen aure nazivaju s 97 razlicitih imena. Mnoga ezotericka ucenja – stari hindu Veda tekstovi, teozofi, Rosenkreuzeri, vračevi Indijanaca, tibetanski i indijski budisti, japanski zen budisti, madame Blavatsky i Rudolf Steiner, da spomenemo samo neke – potanko su opisali ljudsko energetsko polje. Sve to danas dokazuje znanost. Kroz povijest, ideju o univerzalnoj energiji koja prožima cijelu prirodu, podržavali su mnogi zapadnjacki znanstveni umovi. Prvi put su je opisali pitagorijanci oko 500. god. pr.n.e., navodeći kako njezino svjetlo može izazvati blagotvorne učinke na ljudski organizam, uključujući i izlječenje bolesti.
Znanstvenici Boirac i Liebeault su u ranom 12. stoljeću uočili da ljudi imaju energiju koja na daljinu može izazvati interakciju medu pojedincima. Objavili su da jedna osoba na drugu može imati zdravi odnosno bolesni učinak samim svojim prisustvom. Paracelsus je u srednjemu vijeku nazvao tu energiju “Illiaster”, te rekao da se sastoji od životne snage i životne materije. Matematičar Helmont u 19. st., predočio je univerzalni fluid koji prožima čitavu prirodu, a ne sastoji se od čestica i ne može se kondenzirati, kao čisti životni duh koji ulazi u sva tijela. Univerzalnu energiju promatrali su u 19. st. Helmont i Mesmer, koji je utemeljio mesmerizam – kasnije nazvan hipnotizam te objavili da bi živi i neživi objekti mogli biti napunjeni tim “fluidom”, te da bi materijalna tijela mogla utjecati jedno na drugo, na daljinu. Proučavanja do 20. stoljeća bila su usmjerena na promatranje različitih karakteristika energetskog polja koje okružuje ljude i druge objekte.
Od 1900. godine za taj su se fenomen zainteresirali i liječnici: dr. William Kilner objavio je 1911. godine u svojoj studiji ljudskoga energetskoga polja da ga je uspio vidjeti kroz obojene zaslone i filtere. Opisao je da je vidio sjajnu omaglicu oko cijeloga tijela koja se sastojala od tri sloja: a) tamnoga sloja širokog oko 0.6 cm uz kožu okruženog, b) slojem širokim 2.5 cm koji je sličan pari i pruža se okomito od tijela i c) nešto dalje, finoga vanjskoga svjetlucanja neodređenih kontura širokog oko 15 cm. Kilner je utvrdio da se izgled “aure” (kako ju je nazvao) znatno razlikuje od osobe do osobe ovisno o dobi, spolu, umnim sposobnostima i zdravlju. Pedesetih godina, dr. George De La Warr i dr. Ruth Drown izmislili su nove instrumente za otkrivanje zračenja iz živih tkiva. Dr. George De La Warr je stvorio Radioniku, sustav detekcije, dijagnosticiranja i liječenja na daljinu uporabom ljudskoga biološkoga energetskoga polja. Dr. Wilhelm Reich, psihijatar i Freudov kolega, zanimao se za univerzalnu energiju koju je nazvao “orgon”. Proučavao je vezu između smetnji u protoku orgona u ljudskome tijelu s fizičkim i psihičkim bolestima te razvio psihoterapeutski postupak kojm je spojio Freudove analitičke tehnike razotkrivanja nesvjesnoga s fizičkim tehnikama oslobađanja blokada prirodnog toka orgonske energije u tijelu.
Njihovim oslobađanjem, mogao je raščistiti negativna mentalna i emocionalna stanja. Reich je promatrao pulsacije orgonske energije koju zrače mikroorganizmi te konstruirao, među ostalim i poseban “akumulator”, koji je mogao koncentrirati orgonsku energiju i kojim se objekte punilo tom energijom. Uočio je da vakaumska cijev za električno pražnjenje, ukoliko se duže vremena puni u akumulatoru, provodi električnu struju znatno nižim potencijalom od njezinoga normalnoga potencijala pražnjenja.
Obilje činjenica
Dr. Lawrence Bendit i Phoebe Bendit izvodili su opsežna istraživanja ljudskog energetskog polja te su polja dovodili u svezu sa zdravljem, lijecenjem i razvojem duše. Predsjednica Američke sekcije teozofskoga društva dr. Dora Kunz, mnogo je godina radila upravo kao lijecnica i terapeutica. U “Duhovnim aspektima iscjeljivanja” (The Spiritual Aspects of the Healing Arts) piše kako “unutar zdravoga vitalnoga polja postoji prirodni autonomni ritam” i da “svaki organ u tijelu ima odgovarajući energetski ritam u eteričkome polju. Između područja različitih organa, različiti ritmovi utječu jedan na drugoga kao da postoji nekakav prijenos; kada je tijelo cjelovito i zdravo, ti ritmovi lako prelaze s organa na organ.
Medutim, u patološkim situacijama, promijenjeni su i ritmovi i energetske razine. Na primjer, u energetskome polju može se vidjeti posljedica kirurškoga odstranjivanja slijepoga crijeva. Fizička tkiva koja su sada susjedna jedna drugima imaju drugačiji energetski prijenos od onoga koji je moduliralo slijepo crijevo. U fizici, to se zove jednaka ili nejednaka impedancija. Svako susjedno tkivo ima “jednaku impedanciju”, što znaci da energija može lagano teći kroz njih. Kirurški zahvat ili bolest mijenjaju taj odnos tako da je energija u odredenom stupnju raspršena, a ne prenesena”. Dr. John Pierrakos razvio je sustav dijagnosticiranja i tretiranja psiholoških poremećaja utemeljen na vizualnom promatranju aure i njezinom ispitivanju putem viska.
Informacije koje je dobio promatrajući energetska tijela kombiniraju se s tjelesnim psihoterapeutskim metodama razvijenim na bioenergetici (Bio-Energetics) te s konceptualnim radom Eve Pierrakos. Taj proces, nazvan Core energetika jedinstveni je proces unutarnjeg iscjeljivanja koji teži uravnoteženju svih tijela (fizickog, eteričkog, emocionalnog, mentalnog i duhovnog). Istraživanja slična zapadnima, provodila su se i na drugom kraju svijeta: u Japanu je Hiroshi Motoyama uspio izmjeriti svjetlost što zrači iz ljudi koji dugo godina prakticiraju jogu. Liječnik Zheng Rongliang sa Sveucilišta Lanzhou u Narodnoj Republici Kini, mjerio je energiju (zvanu “Qi” ili “Chi”) koju zrači ljudsko tijelo, istražujući isijavanje energetskoga polja Qigong ucitelja (Qigong je stara kineska vježba za održavanje zdravlja) te isijavanje energetskoga polja vidovnjaka. Rezultati njegove studije pokazuju da sustav za detekciju reagira na zracenja u obliku pulsacija.
Pulsacije koje zrače iz ruku Qigong ucitelja mnogo su drugacije od onih iz ruku vidovnjaka. Grupa ruskih znanstvenika s Bioinformatickog instituta A.S. Popova je, također, objavila otkriće da živi organizmi emitiraju energetske vibracije frekvencije izmedu 300 i 2000 nanometara i tu su energiju nazvali biopoljem ili bioplazmom. Našli su da osoba koja uspješno može provoditi bioenergiju ima mnogo šire i jace biopolje. Ta su otkrića potvrđena na Medicinskoj znanstvenoj akademiji u Moskvi, a podržavaju ih i istraživanja u Velikoj Britaniji, Nizozemskoj. Zaista, uz sve te konkretne i čvrste dokaze – za kojima um tako vapi – danas je odraz neznanja i neinformiranosti pitati nekoga „vjeruje li u auru“ ili prijenos energije na daljinu. Znanost je dokazala činjenicu da postoji, a mudri prihvaćaju i koriste, na najuzvišeniji mogući način.