Oslobođenja od konstrukcija nisu laka stvar. Kad pričamo o njima, imaju smisla: recimo, konstrukcije uma zatvaraju čovjeka u ograničene okvire i treba ih razbiti, zar ne? Uglavnom se složimo, to je let u slobodu za kojim čeznemo. Zatvor, koliko god ugodan i zlatan kavez bio, boli i treba izići van, zidove razbiti – opet smo suglasni. Ali, kad se proces događa na našoj koži, on boli. Bole srušene slike, nade, planovi. I zato karte da smo ovaj tjedan najpodržaniji sa sobom osloboditi se te boli da bismo mogli nastaviti planirati bez žaljenja. Slobodni. Organizirani, a fleksibilni. Za nove, mobilnije gradnje. U slikama, oni se grle, ljube, obožavaju. Kad nisu skupa,…