Oslobođenja od konstrukcija nisu laka stvar. Kad pričamo o njima, imaju smisla: recimo, konstrukcije uma zatvaraju čovjeka u ograničene okvire i treba ih razbiti, zar ne? Uglavnom se složimo, to je let u slobodu za kojim čeznemo.

Zatvor, koliko god ugodan i zlatan kavez bio, boli i treba izići van, zidove razbiti – opet smo suglasni. Ali, kad se proces događa na našoj koži, on boli. Bole srušene slike, nade, planovi. I zato karte da smo ovaj tjedan najpodržaniji sa sobom osloboditi se te boli da bismo mogli nastaviti planirati bez žaljenja. Slobodni. Organizirani, a fleksibilni. Za nove, mobilnije gradnje.

U slikama, oni se grle, ljube, obožavaju. Kad nisu skupa, uživaju u mirisima koji su ostali na koži, misle jedno na drugoga. A onda dođe druga žena, sa svojim mirisima poveže se s njegovima, i sretni dvorac prvo dvoje biva srušen – LJUBAVNICI, CARICA, KULA. Tako čest i klasičan scenarij razorenih brakova.

Kad se to dogodi, obično su ljudi potreseni – planirali su zajedno dom, obitelj, digli kredite, pokrenuli zajedničke poslove, uplatili nova ljetovanja. A sad svega toga više nema.

“Tako je trebalo biti” – ostaje kao utjeha, ljudi je vrte u umu, ali ne prihvaćaju sasvim jer uz nju vrte i sumnju. Misli poput “ali da sam ovo drugačije, ispalo bi ono drugačije”. Da, naravno da bi – ako prođeš lijevim vratima, nisi desnima. Ali u tome je fora – učiniš u trenu ono što možeš, što je najbolje u tom trenu i najviše od tebe. I to znači da tako “treba biti”. A to nosi neko drugo “tako je trebalo biti”, ugodno ili neugodno.

Planiraj neizvjesnost

Nema garancije hoće li biti ugodno ili ne jer je život živ – kao u šahu kad planiraš genijalno nekoliko poteza unaprijed, ali ni najperceptivnija procjena ne garantira pobjedu. Imaš puno kontrole u toj igri, gotovo potpunu ako si majstor, ali ipak, postoji vanjskih faktor neizvjesnosti.

Koliko god imamo moć stvaranja, punu ljubav, pažnju i posvećenost nekom braku, poslu, odnosu… toliko je život živ i nepredvidiv. U stvari nesiguran. Čovjek se pokušava osigurati na sve moguće načine, iz straha od nesigurnosti (a to je strah od sile veće od nas, od života). I onda, kada ga pogodi neka od munja, ono što boli je osjećaj nemoći.

Tada ego reagira i misli “da sam ovo drugačije, ispalo bi drugačije”. U konačnici, da – da se ne inkarniraš, ne bi te pogodile boli, pa ni smrt života. Kakva je to logika? Evo jučer kod prijateljice vjetar zapuše, gurne pletenu zavjesu, ona sruši njenu dragocjenu čašu. Tko je kriv? Jesam li ja što sam tu čašu stavila na stol pokraj zavjese? Je li ona što mi nije dala sok u plastičnoj? Možda je zavjesa jer nije bila dovoljno jaka da odoli udaru vjetra. Ne, kriv je vjetar jer puše. Kriv je život jer ima vjetar… Kužiš “logiku” ludila.

Prilika za oslobođenje

Krivnje nema, samo odgovornost. I ona je ograničena. Potpuna u stavu, ali ograničena u izvedbe jer nismo veći od života. Ne možemo utjecati na sve, niti kontrolirati. I da, to nas čini nesigurnima. Jer je neizvjesno. I kad god čovjek nastupa smatrajući se odgovornim za sve, ponaša se kao fašist prema sebi ili drugima jer misli da je veći od “boga”.

A u pozadini krivnje je strah – od toga da ne vladamo svime, da postoji sila veća od nas koja nam u svakom trenu može preokrenuti svaki atom života. Kao što se dogodilo sad u ovoj krizi. Svatko je dirnut: svatko je imao neku konstrukciju i više je nema, ili u cijelosti, ili na način na koji je mislio, planirao… ali sigurno je nema onako kako je inicijalno postavljeno.

I što sad? Znamo da je ova kriza prilika. Postoji neki virus, u pozadini dizajniran genocid koji utječe na sve. Što učiniti sa sobom ovaj tjedan u novoj situaciji sada kada smo, kroz suočenje sa samima sobom, u samoći, dodirnuli svoje najmračnije strahove, najcrnja proročanstva i najsvetije mogućnosti?

Sada ćemo iz kuća izići. Možemo to. Imamo priliku. Ne samo u smislu “otvorit će se granice bez propusnica, olakšati mjere, pa ćemo više ići van”. Nego onako suštinski: dolazi novi faktor (CARICA) koja će učiniti da idemo u svoju slobodu, iz kuća (KULA). Spremni srušiti sve staro. U tome je naša odgovornost – u borbi za našu slobodu.

Sloboda (simbolika Urana) za zdravlje (simbolika Bika u kojem je Uran, od jučer Sunce, a za dva dana i Mladi Mjesec)… je ono što će nas izbaciti iz kuća. Dvije su linije izbačaja: jedni padaju, drugi lete. Jedni krive ove, one… drugi se boje. No ono što oboje može ujediniti je miris života i ljubavi prema njemu. Želimo li pčele i da cvijeće miriše, ili ne? Želimo li da naši plodovi budu medeni, djeca zaigrana, kose raskuštrane od slobode misli – ili da nas poplavi tuga i ograničenost emotivnog i fizičkog pokreta?

Ovaj tjedan to će eksplodirati u nama. Srušiti stare konstrukcije i kada se to dogodi, nemoj žaliti. Nemoj se preispitivati. Ovi zatvori pokazali su koji odnosi trebaju propasti, koji se promijeniti, koji formirati. Koji načini i poslovi su dobri i važni. Koji stavovi te drže za dalje. Uzmi ih kao najdragocjenije grumenje zlata i na njima gradi dalje (9 dinara) misli o novom planu. Bez žaljenja za starim i bez žaljenja oko toga hoće li ili ne novi uspjeti. Sigurno neće ako ga zalijevaš starim žaljenjem. I hoće ako nas bude dovoljno da iziđemo iz zatvora uma i uletimo u svoje slobode.

Jer smo složni u tome da želimo mirise života. Da hoćemo zakon o izboru cjepljenja, pravo biranja za sebe i svoje najmilije, zakon o uvjetovanju jednog s drugim. Hoćemo nove konstrukcije jer stare su loše.

Sigurnost vs. Sloboda

Kao preljub u braku – ne dogodi se u divnom odnosu. Ne uđe nov muškarac kad si zaljubljena u svog partnera. Ne namiriše te nova žena kad je svim tvojim mirisima natopljenja ona iz zagrljaja. Nego bude jer treba. Vrijeme rušenja, za nova građenja.

Zato ovaj tjedan osmišljavamo, svaki za sebe, što je naše grumenje zlata, na kojem gradimo dalje život. Nove planove koje uključuju u zlatnoj svijesti satkane gradnje. One fleksibilne – kao da odlučiš živjeti u kamp prikolici umjesto u neboderu. Da možeš putovati s ritmom života. To znači prihvatiti živjeti slobodno i odgovorno – prihvaćajući nesigurnost života.

Sigurnost nisu četiri zida i komunikacija kroz četiri strane ekrana. Sigurnost je u letu na najjače. Sigurnost je jedino u neizvjesnosti, tome da je prihvatimo. I kad to učinimo, dobivamo snagu da gradimo, a želimo graditi jer nam to kao pojedincima i društvu nosi vrijednost: zdravlje, kao prvu, a iz nje materijalna dobra. Nekoga će pokrenuti sloboda izbora o tome što pušta u tijelo, nekoga sloboda da barata svojim novcem, nekretninama, vrijednostima na način na koji hoće, ali svakog će pokrenuti ta duboka sila zvana sloboda. U njoj je kreativnost, za stvaranje pravog blagostanja.

Razmišljaj o tome što je za tebe sad najbitnije graditi – u što usmjeriti vatre svoje kose, svog uma – za dugoročno dobro tebe i voljenih i učini glavni korak prema tome ovaj tjedan. Ako trebaš Tarot podršku kroz uvide, piši na devidas.dea@gmail.com

Zagrljaj!