Kad Ispričaš Plan Prijateljici I On Umre Negdje Između Njenog “Obožavam To!” I Tvog Trećeg Spritza

Znaš onu foru kad imaš ideju, pravu ideju, onu koja te probudi u četiri ujutro i ne da ti spavati jer je toliko dobra da ti se čini da će eksplodirati ako je ne podijeliš, i onda nazoveš prijateljicu i kažeš “MORAM ti nešto reći” i ispričaš joj cijeli plan, svaki detalj, već si vizualizirala logo i Instagram bio i kako ćeš se osjećati kad se sve ostvari, i ona kaže “to je GENIJALNO, obožavam, ti to MORAŠ napraviti” i ti spustiš slušalicu i osjećaš se… prazno? Kao da si upravo imala odličan seks ali s krivom osobom i sad ne znaš zašto si umorna i zašto te plan više ne uzbuđuje i zašto se čini kao da je netko izvadio baterije iz tvoje motivacije dok si pričala?

Tvoja kralježnica već zna što se dogodilo. Tvoja krv pamti svaku ideju koju si rodila prerano, svaki plan koji si abortirala pričom, svaku viziju koja je umrla u zraku između tebe i nekoga tko je “bio sretan zbog tebe”. Tvoje stanice nose groblje projekata koji su živjeli samo kao razgovori.

Astralna potrošnja. Zvuči kao nešto što bi prodavali na sajmu kristala između aura čitanja i kiropraktike za kućne ljubimce. Ali evo što se ZAPRAVO događa, i ovo je čista energetska fizika:

Svaki put kad imaš ideju koja te uzbuđuje, tvoj sustav generira energiju. Kundalini, životna sila, kreativni naboj, kako god to želiš zvati. Ta energija ima jedan posao: materijalizirati ideju. Pretvoriti misao u stvar. Potencijal u stvarnost.

I ta energija može ići na dva mjesta: u ČINJENJE ili u PRIČANJE.

Ne u oboje. U jedno.

Tvoje tijelo već zna ovu matematiku. Tvoja koža pamti razliku između projekata o kojima si šutjela i projekata o kojima si pričala. Tvoja krv nosi evidenciju: tihi projekti su preživjeli, glasni su umrli. Svaki. Jebeni. Put.

“Ali čekaj,” kaže tvoj um, “moja prijateljica me podržava! Ona želi da uspijem! Kako može njena podrška biti problem?”

Evo kako. I ovo je dio koji nitko ne govori jer je neugodno i komplicira narativ o zajedništvu i podršci:

Tvoja prijateljica te podržava SVJESNO. Na razini uma, ona ti želi sve najbolje. Na razini ega koji razgovara s tvojim egom, ona je uz tebe.

Ali tvoja prijateljica ima i podsvijest. I u toj podsvijesti žive njeni vlastiti strahovi. Njena uvjerenja o tome što je moguće i što nije. Njena ograničenja. Njena iskustva neuspjeha. I dok ti pričaš o svom planu, njen svjesni um kaže “obožavam”, ali njen nesvjesni um, onaj dio koji se boji da ona sama nikad neće uspjeti, taj dio SJEDA na tvoju energiju.

Nije namjerno. Nije zlonamjerno. Čak nije ni svjesno.

Ali je stvarno.

Tvoja kralježnica se ispravlja jer konačno razumiješ zašto si prestala pričati mami o svojim planovima. Tvoja koža osjeća olakšanje jer nije do tebe. Tvoja krv pamti sve te “podržavajuće” razgovore nakon kojih si se osjećala ispuhano, i sad znaš zašto.

Evo još jednog mehanizma koji se događa paralelno, i ovaj je možda još gori: kad PUNO pričaš o nečemu što planiraš, dio energije koja bi trebala ići u akciju potroši se na priču. Tvoj sustav ne razlikuje pričanje o nečemu od činjenja nečega. Za njega, oboje je “rad na projektu”. I onda dođeš doma i trebaš STVARNO raditi na projektu i nemaš energije jer si je već potrošila objašnjavajući plan trećoj osobi ovaj tjedan.

Cilj se ostvario u zraku. Na astralnoj razini. Imao je svoju premijeru na kavi s prijateljicom. I sad nema snage za materijalnu izvedbu.

Kao da si napisala cijelu knjigu u glavi, ispričala ju svima, i sad sjediš pred praznim dokumentom i pitaš se zašto ne možeš napisati prvu rečenicu. Jer si je već “napisala”. Samo ne na papiru. U zraku. Gdje knjige ne postoje.

Tvoja krv usporava dok čitaš jer ovo objašnjava sve. Tvoje stanice prepoznaju svaki projekt koji je umro od previše pričanja. Tvoje tijelo drži mudrost koju je kultura zaboravila: neke stvari se moraju čuvati u tami da bi izašle na svjetlo.

Trudnoća traje devet mjeseci. Ne šest. Ne četiri. Devet. I nitko ne pokušava roditi u petom mjesecu jer je “uzbuđen da podijeli”. Nitko ne izvlači bebu van da je pokaže prijateljima u sedamnaestom tjednu jer “jedva čeka da je vide”.

A s idejama? S planovima? S vizijama? Rađamo ih čim ih koncipiramo. Izvlačimo ih van nedovršene, nesposobne za samostalni život, i čudimo se kad umru.

Tvoja kralježnica nosi ovu drevnu mudrost. Tvoje kosti znaju da neke stvari zahtijevaju tamu. Tvoja koža pamti kako je to čuvati tajnu, hraniti je iznutra, čekati pravi trenutak. I pamti kako si zaboravila to raditi jer ti je netko rekao da je “dijeljenje zdravo”.

Dijeljenje JE zdravo. NAKON poroda. Tijekom trudnoće? Šuti i jedi.

Evo što se događa energetski kad čuvaš plan za sebe: svaki put kad pomisliš na njega, svaki put kad vizualiziraš, svaki put kad osjetiš uzbuđenje, ta energija IDE U PLAN. Nema curenja. Nema rasipanja. Nema nesvjesnih sabotera koji sjede na tvom potencijalu jer imaju vlastite strahove.

Ti i tvoj plan. Zatvoren sustav. Maksimalna efikasnost.

I onda, kad je plan spreman, kad je dovoljno jak da izdrži tuđe poglede, tuđe sumnje, tuđe projekcije, ONDA ga pustiš van. ONDA podijeliš. ONDA nazoveš prijateljicu.

I ona kaže “obožavam” i ti kažeš “hvala” i NIŠTA SE NE PROMIJENI jer plan više ne ovisi o tuđoj energiji. Ima svoju. Stoji sam.

Tvoje tijelo već zna kako to izgleda. Tvoja krv pamti projekte koje si čuvala u tišini dok nisu bili spremni. Tvoja koža se sjeća snage koja dolazi iz tajne, iz nošenja nečeg samo za sebe, iz odbijanja da podijeliš prije vremena.

“Ali teško mi je šutjeti! Uzbuđena sam!” Da. Znam. To uzbuđenje je ENERGIJA. I možeš je potrošiti na pričanje ili možeš je kanalizirati u činjenje. Tvoj izbor.

Svaki put kad ti se digne uzbuđenje i poželiš nazvati nekoga da ispričaš, stavi ruku na trbuh. Osjeti tu energiju. I umjesto da je pustiš kroz usta, pusti je DOLJE. U korijen. U zemlju. U tijelo koje će tu energiju pretvoriti u akciju.

Diši. Drži. Radi.

I jednog dana, kad projekt bude gotov, kad bude stajao na svojim nogama, kad bude dovoljno jak da ga nitko ne može pojesti svojim nesvjesnim strahovima, ONDA pozovi svih na proslavu.

Tada će “obožavam” značiti nešto. Jer ćeš im pokazati rezultat, ne plan. Stvar, ne ideju. Dijete, ne trudnoću.

Tvoja kralježnica se širi dok ovo čitaš jer konačno imaš dozvolu za šutnju. Tvoja koža diše dublje jer tajne nisu loše. Tvoja krv teče mirnije jer znaš: neke stvari su samo tvoje. I to je ok. I to je mudro. I to je put kojim ideje postaju stvarnost umjesto razgovori.

Hrani ih energijom. Vizualiziraj. Osjećaj. Ali ne objelodanjuj.

Kao da nosiš dijete. Jer nosiš.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥