Bijeg je uvijek od osjećaja. Nećemo se osjećati jadno, tužno, gadno, bijesno… duga je lista. Ali, jad, tugu, gadnosti i bijes, sve s liste, ne možemo pustiti, transcendirati, alkemizirati – bez da ih osjetimo. U svoj njihovoj punini. Svjesno. Prođemo kroz njih, promatramo ih i primamo informacije koje nose, pa pustimo.

Zato, zapravo, nema izbora nego tako. Inače ne možeš biti Cijelo biće – nego uvijek samo dio, jer postoji i dio kojeg negiraš. Ne možemo biti Istinito biće, koje živi svoju istinu, jer si lažemo o nečemu. Ne možemo biti Pravi jer nam to umanjije “krivi” dio, od kojeg bježimo. Niti iskonski, kad se samo površine grčevito držimo. Niti Svoji, kad smo pod stiskom boli kroz koji se bojimo proći. Taoci svog straha od nelgode – potpuno neslobodni.

Zato, nemoj se bojati boli. Prestani od nje bježati, nečim taj vrisak zatrpavati. Usudi se je osjetiti. Jednostavno je, samo se smiriš. Legneš i dišeš. Promatraš misli. Nelagode. I vrlo brzo se pojave one opsesivne, bolne, koje te muče. Neugodni osjećaji koji ih prate. Idi za tim. Slijedi ih, da vidiš gdje ti u tijelu udaraju bol, hlade, stežu ili grče. I onda tamo stavi dlan. Udah izdah. Pa promatraj informacije koje nose, druga mjesta u tijelu koja se javljaju. To su mreže tvog svjetlosnog tijela, energetske blokade u njima – tamo zaglavljene te emocije. Udah izdah. I tako dok se oblaci mračnih emocija ne rasvijetle, udah izdah.