Ova karta, Svijet joj je ime, inače ima funkciju završavanja. Što znači da je prva uputa “tvoje stvaranje je vezano s time da završiš stvari”. I u kontekstu “istraj do kraja i pregrmi sve što treba, ali istraj do cilja”, i u kontekstu “završi jedno da kreneš na drugo”. No, kako se mi ovdje ne bavimo samostalnim funkcijama, nego slikama… uronimo u ovaj divan svijet… U njemu, gola žena tijela sa zvijezdama, ogrnuta plaštom od oceana svemira. Prvo, gola je – dakle čista i svoja. To znači da je tvoje stvaranje određeno time koliko možeš biti gola, i stajati tako svoja pred cijelim svemirom. Znači, samoprihvaćanje. Ako ideš provesti namjeru…

Čim ga pogledam takvog, bijelog, sjajnog i moćnog… sjetim se one priče kada djed objašnjava unuku da svatko kroz život ima dva vuka uz sebe, dobrog bijelog i zločestog crnog, koji ga vode. A kad unuk pita “koji pobjeđuje”, starac kaže “onaj kojeg hraniš”. Stoga je prva, logična asocijacija ovdje RAD S MISLIMA. U smislu – tvoje stvaranje je vezano uz njegu konstruktivnih misli. Namjerno neću reći pozitivnih, da se čovjek ne bi samozavaravao. Prosto, neki crni oblaci su crni. Nije konstruktivno reći “ali ja ću misliti pozitivno i zamisliti ih rozima”. To ne vodi stvaranju. Ali reći “da, crni su trenutno, ali gle sad kad im nađem i docrtam…