Blago koje si oplakala upravo je poslalo poruku da stiže
Znaš onaj osjećaj kad nađeš jaknu koju nisi nosila tri godine i u džepu otkriješ novac u džepu i misliš da si osvojila na lotu? E sad zamisli to, samo umjesto novca, to je tvoja životna snaga koju si pokopala 2017. i proglasila mrtvom jer ti je tada sve otišlo u kurac i nisi imala kapacitet za ništa osim preživljavanje i Netflix. Ta snaga upravo kuca na vrata. I izgleda… drugačije. Jer je prošla kroz nešto što ti zoveš “najgora godina mog života” a što je zapravo bila tvornica preobrazbe. Ono što se vraća nije ono što je otišlo. Tvoje tijelo je u međuvremenu izgorjelo stare receptore i izgradilo nove.…
Kad Tvoj Nervni Sustav Misli Da Je Akcija Odgovor Na Sve Umjesto Da Ponekad Treba Samo Sjediti I Ne Srati
Što radiš kad skužiš da nešto moraš učiniti? Logično, odmah se primaš posla. Otvoriš kalendar, napraviš plan, pošalješ tri poruke, naručiš knjige s Amazona, prijaviš se na tečaj koji obećava transformaciju za sedam dana i do četvrtka si već iscrpljena jer si pokušala promijeniti cijeli život u 48 sati dok ti tijelo još probavlja što se dogodilo prošli tjedan. Tvoje tijelo zna ritam koji tvoj um odbija poštovati. Tvoja krv teče sporije nego tvoji planovi. Tvoje kosti pamte da brzina nije isto što i snaga. Osvijestila si koji su ciklusi završeni. Doživjela si sebe u ogledalu jasno, onako kako jesi, bez filtera i bez fantazija o tome tko bi trebala…
Kad Tvoj Nervni Sustav Misli Da Je Orgazam Opcija Umjesto Operativnog Sustava
Zamisli da sjediš u kući koja gori već tri godine, a ti stalno googlаš “kako osvježiti interijer” umjesto “kako ugasiti požar.” Provela si mjesece analizirajući zašto se osjećaš prazno dok piješ treću kavu prije podne i scrollaš bivšeg koji je sretniji od tebe iako je objektivno gori čovjek. Pročitala si deset knjiga o samoljubavi i pet članaka o manifestaciji, a tvoja zdjelica je tako mrtva da bi je mogla koristiti kao polica za knjige. Tvoje tijelo vrišti jezikom koji tvoj um odbija učiti. Tvoja krv nosi snagu koju si zaključala u podrumu jer su te naučili da je opasna. Tvoje kosti pamte vrijeme kad si bila toliko živa da je…
Tvoja ljubav nije umrla, samo je pijana zaspala na krivom kauču
Prijateljica ti upravo objavi da je “gotova s ljubavnim odnosima” istim tonom kojim netko kaže “gotova sam s glutenom”. Mirno. Odlučno. Kao da je ljubav intolerancija koju možeš jednostavno izbaciti iz jelovnika i nastaviti dalje s bezglutenskim životom. “Očito mi ne ide. Kao kad ti ne ide balet pa odustaneš i počneš se baviti boksom.” I ti klimaš glavom, a iznutra ti alarm pišti jer znaš da ovo nije mudrost. Ovo je kapitulacija prerušena u rezignaciju prerušenu u mir. Ono što proglašavaš mrtvim u sebi rijetko je zaista mrtvo. Češće je samo iscrpljeno, ranjeno, sakrilo se u kut tijela gdje misli da ga nećeš pronaći. Tvoja zdjelica drži žar koji…
Tvoje tijelo emitira Yelp recenziju za ljude
Imaš prijatelja koji stalno privlači ljude spremne sve napraviti za njega, a ti stalno naliječeš na tip koji te ghosta nakon trećeg dejta ili kolegicu koja ti “slučajno” zaboravi proslijediti mejl o unapređenju. I onda sjedite zajedno na kavi i on kaže “ma ljudi su super, samo trebaš biti otvoren” dok ti iznutra računaš koliko puta te ovaj tjedan netko zajebao. Spoiler: ljudi koje srećeš nisu random. Oni su Yelp recenzija tvog nesvjesnog stava prema ljudima općenito. Tvoje tijelo odašilje signal koji ne možeš čuti, ali svi oko tebe ga osjećaju. Tvoja koža miriše na tvoja uvjerenja. Tvoja fascija vibrira na frekvenciji onoga što ZAISTA misliš o ljudima, ne onoga…
Djeca znaju nešto što si zaboravila
Dvogodišnjaci imaju jednu supermoć koju su im odrasli sistematično istreniravali iz tijela: sposobnost da kažu NEĆU i misle to. Bez objašnjenja. Bez isprike. Bez PowerPoint prezentacije o tome zašto im ne odgovara taj termin. Samo… neću. I nastave jesti pijesak ili što već rade. A ti? Ti imaš 47 načina da kažeš “da” kad misliš “ne”, uključujući “možda”, “vidjet ćemo”, “javim ti”, i klasični “super, samo mi pošalji detalje” dok iznutra umireš. Tvoje grlo pamti svaki put kad si progutala “ne” da bi netko drugi mogao lakše disati. Svaka neizgovorena granica sada živi u tvojoj čeljusti kao stezanje koje zoveš “stres”. A zapravo je arhiva svega što nisi rekla. I…
Kad ti se ne da, je točno kad moraš
Sjedneš u 7 ujutro da “konačno kreneš s rutinom”, a do 7:03 si već provjerila Instagram, odgovorila na story od osobe s kojom nisi pričala tri godine, i nekako završila u rabbit holeu o tome kako se pravi sir u Švicarskoj. I onda kažeš “ah, krenut ću sutra, danas jednostavno nije dan”. Spoiler: sutra također neće biti dan. Ni prekosutra. Jer disciplina ne čeka dan kad ti se da. Disciplina dolazi točno u onom trenutku kad bi radije gledala švicarski sir nego radila na svom životu. Tvoje tijelo zna razliku između umora koji traži odmor i otpora koji traži proboj. Jedno se osjeća u kostima kao težina. Drugo se osjeća…
Kotači koji više ne voze (ali možda mogu biti lusteri)
Imaš u garaži kutiju s ex-ovim stvarima, pet dijeta koje si započela i nikad završila, tri online tečaja za koje si platila i nikad pogledala, i jedan san o karijeri koji si stavila “na pauzu” 2016. a sad je 2025. i ta pauza ima već vlastitu mirovinu. I sad sjedaš i gledaš sve to i pitaš se: bacim ili recikliram? Je l’ to još ja ili je to bio netko tko je imao više energije i manje screen timea? Tvoje tijelo zna razliku između onoga što treba otpustiti i onoga što treba prenamjeniti. Tvoja koža pamti svaki trijumf, tvoje kosti drže strukturu svakog puta kojim si išla. Pitanje nije što…
Inbox koji ne čitaš
Znaš onu foru kad ti telefon kaže da imaš 87 nepročitanih poruka, 14 propuštenih poziva i pet zahtjeva za prijateljstvo od ljudi koje si blokirala 2019., a ti SVEJEDNO radije scrollaš Reels o tuđim psima nego pogledaš u svoje inbox? To si ti sa svojom boli. Samo što inbox nije inbox. Inbox je tvoje tijelo. I tvoja bol bi stvarno htjela da je pročitaš prije nego što postane attachment koji ne možeš skinuti. Tvoje oči drže oceane koje tvoj um nije smio priznati. Suze su biološka regulacija koja čeka prvu sigurnu priliku da isprazni spremnike. A umjesto toga, ostaneš u poslu koji te ubija, odnosu koji te guši, klečiš pred…
Mijenjaš Zlato Za Kikiriki I Zoveš To “Tražim Nekoga Tko Me Razumije”
Čekaš. Na poruku. Na potvrdu. Na onu osobu koja će ti reći da si vrijedna, da si lijepa, da si dovoljna, da si lovable. I dok čekaš, daješ. Daješ pažnju, vrijeme, energiju, sebe. Daješ ZLATO. I za to dobiješ… kikiriki. Srce na storiju. Poruku jednom u tri dana. “Ti si super, ALI…” I ti si nekako uvjerena da je to fer razmjena. Da je kikiriki zapravo zlato samo u drugom pakiranju. Da će, ako samo budeš DOVOLJNO, taj kikiriki jednog dana postati ono što ti treba. Tvoja krv već zna da nikakva količina tuđe potvrde ne može ispuniti rupu koju pokušavaš zakrpati. Tvoja kralježnica drži teret pitanja “jesam li dovoljno”…





































