U trbuhu majke
Ili… Imbolc – keltski pojam koji znači „u trbuhu majke“, a ujedno ime i današnjeg blagdana Imbolca koji slavi povratak Sunca, prve znake produžetka dana, vrijeme kad se snijeg počinje otapati, a novi život najavljuje svoje znakove. U različitim dijelovima svijeta zove se drugačije – poznat je i kao rimski festival plodnosti Lupercalia (Vučica je odgojila Romula i Rema, osnivače Rima), Oimelc (Ovčje mlijeko), Brigid (Dan mlade) te Dan svijeća (Svijećnica). Kako god se zvao, govori o rađanju i plodnosti i o darovima onog aspekta Boginje koji se zove Brigid i njenim darovima. Utroba ljubavi U povodu ovogodišnjeg blagdana Svjetla, djelovalo je lijepo da pitam Tarot za nas o tom…
Samosvijest
Lakše je u životu kad znaš tko si. Ali ne u smislu identifikacija – da misliš kako si posao kojeg radiš ili bilo koja od uloga koje igraš. Nego da razumiješ da su sve te uloge, svi tvoji identiteti… Odraz nečeg dublje. Tvorevine i alati tvoje duše. Svijest i samospoznaja kao osnova svega. Koje uloge najčešće igraš i zbog čega? Je li to iz nečeg nesvjesnog, da se automatski braniš njima ili jednostavno ideš po inerciji jer ne znaš drugačije? Ili umiješ odabrati ulogu koja je najprikladnija tvojoj prirodi i trenutnoj situaciji, pa ti daje snagu da nešto riješiš? Da, uloge i lica su zapravo tvorevine duše, i alati kojima…
Nebo u Zemlji
Već smo, makar mrvu, iskusili kako je kad iz najdubljeg izroniš u najviše – iz silnih stanja mraka imali uzlete vizija i prosvjetljenja…. sve da shvatimo kako nema jednoga bez drugoga, kako yin i yang stalno plešu kroz svoj zagrljaj. A danas, ulaskom Urana u Bika, zaranjamo u osmogodišnji ciklus gdje najviše ulazi u najdublje: nebo, sam vrh kojeg Uran predstavlja u zemlju, koju predstavlja Bik. Zapravo, nije to ništa novo: najviše, što je duša, ušlo je u najgrublje što znamo, što je tijelo – inkarnacija, pa eto, poznat nam je proces i izazovi koje sadrži. Onako osobno, znamo koji je izazov “kako na nebu, tako i na zemlji”, odnosno u svim pokušajima primjene…
Napustiti težine
Nije uvijek nužno “kopati” po emocijama, istraživati, analizirati… Da, to može biti inspirativan rad, ali pamti da je i to rad ega. Recimo, dogodilo ti se nešto stvarno bolno i preplavila te velika tuga. Normalno da je u redu tugovati, lete misli, stižu uvidi, motaju se glavom ideje. I to je ok. Otpatiti, isprocesuirati, kao kad razdereš koljeno, pa neko vrijeme moraš čistiti i prati tu ranu, povijati je, dok ne zacijeli. Ali u tom procesu, ne treba jahati po njoj. A ego, kada su u pitanju emocije, to često nesvjesno radi – posebno ako ima neku unutarnju neosviještenu glad iz koje kroz emocije traži pažnju: “jako sam tužan, zagrli…
Od repa
Povodom priče o idiotu, piše mi prijatelj: “pa čovječe onda ja nekad imam armiju debila na djelu, jesam lud ili šta?”…. Obožavam ga. Kao i sve ljude koji se znaju smijati na svoj račun. To je jedini način da išta promijene ili poprave sa sobom. Uglavnom, dogovorimo se da pitamo karte i podijelimo primjer za druge. Da vidimo temeljnu platformu idiotluka, tu iz koje je ponikla cijela armija. I dobijemo odgovor: Vitez štapova obrnuti, Kralj dinara, Paž štapova obrnuti: “Tvoja glupost proizlazi iz tvoje naglosti i grčevite potrebe da stekneš što više novaca. To ti toliko usije glavu da često kreneš u krivom smjeru ili u krivom trenu. Povežeš se…
Prava odlučnost
Odlučnost učas donese slom ako se ne nastupa povezano sa Zemljom. Jer je um kao vjetar, nepredvidiv i varljiva duha: za tren povjetarac postane razorna oluja, a istjerivanje pravičnosti – opća destrukcija… ako se djeluje iz ideala mentala umjesto svog centra. Zajeb je kad – u ime ravnoteže – rušiš ravnotežu… zato se mudro tu i tamo pitati… gdje upirem previše… gdje samo svoju istinu vidim… Mogu li točno procjeniti kada mislim da stvaram, a zapravo rušim – isto kao koja su rušenja nužna za nova stvaranja…























