Ne, ljubavi, oni nisu naša sorta. Oni vole našu sortu – njen miris, radost, okuse. Ti fluidi ih pomlađuju i hrane.

Nama nije problem, mi bismo mogli davati zauvijek, jer smo takvi. Ali problem je u tome što nas oni ruše. Koliko god ljepote da prime od nas, i smijeha, onog pravog, srca… oni usprkos tome izraze svoje mračne strane. Tako nas povrijede, i izgube zauvijek.

Nisu oni za nas. Iako ti je misija osvjetljavati, iscjeljivati i davati, moraš oprezno s tim. Nekima nema pomoći. Ne mogu most preći. Neki mogu, jer su granični. Neki na početku djeluju kao da mogu, ali onda se ipak vrate i ne ide. Nauči to prepoznati, kada je tren. Tvoja aura će ti pomoći: kada nekoga koga je primala, počne izbacivati – znaš da je kraj. Da je misija napravljena.

Da je tren za odmak i novi korak. Nema to veze s ljubavi. Ljubav voli i dok u blizini radi i kad u daljini postoji. Nekad, da se sačuva, mora u daljinu prijeći. Zato se nemoj bojati otići.

Kad dođe tren, kroz bol se dogodi. To je poziv za oslobođenje, znak završetka ugovora i dogovora. I tada dalje kreni.