LJUBAV: Voli mudro
Nemoj biti budala "u ime ljubavi". Zabluda je da tako treba jer je to "pravo". Isto je tako zabluda da treba "umrijeti zbog ljubavi" i "voljeti strasno". Ljubav je čudo koje je nemoguće definirati, a opet - mnogo toga što je čovjek programiran da misli da je ljubav - nije. Ljubav nije opsesivnost, posesivnost, iskorištavanje. Nisu projekcije, nade da će nešto biti bolje, iluzije i fantazije. Ljubav je ples. Koji traje dok traje muzika, ali postoji. Ples je partenerstvo. Zato su, u samoj praksi odnosa ljubavi, bilo emotivnih, romantičnih i zaljubljenih, do roditeljskih, obiteljskih, prijateljskih... u pitanju gradnje i stvaranja. Razmjena i ravnoteža. Umijeće je postići to partnerstvo u odnosima. Ali i jedini zadatak jer bez toga - odnosa nema. Samo iluzije, projekcije i kompenzacija. Pravi odnosi ljubavi su ples, valcer, tango, salsa - miran, strastven, kako kad. No, uvijek usklađen. Ples. Dobro plešeš kad zajedno slušate istu muziku, slušate se, pratite se. Gledate u oči dok vodite ljubav, zagrlite se, pridržite, okrenete. Znate plesti zajedno, i svatko sa sobom. Nema ovisnosti, ni vezanosti. Nego povezanost. Tiha i jaka. Nema opsesivnosti, ima razumijevanja. Nema "leptirića u želucu" preznojavanja i transa. Ima mirnog prepoznavanja. Pod time što, na prvu, podrazumijevaš pod riječju “partnerstvo” možeš vidjeti u kojoj si fazi života, ili što ti je trenutno najvažnije. Recimo, kao pomisliš na poslovni savez, evidentno je to tvoj prioritet kojem se mudro posvetiti. Većina ipak pomisli na ljubavno partnerstvo. U suštini, to je isto. Ljubavni odnosi bili bi mnogo sretniji kada bi im se pristupalo kao poslovnim ugovorima. Znam da ovo trenutno zvuči jako hladno, ali nije, gle ovo: u poslu, recimo da s nekim ulaziš u neki biznis, nikad ne bi spario snage da u ugovoru piše kako ćeš ti financirati sve troškove, plaćati štete koje drugi napravi, trpjeti njegovu neodgovornost, tolerirati nemar ili uništavanje imovine. Da ti netko ponudi da to potpišeš, ili mu tresneš šamar ili se smiješ, ali naravno da ne shvatiš ozbiljno. A u tzv. ljubavi? Ljudi nerijetko srljaju pošto-poto… Baš u takav ugovor. “Samo da je netko tuuu, pa se vooooliiimooo” i ostale zablude koje proizlaze iz nesvjesne gladi, odnosno rane. Kad se ona zacijeli, čovjek shvati da je partnerstvo – brak – savez kako god hoćeš zvati taj ugovor točno to – ugovor. Jer uvijek je u igri tvoje srce, tvoji resursi psihički i fizički. I zato želiš u taj ples ući i plesati, dok god traje muzika. Jer ja partnerstvo ravnoteža.
Po miru i osmijehu
Često ljudi pitaju kako mogu biti sigurni da su s nekim završili karmu… da nije ono – prekinuli su, ali obrazac neki ostaje nerazriješen, lekcija nespoznata, samoostvarenje propušteno… pa promjenom partnera ili prijatelja samo mijenjaju glumce, ali uloga ostaje ista… Evo kako Tarot pokazuje način prepoznavanja: jesmo li ili ne čisti i slobodni. I da… logično: mir je to. Dok god nam pomisao na nekoga izaziva bilo kakav trzaj -“jooj, ne spominji mi je… ” ili “huh, dobra je ona, ali…” ili “ma super je, samo…” pa onda “mogli smo… da smo bar…” Sve to znaci da postoje repovi. Neispunjene želje, unutarnji vapaji bića za cjelovitosti. Ako se, s druge…
Samo ogledala
U životu, znamo, uvijek privlačimo samo ono što jesmo. Ne ono što mislimo da jesmo, čime se naš ego često (samo)zavarava, nego ono što smo u cijelom svom sistemu, što vibriramo svjesno ili nesvjesno. Zato se i kaže da su ljudi koje srećemo, posebno bliski, naša savršena ogledala. Ono što nam se najviše sviđa u njima, naše je, prepoznato u njima; i obrnuto: ono što nas najviše nervira – isto je naše. To, jasno, znamo, no… ogledala nose i dublju čaroliju. Otkrivaju ono čega nismo svjesni. Stoga je mudro, moguće najdublje za samorazvoj, budno pratiti ono što nas najviše boli i nervira kod drugih. Jer smo to mi sami. Čak…
Seksualnost = Duhovnost
Novo doba u praksi: vrlo je uzbudljivo da je prva značajna, društvena tema ona koja se bavi ključnom stavkom za svakog pojedinca, a time i društva – tema zdravlja duha&tijela. Istina, čovjek se može nasmijati (ako se prije ne iznervira) na stavove koje pljušte sa svih strana, ali suština je sljedeća: ZDRAVSTVENI ODGOJ U ŠKOLAMA JEST NAJDUHOVNIJA MOGUĆA EDUKACIJA. Svojevrstan upgrade postojećim duhovnim edukacijama jer JE TIJELO HRAM DUHA. Od starih Grka s idejom „zdrav duh u zdravom tijelu“, pa preko svih duhovnom sviješću razvijenih kultura na zemlji (Taoisti, hinduisti…)… kroz sve svete knjige provlači se tema Duha i njemu ekvivalentne sile u tijelu – Kundalini, odnosno seksualne energije. Nema…
Ljubav i Strast
Lako je zamijeniti strast za ljubav, pa ipak… postoje znakovi koji otkrivaju vrstu privlačenja. Ljudi se, znamo, prepoznaju po vrsti energije kojom vibriraju. To se zna – u pravilu za nekoga kažemo da je ili nije na našoj „vibri“. I, zapravo, svaki klik i prepoznavanje nastaje iz energetskog sklopa. Uglavnom se radi o povezivanju putem neke od glavnih čakri – u pravilu se povezuju energetski centri u istom stanju vibracije, kako bi ih dvoje ljudi zajedno „popravilo“. Psihologija kaže da se ljudi povezuju po psihopatologiji, no cjelovito iscjeljivanje ima drugi pristup: iz iskustva znamo da se ljudi povezuju upravo da bi kroz zajedničku interakciju osvijestili te tako iscjelili one duboke…
Jedina Greška
Naravno, u suštini grešaka nema – sve one su, u stvari, stepenice na putu razvoja, odnosno učenja. Jednostavno ne bismo saznali i spoznali da nismo „pogriješili“. Pa ipak, ljudski jezik često ne može prenijeti suštinu, i to je prirodno. Pa ćemo se kompromisno dogovoriti da riječ „greška“ koristimo za sve one poteze koje smo, na skali dobrog i lošeg, brzo spremni nazvati „krivima“. Krivima, u smislu da naš um, sa svim svojim i primljenim uvjerenjima – od društva, predaka, ostalih inkarnacija – smatra štetnima. To je, zapravo, toliko relativno. Što je šteta? Logički gledano, štetno i krivo je nekoga povrijediti, izazvati tugu, bol… No, što ako su i ti mehanizmi…
Voljeti Sebe
Strpljenje je, vjerojatno, najzahtjevnija lekcija ljubavnih odnosa. Sve je krasno kada strast bukti, a emocije pršte. Pa čak i učenja koja prodiru u dubinu, bruseći Ego, mogu biti uzbudljiva (iako ne uvijek ugodna). Ali što kad u vezi nastupi tišina? Kad se nešto odigrava na višim nivoima, kad osjećamo da se nešto “kuha”…. Obično, tada razgovora nema, barem ne onog koji je, u psihološkim priručnicima, idealan i oslobađajuć – tipa ja asertivno kažem svoje, ti svoje i riješili smo. Što kad je “gruntanje” toliko duboko da se ne može misaono uobličiti, pa tako ni verbalno izreći, a kamoli otkomunicirati? Pa onda to djeluje kao zaleđe, mrtvi kut – trenutak…