SVIJEST & POLJE
Kada Tvoj Ego Misli Da Je Božanski Jer Citira Rumi-ja Na Instagramu Lakše je u životu kad znaš tko si. Zvuči kao rečenica s motivacijskog postera koju možeš kupiti na Etsy-ju uz lavandu i kristale za 27 eura. Ali problem je što "znati tko si" znači potpuno suprotno od onoga što su te naučili. Ne znači naći svoj identitet. Znači shvatiti da identitet NE POSTOJI. Svi ti govore da nisi tvoj posao, da nisi tvoja uloga, da nisi tvoja vanjska forma. I onda dodaju "nego si tvoja duša" kao da su ti upravo objasnili nešto korisno. Kao da je "duša" neka mala osoba koja živi u tvojim prsima i nosi dnevnik u kojem piše tvoju životnu svrhu dok ti mentaliraš o tome treba li ti danas kava ili matcha latte. Tvoja kralježnica se steže kad čuje riječ "duša" jer je naučena da to znači "idealizirana verzija tebe koja je bolja od tebe trenutne". Tvoja krv teče kroz tijelo koje ne zna što je "božanska iskra" osim kao metafora za neuronsku koherenciju. Tvoje kosti pamte sve priče o tome kako nisi dovoljno "duhovna" da bi bila cijela. Kažu ti: razumij da su sve te uloge, svi tvoji identiteti... odraz nečeg dubljeg. Tvorevine i alati tvoje duše. I to zvuči fino. Poetično. Kao da ima smisla. Ali pogledajmo što ZAPRAVO kažu: postoji PRAVA TI (duša), i onda postoje LAŽNE VERZIJE (identiteti). I tvoj posao je da budeš prava verzija, ne lažna. Cool. Sad imaš još jedan identitet kojem moraš biti vjerna. Identitet "osobe koja zna da je duša". Super upgrade. Baš oslobađajuće. Problem je što NE POSTOJI "prava ti". Ne postoji "tvoja priroda" koja čeka da je otkriješ kao da je poklon ispod božićnog drvca. Postoji samo tok Polja kroz specifičnu konfiguraciju mesa, kostiju i živaca koje trenutno zoveš "ja". I taj tok se mijenja. Svaki trenutak. Svaki dah. Svako iskustvo. Nisi elektricitet koji se odražava kroz munju i sijalicu. To je lijepa metafora, ali metafora nije mehanika. MEHANIKA je ovakva: ti si proces. Ne entitet. Glagol, ne imenica. Tok, ne forma. Tvoja krv teče bez pitanja "tko sam ja". Tvoje stanice se dijele bez identiteta. Tvoje kosti postoje bez biografije. Samo tvoj mozak, taj dramatični prevoditelj stvarnosti, insistira da mora postojati "JA" koja sve ovo doživljava. A onda ti kažu: kad znaš tko si, znaš što ti je činiti. Tvoja priroda je tvoj zakon, pa time ostvarenje. I opet, zvuči kao mudrost. Ali razbiješ li to na dijelove, vidiš bullshit: "Tvoja priroda je tvoj zakon": pretpostavlja da imaš FIKSNU prirodu koja određuje što trebaš raditi. Kao da si životinja s instinktom. Kao da postoji unaprijed napisan kod koji samo trebaš pročitati. Ali NEMAŠ fiksnu prirodu. Imaš frekvencijski potpis koji se mijenja. Imaš Nervni sustav koji reagira na Polje. Imaš brazde koje se ponavljaju dok ih ne prepišeš. Ništa od toga nije "zakon". Ništa od toga nije "sudbina". Ništa od toga nije "božanska priroda koju moraš slijediti". Sve od toga je MEHANIKA koju možeš mijenjati. I tu dolazi najbolji dio cijelog narativa new (c)age, onaj koji zvuči najmudrije: "Potpuno razumiješ svoja stanja, od mrakova do ekstaza, pa možeš bolje (svjesnije) upravljati njima." DA. Ali ne zato jer si "spoznala svoju dušu". Zato jer si shvatila MEHANIKU svog Nervnog sustava. Mrakovi nisu "tamna noć duše". Mrakovi su dorsal vagal shutdown kada tvoj autonomni sustav kolabira jer ne može više držati aktivaciju. Ekstaze nisu "božanska povezanost s dušom". Ekstaze su neuronska koherencija kada se tvoj mozak sinkronizira i Default Mode Network prestane biti fragmentiran. Tvoje tijelo već zna ovo. Tvoja koža registrira razliku između reguliranog i dereguliranog stanja bez potrebe za spiritual terminologijom. Tvoja krv teče kroz sustav koji ne čita knjige o "pronalaženju sebe" jer zna da je pronalaženje iluzija, a tok stvarnost. I kad shvatiš MEHANIKU, onda DA, možeš "vladati energijama u sebi". Ali ne kao čarobnjak. Kao osoba koja razumije svoj autonomni sustav i zna kako ga regulirati. Ne određuješ vanjske okolnosti. Ne kontroliraš energije drugih ljudi. Ne "vlaš" situacijama. Ali možeš prepoznati svoj vlastiti signal umjesto da screenshotaš sve oko sebe. I to je dovoljno. To je zapravo SVE. Ne trebaš biti "svjesna osoba" u smislu da si pronašla svoju "božansku prirodu". Trebaš biti prisutna u svom tijelu dovoljno dugo da prepoznaš razliku između tvog vala i tuđeg vala.
Tvoj Živčani Sustav Vodi Knjigovodstvo (I Ti Si U Minusu Od 2007.)
Ona kaže “ja samo VOLIM davati, primanje mi je teško” dok plaća treću rundu pića za stol ljudi koje je upoznala prije sat vremena, dok joj je račun u crvenom, dok joj je bivši još uvijek “dužan” 3000 eura koje nikad neće vratiti, dok njena majka i dalje očekuje da ONA organizira obiteljska okupljanja iako majka ima više vremena, više novca i manje hernija diskova. I onda se pita zašto je umorna. Zašto joj se stalno događaju “uzimači”. Zašto nikad nema dovoljno. Tvoje tijelo zna aritmetiku koju tvoj um odbija vidjeti. Tvoja koža pamti svako “ma nema veze” koje je značilo “boli me ali ću šutjeti”. Tvoja kralježnica drži rezultat…
Tvoje Treće Oko Nije Instagram Filter (I Ne Vidi Bolje Kad Ga Forsiraš)
Znaš onu fazu kad si toliko htjela vidjeti “znakove svemira” da si počela tumačiti svako bijlo pero na pločniku kao poruku od anđela, svaki ponovljeni broj na satu kao potvrdu da si na pravom putu, i onu slučajnu pjesmu na radiju kao kozmički odgovor na pitanje koje si postavila u 3 ujutro između dva scrolla kroz ex-ove storyje? I onda se ispostavi da je perica bila od jastuka susjede koja je treska prozor, 11:11 se pojavljuje dvaput dnevno SVAKOME jer tako funkcionira sat, a pjesma je bila reklama za osiguranje? Tvoje tijelo zna razliku između viđenja i želje da vidiš. Tvoja koža prepoznaje istinu prije nego je um uopće formulira.…
Tvoj Unutarnji Buntovnik Ima Neurobiologiju (I Ne, Ne Možeš Ga Zaustaviti Meditacijom)
Znaš onaj trenutak kad ti mozak kaže “budi razumna” a cijelo tijelo mu odgovori s monumentalnim, tektronskim, apsolutno nepregovarljivim JEBITE SE? Kad ti čeljust sama stisne zube, ramena se podignu, i odjednom imaš energije za trideset teretana iako nisi spavala četiri dana? Tvoja prijateljica te pita jesi li sigurna, terapeut predlaže da “prespavaš odluku”, majka spominje hipoteku… a ti već mentalno pakiraš kofere iz situacije u kojoj si bila zarobljena toliko dugo da si zaboravila da postoji izlaz. Tvoja kralježnica se upravo ispravila čitajući ovo. Prepoznala je sebe. Jer ono što ti zoveš “pizdarija u kojoj sam popizdjela” zapravo je tvoj simpatički živčani sustav koji je konačno dobio dozvolu da…
Kada Tvoj Nervni Sustav Misli Da Je Božanski Ali Zapravo Samo Screenshota Kolektivnu Dramu
Pun Mjesec u Vagi. Tvoj autonomni sustav vibrira na frekvenciji cijelog planeta koji se raspada. Luna blješti jasnoćom a ti sjediš u krevetu u 3 ujutro i pitaš se zašto te sve boli iako nisi ništa napravila osim što si postojala u zadnjih 48 sati. Svi oko tebe pričaju o “energijama”, “konjunkcijama”, “frustracijama Mjeseca” kao da je Luna osobno ljuta na čovječanstvo jer joj Jupiter i Pluton sjebavaju raspored. I onda ti netko kaže “spasi krunu”. Spasi krunsku čakru. Spasi božansku svijest. Tvoja kralježnica se upravo stegla jer zna da “spašavanje” nije mehanika. Tvoja krv teče kroz sustav koji ne zna što je “kruna” osim kao metafora za neuronsku koherenciju.…
Kad se toliko uplašiš, da ti postane smiješno
Imaš li to iskustvo: od tolikog umora ne možeš zaspati? Ležiš i gledaš u strop u tri ujutro i mozak ti radi kao da planiraš invaziju na malu europsku državu, a tijelo ti je toliko iscrpljeno da ne možeš dignuti ruku do prekidača? Ili ono drugo: toliko te okolnosti izudaraju, toliko puta padneš na nos, toliko puta se nebo sruši na glavu… da odjednom digneš ruke, prestaješ paničariti i počneš se smijati. Onako malo histerično, možda, ali ipak. “Ajd’ još, da vidim dokle može? Daj još jednu katastrofu, vidim da imaš u rezervi.” To je trenutak kad strah prijeđe u smijeh. Kad čudovište postane budala. Tvoje tijelo zna taj prijelaz.…
Moglo bi Vam se svidjeti
Kad Ti Astrolog Kaže Da Ti Se Bliži Katastrofa A Ti Samo Želiš Znati Hoće Li Se On Konačno Odlučiti Za Zajednički Život
Najveća slabost: najveća snaga (Ili: Kako tvoja trauma zapravo vodi tvoj život)
Karmičke ravnoteže (Ili: Kako tvoja ljubavna drama nije kozmička kazna nego neurološki pattern)
Nema ali (ili: zašto “možda i može” znači da ne može)
“Možda i može, pa hajde, nema veze, da vidimo što će biti…” Znaš tu rečenicu? Izgovorila si je bar sedamnaest puta u zadnjih pet godina. Prije stana koji je bio SUPER osim onog detalja s plijesni u kupaonici. Prije posla koji je bio SAVRŠEN osim šefa koji ti je dizao kortizol svaki put kad bi ušao u prostoriju. Prije veze koja je bila PREDIVNA osim toga što si se osjećala kao da te netko polako guši jastučićem od perja dok ti govori da te voli. “Ma nema veze, sitnica je.” Spoiler: nije sitnica. Nikad nije bila sitnica. Tvoje tijelo zna razliku između “da” i “možda i može”. “Da” otvara prsa.…
Zašto skačeš kad te netko pogleda
Netko ti kaže “sviđaš mi se” i ti iznutra napraviš salto mortale kao da si upravo dobila Oscara za ulogu Osobe Koju Netko Želi. Srce ti ubrzava, obrazi ti gore, odjednom si duhovita i šarmantna i najbolja verzija sebe koju inače viđaš samo u mašti dok se tuširaš. A onda ti ISTA osoba kaže nešto kritično i ti padneš u ponor kao da ti je netko izbio tlo pod nogama. Jučer si bila boginja, danas si hrpa smeća u ljudskom obliku. Sve na temelju TUĐEG pogleda. To mjesto u tebi koje skače na tuđe odobravanje i ruši se na tuđe odbijanje nije tvoja slabost. To je tvoja najranjivija točka. I…
Kad Tvoj Nervni Sustav Misli Da Je Akcija Odgovor Na Sve Umjesto Da Ponekad Treba Samo Sjediti I Ne Srati
Što radiš kad skužiš da nešto moraš učiniti? Logično, odmah se primaš posla. Otvoriš kalendar, napraviš plan, pošalješ tri poruke, naručiš knjige s Amazona, prijaviš se na tečaj koji obećava transformaciju za sedam dana i do četvrtka si već iscrpljena jer si pokušala promijeniti cijeli život u 48 sati dok ti tijelo još probavlja što se dogodilo prošli tjedan. Tvoje tijelo zna ritam koji tvoj um odbija poštovati. Tvoja krv teče sporije nego tvoji planovi. Tvoje kosti pamte da brzina nije isto što i snaga. Osvijestila si koji su ciklusi završeni. Doživjela si sebe u ogledalu jasno, onako kako jesi, bez filtera i bez fantazija o tome tko bi trebala…
Tvoj Um Je Samurajski Mač, A Ti Si Ga Dala Internetu Da Ti Ga Pretvori U Plastični Nožić Za Mazanje Nutelle
Imala si um. Oštar, specifičan, TVOJ. Um koji je rezao kroz bullshit kao kroz maslac. Um koji je znao prepoznati manipulaciju prije nego je manipulator završio rečenicu. Um koji je imao STAV, perspektivu, način gledanja na stvari koji je bio čudan i jedinstven i potpuno neponovljiv. I onda si otvorila Instagram. I TikTok. I počela konzumirati “sadržaj”. I negdje između petsto reelova o manifestaciji i tristo postova o “samoljubav putovanju” i dvjesto coacheva koji ti objašnjavaju kako “iscjeliti ranu odbačenosti u 7 koraka”, tvoj samurajski mač je postao… nožić. Mali, tup, generičan nožić koji izgleda TOČNO kao svi ostali nožići u ladici kolektivne svijesti. Tvoja kralježnica pamti oštrinu koju si…
Tvoja Ljepota Čeka Da Je Netko Drugi Vidi Jer Ti Si Previše Zauzeta Štiteći Vrt Od Nametnika Kojih Nema
Imaš vrt. Prekrasan vrt. Godinama ga njeguju, zalijevaš, štitš od korova, od nametnika, od ljudi koji bi mogli ući i potrgati cvijeće. Postavila si ogradu. Pa još jednu. Pa bodljikavu žicu, figurativno, jer nikad ne znaš. I sad sjediš unutra, sama, okružena ljepotom koju si stvorila, i pitaš se zašto se osjećaš prazno. Zašto sve to cvijeće izgleda nekako… manje. Zašto boje blijede kad ih nitko ne vidi osim tebe. I onda ti dođe netko, slučajno, usput, možda susjed kojeg si izbjegavala mjesecima, i kaže “bože, ovo je prekrasno” i odjednom VIDIŠ. Prvi put stvarno vidiš što imaš. Kao da je trebalo tuđe oko da upali svjetlo. Tvoja ljepota postoji…
