Kako se osjećaš, i što razmišljaš, dok gledaš svo ovo… kako da nađem lijepu riječ jer nema je, znači LUDILO oko sebe? Osmogodišnjake koji se igraju igre “dobio si koronu”, dopuštene mise, ali užasno ograničeni uvjeti rada za, recimo ugostitelje, od kojih velikim mahom funkcionira ekonomija zemlje i svijeta? Osjećaš li nemoć, bijes, ili misliš “moramo nešto poduzeti kolektivno i kreativno prije nego nas skroz pojede mrak?” Ja to stalno promatram, važući ima li u ljudima dosta srca da kažu “jebote, koji kurac?!!!”, pa sam morala pitati Tarot “hoće li čovječanstvo, ljudska vrsta kao takva, pobijediti sve ovo kvarno i lažno, ili će pasti pod to zbog svoje inercije, straha i kukavičluka?” I karte kažu – Pobijedit će Majka.

Preciznije: Pape će srati i propovijedati svoje. Dakle sustav će i dalje bacati mjere u ime opreza, restrikcije u ime zaštite i sve to “jedno u ime nečega drugoga”. Čim je jedno u ime nečega drugoga, to je laž.

Tako i vjera – ako znaš Božansko, iz iskustva, imaš svijest o tome… što imaš vjerovati. U koga ili što? Imaš iskustvo da staviš sjeme u zemlju, a nikne hrana – zar to nije čudo? I onda, vjeruješ u čudo ili ZNAŠ da postoji. Ili miris – osjetiš ga, a ne možeš izmjeriti vidljivim parametrima – vjeruješ li ili imaš svijest da jest? I tako redom, no poanta je: ili jesi ili nisi (svjesna osoba), ili nešto je ili nije. Jedno u ime drugog je često laž i manipulacija.

Kako bilo, Papa će propovijedati. To mu je posao. Stoji, misli da zna najbolje jer je velik i nakićen – egom pohlepe, gladi za moću ili kompleksima koji se kompenziraju nadmoću – i propovijeda. Ovo i ono.

Onda je tu i ova Svećenica, žbirica frigidna koja gleda u svoju knjigu i govori “ovo po zakonu je, ono nije”. To su svi oni tehnokratski zombiji koji su iz neke svoje priče prekrižili vlastito srce i drže se slova na papiru. Ne reagiraju kada im objašnjavaš da je život živ i da ga je nemoguće uobičiti, ugrafiti, napisati. Da svi modeli, krivulje, tablice, pa i simboli koji ga nastoje prikazati – čine samo to, nastojanje, i odraz su istine. Oni su gluhi na sve izvan njihova četiri zida u glavi i takvi će propovijedi impotentnog, ali moći gladnog Pape uvijek provoditi.

I to može trajati, može čak izgledati da su pobijedili, jer su spori, uporni – papiri su u njihovim rukama, i još gore, pažnja čovjeka.

Boginja kreće

Ljudi su naučili ići u neke crkve – tražiti hramove izvan sebe, umjesto u sebi, odlazeći u grupe i okupljanja gdje im “viši i bolji” govori što da rade i misle. U ime Boga… opet posredništvo i poštarija. A Božanski je Čovjek sam, njegova svijest i iskustvo života. To osjeća svatko u sebi kad stane tren i svjesno promatra svoje tišine.

Ali to, više od ikoga, zna Boginja u nama. Bili u tijelu muškarca ili žene, svatko od nas ima tu iskru Svijesti koja rađa – izume, otkrića, umjetničke čuda, znanstvene genijalnosti, pjesme, tekstove, slike, misli, djela. Rađa i stvara svoju djecu u mnogim oblicima.

Da, zato i nerotkinja može biti majka života, kao i muškarac koji je svjestan: Majka je ona koja skrbi i čuva, žrtvuje se i gura i kad kojoj se ne da. Ali mora, dublje od mora, prirodna joj je potreba – kao kad ti se ne da zaliti vrt jer si taj dan umoran, ali nema kiše i osjećaš da te sjeme posađeno zove i treba zadnje atome tvoje snage. One koje nemaš, ali se stvore na sam poziv te potrebe.

E ta Majka će, kažu karte, pobijediti sustav koji se nameće. Da, vrlo vjerojatno, u fizičkom igrokazu iznijet će ga žene, baš kao što su na onom protestu u Zagrebu žene isposlovale promjenu zakona o zlostavljanju u obitelji. Trajat će duže, jer trudnoća ipak traje. Neke još ne znaju da su trudne. Neke čame pred nekim mrtvim oltarom dotrajale crkve i slušaju što im govore – vijesti, “autoriteti”.

Ali, stvari postaju kritičnije. Gledaju kakva se hrana nudi i po kojoj cijeni. Vide voljene koji ne otvaraju kafiće, restorane, samo slušaju priče nezaposlenja i vide tjeskobu, apatiju, strah. Ne sviđa im se što se njihovu malu djecu u vrtićima uči da se svatko mora igrati u svom kutu, bez razmjene igračaka i bez zagrljaja odgojiteljice kad se povrijede. I na to polude. Osjete duboko u sebi, u onim dubinama odakle im se snaga stvara i krv izlijeva pri porodu i kroz cikluse, da je ovo pitanje smrti i života. Da nešto ne valja u javnim propovijedima. I krenu proučavati.

Učenje za djelovanje

Tu kreće spoznaja. Prvo oprezno iz svog hrama, kao Svećenica, čitaju, proučavaju sve što mogu – u grupama na fejsu doznaju istinu o koroni, čitaju o agendi 21, planu depopulacije, čipiranja… prate komentare, možda se i bune jer još ne znaju sve, tek uče…. ali što više uče i informacija primaju s jedne strane, s druge gledaju suza voljenih s druge… to više nalaze snage dići se i kad su umorne.

Shvaćaju da je pravi virus strah koji se koristi da se ljude izmanipulira Ustati i kad im apatija ne dopušta ni korak. Ali znaju da moraju, sve im jasnije postaje da se plan jedne svjetske vlade, tehnologije koja će izbrisati čovjeka  pretvarajući ga u kiborga, stvaranje policijske države totalnih ograničenja, transhumanizam – i sve ostalo što su nekad smatrale teorijom zavjere, a sad vide da je praksa – događa ovdje i sad. Ne negdje drugdje, ne za nekoga tamo dalekoga – nego da je u toku svjetski rat. Nešto što se tiče cijele Majke Zemlje, sve planete i svega.

Sad već Svećenica postaje Carica: tako žene naoružane spoznajom ustaju u obranu svog vrta. Liječnice i medicinske sestre diljem svijeta se udružuju u istini o brojkama, testovima i govore javno, glasno, na sva zvona; pravnice i znanstvenice pripremaju neoborivu dokumentaciju i inzistiraju na ljudskim pravima izbora; poljoprivrednice i poduzetnice ustraju na zdravim načinima reorganiziranja ekonomskog toka. Saborske zastupnice, poput ovog zastupnika u Italiji koji je javno rekao da je vlada lagala s brojevima umrlih, ustaju i govore što je važno učiniti za spas ljepote života. Uništiti parazite koji lansiraju virus straha da pokore vrt ljepote života.

I tako pobjeđuje Majka. Sila stvaranja i suosjećanja. Zadatak je nježno buditi je u svima. Nježno, ali uporno i odlučno – baš kako Majka objašnjava tvrdoglavom djetetu tisućiti put neku stvar, tako i možda ne baš najpametnijoj susjedi lijepo i strpljivo dočarati važnost ovoga.

Ovog rata za čovjeka. Za Majku u čovjeku jer u Boginji je ljepota stvaranja, a to je čarolija divljine i organizacije koja kreira čuda. Čudo života, spontanosti. Divljeg i radosnog smijeha. Svega onoga što je srce, ona nijansa koja razlikuje robota od živog stvora, roba od slobodnog čovjeka.

I razmišljaj… koja vrsta tvog aktivizma je potrebna tebi i tvojoj djeci – tvojim plodovima za koje želiš zdravo društvo i svijet? Jer svjesna osoba je aktivna kad treba, gdje treba. I to čini kad dođe tvoj tren, nečiji je sad, nečiji sutra, osjetit ćeš, kao svjesna osoba. No svakako učini jer je ovo vrijeme za akciju globalnih razmjera.