Kad si iza svojih lica
Tmurnih i vedrih
Gdje god ideš tvoj je dom
A najviše si kući u samoći
Bez zaprega, plana i trona
Samo stojeći iznad oblaka 
i njihovih oblika
(SVEĆENICA, 6 ŠTAPOVA, PUSTINJAK)

Zadatak ovog tjedna je naći tren samoće, za povlačenja u pogled s visoka. Povlačenja su odmak od maski koje nosimo. Ne, nismo ni svoj pesimizam, ni optimizam. A koliko odluka vučemo iz tih dvaju lica? Je li išta pravo kada je iz ekstrema dualiteta? Rijetko šta. Prava je ona iz tišine. Čak ne odluka, nego uvid.

Isto s našim držanjima i stavovima… Skloni smo gledati s visoka kad nam je dobro, kad imamo osjećaj da nam ide, da smo na vrhu svijeta. I što smo u tim stanjima više, to smo u suprotnima niže. Pokoreni, očajni, zatvoreni – u tom osjećaju. I tako u krug, maskama je zabavno da tako ide predstava uma. Opasno je kada to postane glavna igra života, prečac u depresiju. Kad iz tih lica odlučujemo i živimo, zapravo ne živimo nego glumatamo uloge, pa jasno da boli kada se zavjesa spusti.

A u stvari, pravi pogled s visoka je onaj iznad oblaka. Samo tamo, na toj britkoj svježini možeš čuti namjere vjetra, gledati kako ispisuje oblike u oblacima i ne povjerovati njima, znajući da su iluzija, prolazna, kao i sva putovanja života – ona vedrinama i tamama.

Pa eto, prilika je naći neki vjetroviti sat u danu, i uzdići svijest (ne ego) u visine. Pa pogledati igre i zablude, i sebe kada ga uhvate u đir, kao lutku na koncu. I odustati od te igre.

Pogledati s visoka svoje “visine”, kao i “nizine”. I sklopiti pakt sa sobom o novom načinu življenja – onom gdje donosiš odluke gledajući u daljinu, iza nje, u bezkonačnost… Pa iz tog mira i tišine čuješ svoje Istine.

Otkriti što te lansira u trenu u tu zonu prave visine i koji je tvoj pravi pogled na sve situacije života – pogled tvoje duše, ne tvojih identiteta. Oni se ionako mijenjaju, baš kako vjetrovi ispisuju. Za Tarot podršku u otkrivanju svog prečaca do iznad oblaka i prave percepcije, piši na devidas.dea@gmail.com