Možda je najbolji pokazatelj toga koliko smo uistinu razvijeni – kako se nosimo s pritiskom.

Da li nas zahvate oblaci nervoze kad svi oko nas viču i šize? Potpadnemo li pod težinom milijun stvari koje skaču u umu pod etiketom “moramo napraviti”. Ili umijemo sjediti mirno, raditi jedno po jedno, u totalnom fokusu?

Lako je imati mir kada smo izolirani od svijeta, kad sjedimo u meditaciji. Ali, to nije pravo. To je početnički korak. Majstorski hod je ići kroz sve frke i ludila u miru. Živjeti u stalnoj meditaciji.

Ali, kako to postići?

Naravno, jedan od načina je stalan fokus. Konstantna pažnja na svojoj krunskoj čakri i kosturu i disanju bijele svjetlosti kroz njih. Nekad je to naporno, a i okolnosti života često izvuku čovjeka. Zato je dobro otkriti ovaj tjedan ono unutra što nam reže glavu i čini da se izbezumimo i onda potpadnemo pod pritisak umjesto da ga koristimo kao gorivo.

Samo po sebi, nema ništa loše u padanju pod pritisak, nekad je on sjajan jer pokreće akciju. Ali stalno pod njegovom težinom, ubija. Umara, a umor vodi u nezdrava stanja. Iz umora nema stvaranja radosti. Niti kreativnosti. A umara um i moram. Zato je ovaj tjedan dobro otkriti – a to će se najviše pokazati kroz područje posla – gdje gubimo glavu, i uslijed čega, kao okidača. Obično, to je mehanizam iz mladenačke dobi. Negdje nekad, forsiralo nas se. I mi smo se forsirali, želeći se dokazati. Nekad je i temperament: brzi, živčani karakteri lako upadaju u multitasking speed.

Pritisak kao gorivo

I sve je to odlično, dok djelujemo. Ali, nije kad pregorimo. Zato ovaj tjedan mijenjamo mehanizam kojim razmišljamo dok radimo. Režemo glavu – odnosno odbacujemo onaj dio uma koji misli da mora sve savršeno isplanirati. Tako zapravo isplanira svoj osobni zatvor u kojem se satre od muke.

Na taj način, radimo efikasno i radosno. Nije važan cilj po sebi, iako je on usmjerenje. Svaki korak je užitak i razvoj. Tako gradimo čvrstu strukturu, iako dok je gradimo sve izgleda fluidno. Slušajući sebe i svoju logiku, ne tuđe – “vidi kako su on ili ona”. Zapamti, kad god uzimaš, “kradeš” od drugih – zapravo im se energetski zadužuješ. Znam, obrnutom logikom do znači da im činiš uslugu jer će im se “ionako vratiti”. Ali zapravo, sebi činiš štetu. Zato nemoj kopirati, gledati što drugi rade – to je glavno što stvara loš pritisak. Kao neko tamno gorivo.

Okreni se svom gorivu – svom miru iz kojeg ide inspiracija da gradiš poslovnu konstrukciju. Od sitnih stvari – neke uredske organizacije, do velikih – strukture svog posla. U radu se zaista treba radovati. Inače stvar ne ide. Staje i koči i ta se energija osjeti. Odražava na proizvod, a time reakciju tržišta na njega. I onda tvoj novac. Igraj se jer ta ljubav iz stvaranja privlači. Ne možeš veličanstveno raditi na silu. Samo iz opuštene zaigranosti.

Zato iscijeli onaj dio sebe koji te stišće da pritišćeš – to je možda strah od nedostatka novca, osjećaj da nisi dovoljno adekvatna, potreba da se dokažeš… To sve dolazi iz neke rupe/rane/traume. Trasiraj je ovaj tjedan po tome kako se ubacuješ u pritisak i iscijeli, odreži glavu toj nemani da ti se igra i radost rada, stvaranja, vrati.