Tvoje kosti imaju mišljenje o svemu tome
Retrogradan Merkur je krenuo i ti već paničariš jer si pročitala 45 članaka o tome kako će ti se pokvariti laptop, izgubiti ključevi i bivši će ti se javiti u 2 ujutro s porukom “mislim na tebe” koju je očito pisao s jednom rukom dok je drugom držao pivo. I da, možda će ti se laptop pokvariti. Ali znaš što je pravi problem? Ne laptop. Nego činjenica da ti netko može poslati tri točkice na WhatsAppu i ti provedeš sljedećih šest sati analizirajući što to ZNAČI dok ti energija curi kao iz slavine koju si zvala majstora popraviti još u ožujku. Tvoje kosti znaju stvari koje tvoj um odbija čuti.…
Tvoja ovisnost nosi krzneni kaput i govori ti da je ljubav
Znaš onu osobu za koju misliš da ste “jako vezani” i da je to “duboka povezanost” i “rijetka kemija”? Onu zbog koje provjeravaš telefon 46 puta dnevno, zbog koje si otkazala planove s prijateljicama tri puta ovaj mjesec, zbog koje u 2 ujutro analiziraš što je TOČNO mislila kad je rekla “vidimo se”? E ta povezanost ima ime. Zove se ovisnost. I nosi krzneni kaput i visoke štikle i govori ti da je ljubav dok ti krade životnu energiju kao da ima premium pretplatu na tvoju dušu. Tvoje tijelo zna razliku između ljubavi i ovisnosti. Ljubav se osjeća kao širenje u prsima. Ovisnost se osjeća kao stezanje u trbuhu. Jedna…
Zašto skačeš kad te netko pogleda
Netko ti kaže “sviđaš mi se” i ti iznutra napraviš salto mortale kao da si upravo dobila Oscara za ulogu Osobe Koju Netko Želi. Srce ti ubrzava, obrazi ti gore, odjednom si duhovita i šarmantna i najbolja verzija sebe koju inače viđaš samo u mašti dok se tuširaš. A onda ti ISTA osoba kaže nešto kritično i ti padneš u ponor kao da ti je netko izbio tlo pod nogama. Jučer si bila boginja, danas si hrpa smeća u ljudskom obliku. Sve na temelju TUĐEG pogleda. To mjesto u tebi koje skače na tuđe odobravanje i ruši se na tuđe odbijanje nije tvoja slabost. To je tvoja najranjivija točka. I…
Kad Tvoj Nervni Sustav Misli Da Je Orgazam Opcija Umjesto Operativnog Sustava
Zamisli da sjediš u kući koja gori već tri godine, a ti stalno googlаš “kako osvježiti interijer” umjesto “kako ugasiti požar.” Provela si mjesece analizirajući zašto se osjećaš prazno dok piješ treću kavu prije podne i scrollaš bivšeg koji je sretniji od tebe iako je objektivno gori čovjek. Pročitala si deset knjiga o samoljubavi i pet članaka o manifestaciji, a tvoja zdjelica je tako mrtva da bi je mogla koristiti kao polica za knjige. Tvoje tijelo vrišti jezikom koji tvoj um odbija učiti. Tvoja krv nosi snagu koju si zaključala u podrumu jer su te naučili da je opasna. Tvoje kosti pamte vrijeme kad si bila toliko živa da je…
Kotači koji više ne voze (ali možda mogu biti lusteri)
Imaš u garaži kutiju s ex-ovim stvarima, pet dijeta koje si započela i nikad završila, tri online tečaja za koje si platila i nikad pogledala, i jedan san o karijeri koji si stavila “na pauzu” 2016. a sad je 2025. i ta pauza ima već vlastitu mirovinu. I sad sjedaš i gledaš sve to i pitaš se: bacim ili recikliram? Je l’ to još ja ili je to bio netko tko je imao više energije i manje screen timea? Tvoje tijelo zna razliku između onoga što treba otpustiti i onoga što treba prenamjeniti. Tvoja koža pamti svaki trijumf, tvoje kosti drže strukturu svakog puta kojim si išla. Pitanje nije što…
Tvoj Um Je Samurajski Mač, A Ti Si Ga Dala Internetu Da Ti Ga Pretvori U Plastični Nožić Za Mazanje Nutelle
Imala si um. Oštar, specifičan, TVOJ. Um koji je rezao kroz bullshit kao kroz maslac. Um koji je znao prepoznati manipulaciju prije nego je manipulator završio rečenicu. Um koji je imao STAV, perspektivu, način gledanja na stvari koji je bio čudan i jedinstven i potpuno neponovljiv. I onda si otvorila Instagram. I TikTok. I počela konzumirati “sadržaj”. I negdje između petsto reelova o manifestaciji i tristo postova o “samoljubav putovanju” i dvjesto coacheva koji ti objašnjavaju kako “iscjeliti ranu odbačenosti u 7 koraka”, tvoj samurajski mač je postao… nožić. Mali, tup, generičan nožić koji izgleda TOČNO kao svi ostali nožići u ladici kolektivne svijesti. Tvoja kralježnica pamti oštrinu koju si…
Tvoja Najdublja Rana Je Zapravo Supermoć Koju Koristiš Za Samosabotažu Jer Ti Nitko Nije Rekao Da Promijeniš Polaritet
Imaš ranu. Ne onu za koju znaš, ne onu o kojoj pričaš terapeutkinji, ne onu koju si lijepo zapakirala u priču “da, imala sam teško djetinjstvo ali sam to prošla”. Nego ONU. Onu koja upravlja tvojim životom iz podruma dok ti misliš da si ti ta koja bira. Onu zbog koje pristaneš na poslove koji te troše, partnere koji te crpe, prijateljstva gdje daješ krv a dobiješ kikiriki. Onu zbog koje se prodaješ ispod cijene i ne znaš ni da to radiš jer ni ne znaš da imaš zlato, misliš da je kikiriki fer razmjena, misliš da je NORMALNO osjećati se ovako. Tvoja kralježnica nosi teret koji um naziva “karakterom”.…
Tvoja Kula Se Upravo Srušila I To Je Najbolja Vijest Koju Si Dobila Ove Godine
Sve je bilo pod kontrolom. Posao. Veza. Stan. Rutina. Onaj osjećaj da znaš što dolazi sutra jer je isto kao jučer. I onda si se probudila jednog utorka i shvatila da mrziš svoj život. Ne dramatično, filmski mrženje s plakanjem u kadi. Nego ono tiho, podmuklo, kad se probudiš i prva misao ti je “opet” a ne znaš ni na što se to odnosi. Opet ustajanje. Opet taj posao. Opet taj razgovor s tim čovjekom. Opet ta verzija tebe koja je prestala biti ti negdje oko 2010. ali nitko nije primijetio, najmanje ti. Tvoja kralježnica drži napetost svake odluke koju si donijela misleći da “moraš”. Tvoja koža pamti svaki kompromis…




























