Tko Pita, Taj Vodi (A Ti Si Cijeli Život Odgovarala)
Netko ti na chatu napiše “imaš li dečka?” i ti odmah kreneš tipkati. Možda duhovito, možda misteriozno, možda ono klasično “zašto, javljaš se na natječaj?” s emotikonom koji sugerira da si opuštena iako ti srce lupa jer ODAKLE to pitanje i što želi i što da kažem i kako da zvučim i… Stop. Koliko puta ti je uopće palo na pamet odgovoriti sa: “Zašto pitaš?” Tvoje tijelo zna nešto o pitanjima što tvoj um odbija čuti. Onaj tko pita, drži prostor. Onaj tko odgovara, puni tuđi prostor sobom. Tvoja krv teče drugačije kad si ti ta koja traži, a ne ta koja daje. Pogledaj bilo koju “normalnu” konverzaciju. Osoba A…
Tvoj Unutarnji Buntovnik Ima Neurobiologiju (I Ne, Ne Možeš Ga Zaustaviti Meditacijom)
Znaš onaj trenutak kad ti mozak kaže “budi razumna” a cijelo tijelo mu odgovori s monumentalnim, tektronskim, apsolutno nepregovarljivim JEBITE SE? Kad ti čeljust sama stisne zube, ramena se podignu, i odjednom imaš energije za trideset teretana iako nisi spavala četiri dana? Tvoja prijateljica te pita jesi li sigurna, terapeut predlaže da “prespavaš odluku”, majka spominje hipoteku… a ti već mentalno pakiraš kofere iz situacije u kojoj si bila zarobljena toliko dugo da si zaboravila da postoji izlaz. Tvoja kralježnica se upravo ispravila čitajući ovo. Prepoznala je sebe. Jer ono što ti zoveš “pizdarija u kojoj sam popizdjela” zapravo je tvoj simpatički živčani sustav koji je konačno dobio dozvolu da…
S kim bi išla u rat? (Odgovor određuje s kim ćeš i u krevet)
Zanimljivo je kako u poslu imamo standarde, a u ljubavi ih bacamo kroz prozor čim netko ima lijepe oči i zna reći pravu stvar u pravom trenutku. Da ti netko, kad sklapaš poslovni ugovor, kaže: “Potpiši da ćeš isključivo ti snositi sve troškove, pokrivati sve štete koje ja napravim, popravljati sve moje propuste, biti na stalnom raspolaganju kao mentor i asistent i čistačica i terapeutkinja, i uzgred, ja ću se možda pojaviti na sastancima kad mi se da.” Kladim se da ne bi ni čitala dalje. Ustala bi, rekla “hvala na kavi, doviđenja” i otišla. A onda uđeš u ljubavni odnos s TOČNO takvim uvjetima i nazivaš to romansom. Tvoje…
Nema ali (ili: zašto “možda i može” znači da ne može)
“Možda i može, pa hajde, nema veze, da vidimo što će biti…” Znaš tu rečenicu? Izgovorila si je bar sedamnaest puta u zadnjih pet godina. Prije stana koji je bio SUPER osim onog detalja s plijesni u kupaonici. Prije posla koji je bio SAVRŠEN osim šefa koji ti je dizao kortizol svaki put kad bi ušao u prostoriju. Prije veze koja je bila PREDIVNA osim toga što si se osjećala kao da te netko polako guši jastučićem od perja dok ti govori da te voli. “Ma nema veze, sitnica je.” Spoiler: nije sitnica. Nikad nije bila sitnica. Tvoje tijelo zna razliku između “da” i “možda i može”. “Da” otvara prsa.…
Zašto skačeš kad te netko pogleda
Netko ti kaže “sviđaš mi se” i ti iznutra napraviš salto mortale kao da si upravo dobila Oscara za ulogu Osobe Koju Netko Želi. Srce ti ubrzava, obrazi ti gore, odjednom si duhovita i šarmantna i najbolja verzija sebe koju inače viđaš samo u mašti dok se tuširaš. A onda ti ISTA osoba kaže nešto kritično i ti padneš u ponor kao da ti je netko izbio tlo pod nogama. Jučer si bila boginja, danas si hrpa smeća u ljudskom obliku. Sve na temelju TUĐEG pogleda. To mjesto u tebi koje skače na tuđe odobravanje i ruši se na tuđe odbijanje nije tvoja slabost. To je tvoja najranjivija točka. I…
Djeca znaju nešto što si zaboravila
Dvogodišnjaci imaju jednu supermoć koju su im odrasli sistematično istreniravali iz tijela: sposobnost da kažu NEĆU i misle to. Bez objašnjenja. Bez isprike. Bez PowerPoint prezentacije o tome zašto im ne odgovara taj termin. Samo… neću. I nastave jesti pijesak ili što već rade. A ti? Ti imaš 47 načina da kažeš “da” kad misliš “ne”, uključujući “možda”, “vidjet ćemo”, “javim ti”, i klasični “super, samo mi pošalji detalje” dok iznutra umireš. Tvoje grlo pamti svaki put kad si progutala “ne” da bi netko drugi mogao lakše disati. Svaka neizgovorena granica sada živi u tvojoj čeljusti kao stezanje koje zoveš “stres”. A zapravo je arhiva svega što nisi rekla. I…
Tvoj Glavni Strah Se Sakrio Tako Dobro Da Ga Zoveš “Ja Sam Jednostavno Takva Osoba”
Pitam te koji ti je glavni strah i ti kažeš “ma, ne znam, možda visina? Možda pauci?” I ja te gledam i znam da lažeš. Ne meni, sebi. Jer tvoj PRAVI strah, onaj koji upravlja tvojim životom, taj nije na popisu fobija. Taj nema ime koje možeš izgovoriti na terapiji uz dramatičan uzdah. Taj je toliko duboko zakopan da si ga počela zvati “karakter”. “Ma ja sam jednostavno oprezna osoba.” “Ja samo volim imati plan.” “Ja ne volim iznenađenja.” NE. Ti se BOJIŠ. Samo si strah preimenovala u osobnost da ne bi morala gledati čudovište u oči. Tvoja kralježnica drži oblik straha koji nikad nisi imenovala. Tvoja krv teče sporije…
Moglo bi Vam se svidjeti
Tražiš Maternicu U Svakom Partneru I Čudiš Se Zašto Ti Veze Izgledaju Kao Da Te Netko Stalno Izbacuje Iz Tople Kupke
Seksualnost i svijest: mikrokozmička orbita (Ili: Kako pretvoriti orgazam u raketno gorivo za mozak)
Buđenje vizije (Ili: Kako drvo u tebi vodi biznis plan tvoje duše)
Tvoj Um Je Samurajski Mač, A Ti Si Ga Dala Internetu Da Ti Ga Pretvori U Plastični Nožić Za Mazanje Nutelle
Imala si um. Oštar, specifičan, TVOJ. Um koji je rezao kroz bullshit kao kroz maslac. Um koji je znao prepoznati manipulaciju prije nego je manipulator završio rečenicu. Um koji je imao STAV, perspektivu, način gledanja na stvari koji je bio čudan i jedinstven i potpuno neponovljiv. I onda si otvorila Instagram. I TikTok. I počela konzumirati “sadržaj”. I negdje između petsto reelova o manifestaciji i tristo postova o “samoljubav putovanju” i dvjesto coacheva koji ti objašnjavaju kako “iscjeliti ranu odbačenosti u 7 koraka”, tvoj samurajski mač je postao… nožić. Mali, tup, generičan nožić koji izgleda TOČNO kao svi ostali nožići u ladici kolektivne svijesti. Tvoja kralježnica pamti oštrinu koju si…
Tvoja “Odlučnost” Je Upravo Razorila Tri Odnosa I Jedan Projekt, A Ti Misliš Da Si Samo “Postavila Granice”
Odlučila si. DOSTA. Više nećeš tolerirati. Više nećeš gutati. Više nećeš biti ta koja se prilagođava. I onda si ustala i rekla sve što si mislila, TIM redom, TIM tonom, s TOM energijom koju si skupljala godinama, i izašla iz prostorije osjećajući se kao ratnica koja je konačno uzela svoj mač u ruke. Osam sati kasnije ležiš u krevetu i pitaš se zašto te nitko ne zove, zašto je atmosfera na poslu ledena, i je li možda “autentičnost” trebala doći s malo manje napalma. Tvoja kralježnica drži razliku između snage koja gradi i snage koja ruši. Tvoja krv zna kad si djelovala iz centra a kad iz glave koja je…
Fokus: tajna manifestiranja (Ili: Kako tvoja pluća vode tvoj biznis plan)
Ljudi koji vrve idejama ali nikad ništa ne realiziraju? To nisu kreativni genije – to su ljudi čiji je “metal element” toliko slab da bi ga magnezij iz Biobaze nazvao anemičnim. Ali pričekaj da čuješ što tradicionalna kineska medicina ZAPRAVO pokušava reći prije nego počneš stavljati srebrne predmete po stanu kao da otvaraš muzej. Metal nije mistična sila koja “kristalizira želje.” To je metafora za to kako tvoj RESPIRATORNI I PROBAVNI SUSTAV utječu na tvoju sposobnost da završiš išta što započneš. Da, tvoja pluća i debelo crijevo vode tvoj projekt management. I da, zvuči ludo dok ne shvatiš mehaniku. Pluća: Tvoj unutarnji CEO koji ne zna reći “ne” Tradicionalna kineska…
