Tvoj Unutarnji Ratnik Nosi Pijamu I Još Nije Ustao
“Moram učiniti nešto značajno.” “Moram se iscjeliti.” “Moram pronaći svoju svrhu.” “Moram promijeniti svijet.” Moram, moram, moram. Tvoj um zvuči kao alarm koji se nikad ne gasi, kao notifikacija koju si zaboravila isključiti, kao majka koja ponavlja isto pitanje osam puta dok ne eksplodiraš i kažeš DOBRO MAJKO OPRAT ĆU SUĐE samo da prestaneš. Svako “moram” je grč u tvojoj dijafragmi. Svaki pritisak je plitki dah koji nikad ne stigne do dna pluća. Tvoja kralježnica zna razliku između kretanja i guranja, između toka i forsiranja. Jedno hrani. Drugo troši. Evo tajne koju ti nitko na TED talku neće reći: ostvarenje nije dostignuće. Ostvarenje je stanje. Nije “kad stignem tamo”. Jest…
Tko Pita, Taj Vodi (A Ti Si Cijeli Život Odgovarala)
Netko ti na chatu napiše “imaš li dečka?” i ti odmah kreneš tipkati. Možda duhovito, možda misteriozno, možda ono klasično “zašto, javljaš se na natječaj?” s emotikonom koji sugerira da si opuštena iako ti srce lupa jer ODAKLE to pitanje i što želi i što da kažem i kako da zvučim i… Stop. Koliko puta ti je uopće palo na pamet odgovoriti sa: “Zašto pitaš?” Tvoje tijelo zna nešto o pitanjima što tvoj um odbija čuti. Onaj tko pita, drži prostor. Onaj tko odgovara, puni tuđi prostor sobom. Tvoja krv teče drugačije kad si ti ta koja traži, a ne ta koja daje. Pogledaj bilo koju “normalnu” konverzaciju. Osoba A…
Svijest Slobode Je Neurološki Događaj (A Ne Motivacijski Poster Koji Si Kupila Na Etsy-ju)
Znaš onaj osjećaj kad scrollaš Instagram i netko ti objašnjava da “pustiš sve vezanosti” dok reklamira svoj retreat na Baliju za tri tisuće eura? Ili kad ti life coach s perfektnim zubima kaže da “budeš fleksibilna” dok sjediš u stanu na kredit, s poslom koji ovisi o tome da kažeš DA stvarima koje ti grče želudac od 2019.? Svi ti govore da se “odlijepiš od identiteta” kao da je to nešto što možeš napraviti između dva Zoom poziva i prije nego pokupilš dijete iz vrtića. Tvoje tijelo upravo je napravilo duboki udah. Prepoznalo je laž koju si gutala godinama: ideju da je sloboda stvar odluke, a ne stanje živčanog sustava.…
S kim bi išla u rat? (Odgovor određuje s kim ćeš i u krevet)
Zanimljivo je kako u poslu imamo standarde, a u ljubavi ih bacamo kroz prozor čim netko ima lijepe oči i zna reći pravu stvar u pravom trenutku. Da ti netko, kad sklapaš poslovni ugovor, kaže: “Potpiši da ćeš isključivo ti snositi sve troškove, pokrivati sve štete koje ja napravim, popravljati sve moje propuste, biti na stalnom raspolaganju kao mentor i asistent i čistačica i terapeutkinja, i uzgred, ja ću se možda pojaviti na sastancima kad mi se da.” Kladim se da ne bi ni čitala dalje. Ustala bi, rekla “hvala na kavi, doviđenja” i otišla. A onda uđeš u ljubavni odnos s TOČNO takvim uvjetima i nazivaš to romansom. Tvoje…
Nema ali (ili: zašto “možda i može” znači da ne može)
“Možda i može, pa hajde, nema veze, da vidimo što će biti…” Znaš tu rečenicu? Izgovorila si je bar sedamnaest puta u zadnjih pet godina. Prije stana koji je bio SUPER osim onog detalja s plijesni u kupaonici. Prije posla koji je bio SAVRŠEN osim šefa koji ti je dizao kortizol svaki put kad bi ušao u prostoriju. Prije veze koja je bila PREDIVNA osim toga što si se osjećala kao da te netko polako guši jastučićem od perja dok ti govori da te voli. “Ma nema veze, sitnica je.” Spoiler: nije sitnica. Nikad nije bila sitnica. Tvoje tijelo zna razliku između “da” i “možda i može”. “Da” otvara prsa.…
Moglo bi Vam se svidjeti
Karmičke ravnoteže (Ili: Kako tvoja ljubavna drama nije kozmička kazna nego neurološki pattern)
Najveća slabost: najveća snaga (Ili: Kako tvoja trauma zapravo vodi tvoj život)
Tvoja “Duhovnjakinja” Ti Je Upravo Rekla Da Imaš Crnu Magiju Na Sebi I Sad Ne Možeš Spavati Već Tri Noći
Kad duet postane dernek u kojem nitko nikog ne čuje
Vodiš svoj život kao jednočlani orkestar već godinama. Sviraš bubanj, violinu, trubu i usput još dirigiraš sama sebi. I ide ti. Umorno ide, ali ide. I onda se pojavi netko s prijedlogom: “Hej, podijelimo to! Ti ćeš raditi ovo, ja ću ono, bit će nam LAKŠE!” I tvoj umorni mozak pomisli “wow, napokon netko tko KUŽI” i već vidiš sebe kako pleše dok netko drugi drži tempo i sve je prekrasno i na Instagramu i u stvarnom životu i možda ćete imati i zajednički podcast i… Tvoje tijelo zna kad harmonija postaje buka prije nego tvoje uši registriraju disonanciju. Tvoja kralježnica se počne grčiti u prisutnosti ljudi s kojima ne…
Tvoje ruke već znaju, samo ih nitko nije pitao
Imaš na telefonu 14 screenshotanih inspirational quotea o “pronalaženju svrhe”, tri nedovršena tečaja o otkrivanju životnog poziva, i jedan vision board koji si napravila 2021. a na kojem je slika žene koja meditira na plaži u Baliju iako ti zapravo mrziš pijesak i alergična si na sunce. I sad sjedaš u tišini i pitaš se “što ja zapravo želim raditi sa životom” kao da je odgovor negdje VANI, u sljedećem testu osobnosti, u sljedećem webinaru, u sljedećem guruovom ebook-u za 47 eura. Tvoje ruke već znaju. Tvoji prsti pamte. Dok ti analiziraš, tvoji dlanovi spontano posežu za onim što voliš, samo što si to toliko puta odbacila kao “nebitno” da…
Tvoja ljubav nije umrla, samo je pijana zaspala na krivom kauču
Prijateljica ti upravo objavi da je “gotova s ljubavnim odnosima” istim tonom kojim netko kaže “gotova sam s glutenom”. Mirno. Odlučno. Kao da je ljubav intolerancija koju možeš jednostavno izbaciti iz jelovnika i nastaviti dalje s bezglutenskim životom. “Očito mi ne ide. Kao kad ti ne ide balet pa odustaneš i počneš se baviti boksom.” I ti klimaš glavom, a iznutra ti alarm pišti jer znaš da ovo nije mudrost. Ovo je kapitulacija prerušena u rezignaciju prerušenu u mir. Ono što proglašavaš mrtvim u sebi rijetko je zaista mrtvo. Češće je samo iscrpljeno, ranjeno, sakrilo se u kut tijela gdje misli da ga nećeš pronaći. Tvoja zdjelica drži žar koji…
Djeca znaju nešto što si zaboravila
Dvogodišnjaci imaju jednu supermoć koju su im odrasli sistematično istreniravali iz tijela: sposobnost da kažu NEĆU i misle to. Bez objašnjenja. Bez isprike. Bez PowerPoint prezentacije o tome zašto im ne odgovara taj termin. Samo… neću. I nastave jesti pijesak ili što već rade. A ti? Ti imaš 47 načina da kažeš “da” kad misliš “ne”, uključujući “možda”, “vidjet ćemo”, “javim ti”, i klasični “super, samo mi pošalji detalje” dok iznutra umireš. Tvoje grlo pamti svaki put kad si progutala “ne” da bi netko drugi mogao lakše disati. Svaka neizgovorena granica sada živi u tvojoj čeljusti kao stezanje koje zoveš “stres”. A zapravo je arhiva svega što nisi rekla. I…
Kad ti se ne da, je točno kad moraš
Sjedneš u 7 ujutro da “konačno kreneš s rutinom”, a do 7:03 si već provjerila Instagram, odgovorila na story od osobe s kojom nisi pričala tri godine, i nekako završila u rabbit holeu o tome kako se pravi sir u Švicarskoj. I onda kažeš “ah, krenut ću sutra, danas jednostavno nije dan”. Spoiler: sutra također neće biti dan. Ni prekosutra. Jer disciplina ne čeka dan kad ti se da. Disciplina dolazi točno u onom trenutku kad bi radije gledala švicarski sir nego radila na svom životu. Tvoje tijelo zna razliku između umora koji traži odmor i otpora koji traži proboj. Jedno se osjeća u kostima kao težina. Drugo se osjeća…
