Stvaranje kroz davanje
Ova karta, Svijet joj je ime, inače ima funkciju završavanja. Što znači da je prva uputa “tvoje stvaranje je vezano s time da završiš stvari”. I u kontekstu “istraj do kraja i pregrmi sve što treba, ali istraj do cilja”, i u kontekstu “završi jedno da kreneš na drugo”. No, kako se mi ovdje ne bavimo samostalnim funkcijama, nego slikama… uronimo u ovaj divan svijet… U njemu, gola žena tijela sa zvijezdama, ogrnuta plaštom od oceana svemira. Prvo, gola je – dakle čista i svoja. To znači da je tvoje stvaranje određeno time koliko možeš biti gola, i stajati tako svoja pred cijelim svemirom. Znači, samoprihvaćanje. Ako ideš provesti namjeru…
Stvaranje kroz samovanje
Čim ga pogledam takvog, bijelog, sjajnog i moćnog… sjetim se one priče kada djed objašnjava unuku da svatko kroz život ima dva vuka uz sebe, dobrog bijelog i zločestog crnog, koji ga vode. A kad unuk pita “koji pobjeđuje”, starac kaže “onaj kojeg hraniš”. Stoga je prva, logična asocijacija ovdje RAD S MISLIMA. U smislu – tvoje stvaranje je vezano uz njegu konstruktivnih misli. Namjerno neću reći pozitivnih, da se čovjek ne bi samozavaravao. Prosto, neki crni oblaci su crni. Nije konstruktivno reći “ali ja ću misliti pozitivno i zamisliti ih rozima”. To ne vodi stvaranju. Ali reći “da, crni su trenutno, ali gle sad kad im nađem i docrtam…
Čarolija zahvalnosti
Kad bi se svo magijsko znanje i ono “kako pali čarolija” moglo svesti na jednu maksimu, to bi vjerojatno bila da “budi, umjesto da želiš”. A to znači – ZAHVALNOST. Zahvalnost je ono što te u trenu prebacuje iz željenja – pa time frustracije jer još možda nije ostvareno, nervoze iščekivanja kad će i kako će i što mogu bolje – u “sve jesam” i mir koji to prati. A iz mira i osjećaja “sve jesam, sve imam” se stvara prirodno. Čak bez neke akcije, nego samo dolazi što duša zna da treba. I suprotno, iz “hoću ovo, neću ono, nervira me to i to, ja bih radije ovako,…
Kraj učenja, početak djelovanja
Bio jednom… jedan mudar čovjek. Generacije je odgojio svojim znanjem. Ponosan što je svakoga poslao na svoj put. Neki njegovi učenici su postali zabavljači, neki konobari. Neki koreografi, neki kuhari i iscjelitelji. I svatko je uživao u tome što radi. A on je uživao gledati ih sretne. No, jednog je dana primijetio da mu nedostaje radosti. Držao je predavanja, po običaju. Pričao o svom putu i slijeđenju svoje duše, ali nekako sa strepnjom i rutinski… i brzo je uvidio da mu se potrošila strast. Ona s kojom je krenuo u priču, složio svoj sustav i inspirirao učenike generacijama. Sada više nisu učenici, svaki je majstor u svom poslu – mađioničaru…
Ljubavna lica Boginje
Ima ona neka sila u nama zbog koje i nakon najvećeg potopa izranjamo, nakon najtežih ljubavnih brodoloma plivamo dalje. U nova mora ljubavi. Oprani skroz, ali pročišćeni i spremni opet zaroniti. Duša, jasno, u svom iskazu kreativnosti – Boginje života. Pa kad princip Boginje (Venera) radi tako skladan zagrljaj s Gospodarom transformacije (Plutonom), dobro je znati koje njeno lice dominira našim ostvarenjem pravog ljubavnog odnosa. Zato igramo “Moje ljubavno lice Boginje”, birajući intuitivno kartu koja predstavlja najviše onaj dio nas koji vodi kroz podzemlja do proljeća u ljubavnim odnosima. Koje lice Boginje je najvažnije za mene integrirati da prođem preobrazbe koje trebam i izranjam iz njih uvijek svježa, spremna za…
Pogled s visoka
Kad si iza svojih lica Tmurnih i vedrih Gdje god ideš tvoj je dom A najviše si kući u samoći Bez zaprega, plana i trona Samo stojeći iznad oblaka i njihovih oblika (SVEĆENICA, 6 ŠTAPOVA, PUSTINJAK) Zadatak ovog tjedna je naći tren samoće, za povlačenja u pogled s visoka. Povlačenja su odmak od maski koje nosimo. Ne, nismo ni svoj pesimizam, ni optimizam. A koliko odluka vučemo iz tih dvaju lica? Je li išta pravo kada je iz ekstrema dualiteta? Rijetko šta. Prava je ona iz tišine. Čak ne odluka, nego uvid. Isto s našim držanjima i stavovima… Skloni smo gledati s visoka kad nam je dobro, kad imamo osjećaj…