Od repa
Povodom priče o idiotu, piše mi prijatelj: “pa čovječe onda ja nekad imam armiju debila na djelu, jesam lud ili šta?”…. Obožavam ga. Kao i sve ljude koji se znaju smijati na svoj račun. To je jedini način da išta promijene ili poprave sa sobom. Uglavnom, dogovorimo se da pitamo karte i podijelimo primjer za druge. Da vidimo temeljnu platformu idiotluka, tu iz koje je ponikla cijela armija. I dobijemo odgovor: Vitez štapova obrnuti, Kralj dinara, Paž štapova obrnuti: “Tvoja glupost proizlazi iz tvoje naglosti i grčevite potrebe da stekneš što više novaca. To ti toliko usije glavu da često kreneš u krivom smjeru ili u krivom trenu. Povežeš se…
Prava odlučnost
Odlučnost učas donese slom ako se ne nastupa povezano sa Zemljom. Jer je um kao vjetar, nepredvidiv i varljiva duha: za tren povjetarac postane razorna oluja, a istjerivanje pravičnosti – opća destrukcija… ako se djeluje iz ideala mentala umjesto svog centra. Zajeb je kad – u ime ravnoteže – rušiš ravnotežu… zato se mudro tu i tamo pitati… gdje upirem previše… gdje samo svoju istinu vidim… Mogu li točno procjeniti kada mislim da stvaram, a zapravo rušim – isto kao koja su rušenja nužna za nova stvaranja…
Preodgojiti idiota
I najveća budala u susretu sa Znanjem može postati suveren vladar svog svijeta, svjestan vlastite moći i optimalnog načina da je usmjeri i oplodi. A to je važno da kretene, idiote, glupost i ludilo situacije prestaneš stvarati i privlačiti u vanjskom svijetu, kao pokretače i zrcala unutarnjih procesa koji, iz mračnog kuta, zazivaju da ih se izvede van, na svjetlo dana. Važno je zgrabiti svoju unutarnju budalu – ono jedno stvorenje, lice psihe i mehanizam djelovanja koji čini da čovjek opetovano ponavlja istu grešku bez da ima pojma o njoj. Ili čak i ako ima, bespomoćno sliježe ramenima pred njom – “što ću, takav sam, vjerujem ljudima iako mi se…
Sigurni u noći
Ono što izgleda kao opasnost koja te sječe iz noći, zapravo je luk zaštite koji te brusi. Svojom zagonetkom i tamom čini da probudiš vjeru i s njom se prepustiš zagrljaju skrivene Majke, Čuvarice života, koja te uvijek drži. I kada ne znaš, i kada sumnjaš da su tvoji odgovori točni. U noći su naše moći… One koje čine da preskočimo svaku zagonetku života, riješimo je uspješno…To je zagrljaj crne majke, one primalne rađateljice svemira koja nas uči da se ne bojimo tame i onoga što ne vidimo. Majke koja preporađa vjeru u nama, čije suosjećanje i snaga vraćaju na noge one što pate uslijed boli i gubitaka u svijetu…
Novi stil
Predstavljanje svoje moći osuđeno je na propast ako ti je emotivna stabilnost narušena neodlučnošću u tome kojim putem ideš i s kim se udružuješ. Naša osobna moć stvaranja ponekad se brusi rušenjem. Tako da je, na neko vrijeme, prividno izgubimo. U toj nam se rupi čini da smo zauvijek gotovi. Mi, naša kreativnost, sve ono što smo ponudili svijetu. To je zato što smo pozvani dublje zaroniti. Iskopati svoje blago iz dubina: da se spustimo stepenicama uma u nesvjesno i otamo izvučemo ono nešto sa čime smo počeli stvarati, kada smo počeli. Da se sjetimo prvog sjemena i razloga zašto smo ga posijali. I krenemo novi sustav graditi na tome.…