On je veliki dobročinitelj. Takvim ga barem ljudi vide. A kako i ne bi, kad mu je pogled uvijek blag, prisutnost utješna. Da li zbog neke svečane uniforme, ili onoga ispod nje, nitko ne zna, ali činjenica je da mu se – gdje ga vide, vesele. Glas dubok i blag, uvijek neku mudrost podučava, optimističan. Oči tople, koga pogleda, samim tim blagoslovi. Zato hinduisti njegov pogled zovu živućim blagoslovom, darshanom kojeg guru pruža kao posebnu milost. I katolici kažu za nekog srećkovića da ga je “Bog pogledao”. Oko njega, i iz njega zlatni sjaj. Škole, znanje, vedrina – sve cvate kada se pojavi Zlatonoša.

Ne čudi što ga obožavaju sve religije svijeta – svaka ima neku takvu figuru velikog dobrog oca koji spašava, liječi, daje i podučava. Kojem se ugodno ukloniti, naći zaštitu pod njegovim skutem, razumijevanje i dar.

Njegov brat je sasvim suprotan – koliko je Zlatni obožavan, toliko je Crni omražen među ljudima. Ime mu ne izgovaraju, ili to sa strahom čine, kad već moraju pomisliti na njega što najradije ne bi nikad. Ali, povremeno ih on natjera da ga se sjete: išeta iz svojih mračnih odaja na svjetlo dana, izvuče se po noći dok sve spava i dočeka svijet s objavom da je došao neki sudnji dan.

I njega obožavaju religije svijeta – on je glavni negativac u svim pričama, glavni krivac za sva zla svijeta.

No, Crni uopće nije tako strašan kako izgleda: on jednostavno ima moć da preuzima oblike iz nečijeg podruma. Znači, ako ga sretneš i prvo uočiš njegov ciničan, zaleđen osmijeh, gotovo je sto posto sigurno da negdje duboko u svom podrumu, nesvjesnom, imaš blokiran na neki način vlastiti osmijeh, otvorenost, izražaj… grlenu čakru i govor. Ako ti se učini smiješan, kao kakav harlekin groteskan, znači da si poprilično zdrava osoba, po pitanju vlastitih mračnih unutarnjih pećina. Jednostavno zato što je on “samo” sila čija je priroda da zrcali najtamnije od svega što pogleda.

 Kao, uostalom, i brat mu Zlatni, samo što je priroda njegove sile da odbljesne i probudi najsvjetlije u onome na što obrati pažnju.

Sami po sebi, ni Zlatni ni Crni nisu ni dobri, ni loši. Naprosto su sile. Ali na svakom nivou osim izvornog, mogu igrati obje uloge – ovisi kako ih se koristi. Recimo ako silu Zlatnog za manipulaciju upotrijebe organizirane retorike koje prodaju dobrotu i na nju hvataju ljudsku naivnost, on se okrene u crno. A ako divljinu Crnog upotrijebe svjesni kreativci, oni se mogu osloboditi. Tako da, ako osjetiš ove dvije energije u sebi, pogledaj još jednom koji je koji: koji propovijeda spas, a vodi te kao ovcu na klanje, a koji te plaši da te ojača i probudi.

No, što se događa kada se sretnu ta dva? Sreću se izrazito rijetko, kao nebo i podzemlje – konačno, i mitologija ih predstavlja kao vladara neba, Jupitera tj. Zeusa i njegovog brata, vlada podzemlja, Plutona tj. Hada. Kad se nađu, jednom u sto godina, znači da je neka velika frka. Spašavaju svijet, ruše ga, bogzna šta se zbiva, ali nije šala.

Zato je danas, 5.4.2020. vrlo svečan trenutak – jer je upravo sad dan kad su zajedno ova dva – konjunkcija je Jupitera i Plutona.

Što nose? Koji je plan? Jer oni uvijek imaju plan. Zlatni ga voli jer imati plan znači uvesti red, a on obožava dobro organizaciju – samo u njoj se može lijepo razvijati. I Crni voli organizaciju – kroz nju se može savršeno iz pozadine vladati. Dakle, to im je zajednička točka – neki novi red za svijet, neka nova organizacija sistema, neka organiziranija kontrola.

– Svijet ne valja, ljudi uopće ne koriste svoju svijest. Samo manjina živi iz zlatne budnosti, očišćenih podruma. Većina ništa, a to znači da ih mi moramo naučiti – kaže Zlatni.

– Da, ali nemoj misliti da ćemo to tvojim finim metodama, umjetnosti, ljubaznim propovijedima. Imao si dvije tisuće godina za to, pa je osrednje uspjelo – veli Crni.

– Znam. Možda bi trebalo nekako ucijepiti neki alarm budnosti u ljude – Zlatni će.

– Pa ja sam alarm budnosti! – vrisne Crni – ali svaki put kad osjete mrak i jezu, isprepadaju se i zatvori ih strah, umjesto da se uzdignu u Sebe.

– Oni su možda još mali, kao djeca kad trebaju roditelja da ih nauči – brani čovječanstvo Zlatni

– Imaju dvije varijante, ili će ubrzano odrasti i ozreliti, ili će naše sile povući oni koji znaju s njima. I zapravo, mislim da se to upravo događa. Establišment je davno preuzeo naše sile i nastavlja kuhati s njima, jer nema otpora – Crni prizna i otkrije kotao iz kojeg se već dizala vatra.

Zlatni se naviri i vidi isprepletene niti, blještave točkice, puno srca – sve toplom vatrom gori i frca…

– DNK mutacije, ha, ucjepljenje mutiranih virusa frekvencijskom tehnologijom u DNK?…  Čestice aluminija, barija i virusa kroz hranu i zrak… Valovi frekvencija mobitelne mreže koji sve to aktiviraju, od kojih se čovjek ne osjeća dobro, pa treba lijek i onda dolazi inekcija za koju misle da ih cijepi, štiti i spašava. Ali ih zapravo napravi finim biorobotima kojima možemo upravljati, kao kompjutorima. Dobijemo društvo poslušnika, ionako su ovce – Crni objašnjava.

– A kako to misliš provesti – pita Zlatni

– Zapravo kroz tvoju zonu. Umjesto na svoju srž, ljudi su najosjetljivi na novac. Ok, i zdravlje, to je moj dio, pitanje vitalnosti. Kako bilo, izmislit ćemo epidemiju nečega što uništava zdravlje. Ubijati prvo one koji bi svakako umrli. Kroz medije frizirati brojke. Napraviti paniku. Zatvoriti ih u kuće da se još preplaše. Dok su u kućnom zatvoru, postaviti kule kroz koje ćemo emitirati frekvencije – već smo okružili planetu sa satelitima. I onda ponuditi cjepivo kao rješenje, a u tome će biti čestice koje primaju zračenja iz mreže koju smo ispleli. I to je sve. Imamo poslušne kiborge.

– To je strašan plan, pojesti će ljudska srca. Uništiti im individualnost. A ima genijalnih osoba i izuma. Ne bi sve trebalo biti uništeno – tvrdi Zlatni.

– Ljudi se sami odriču slobode, kad su kukavice – likuje Crni.

– To je ono što ljude čini divnima – Zlatni brani.

– Dobro, dobro, dobrotvore… onda evo saveza. Napitak moje crne mise djelovat će na preplašene, one koji se boje misliti svojom glavom, koji se ne usuđuju očistiti podzemlje, nego strepe i skrivaju se. Dolaze na mise pokorno kao ovce, a na strah smrde. A koktel smrti će izbjeći oni koji se ne boje. Oni koji se usuđuju reći “ne”. Koji bi radije odabrali živjeti u podzemlju zemlje i jesti samo što u njoj uspije, bez svih pogodnosti razmažene civilizacije. Samo oni koji moje najsuštinskije kvalitete – divljinu i spretnost, i tvoje – dobroćudnost i plemenitost – najjače žive – kaže Crni.

– To je ok – pristane Zlatni – ne bi vjerovao koliko je ljudska vrsta divna i spremna na to. Divlja dovoljno da odbije, prepozna, bude vrsta srca, božanske svijesti što je. Kada se probude, otvore svojoj prirodi koja je – kao i tvoja i moja – Čista Svijest s iskustvom neke sile, čovjeka… Ljudi mogu sve.

– Vidjet ćemo, brate, vidjet…

I tako zaključe, ostajući u tišini promatrati. Tko će uspjeti sijati zlatno, snagom crne Majke Zemlje koja kaže “da” i “ne” kad to prepozna u svojoj utrobi i srcu, a tko će pasti pod strahove.

Zato, držimo se. U Sebi. Jer Sve smo, kad imamo Svijest da Jesmo.

Oni su napravili plan, ali on uspjeti ne mora. Ovisi o svakome od nas hoće li društvo ljudi kakvo znamo nestati i zamijeniti ga kiborzi ili će se društvo Srca, Zemlja Bogoljudi upravo sad roditi.

Na raspolaganju svi imamo iste Sile. Snagu Crnog i Zlatnog – za ono što hoćemo. Netko će pomiješati to u prljavu boju nafte. Netko naslikati duboko noćno nebo i more s kojih sjaje školjke i zvijezde, a lete pčele.

Slikaj ljepotu za sebe, generacije koje dolaze. U svom biću, u svom poslu. Imat ćeš ga i u varijanti da ne pristaneš na laži establišmenta, cjepiva, petgetehnologiju… Nećeš ako ne pristaneš. Biraj što slikaš jer si Svijest s kistom sad.

Što slikaš ti? Sad? Ja raj.

Zagrljaj!