I obol tjednu… rekli smo da je u pitanju naš novi način stvaranja… On je vezan uz unutarnje dijete.

Priča ide ovako: Lutka stoji u moru mogućnosti (lutkica u Ribama) i razmišlja (3. reiki simbol na kristalu).

“Što mogu učiniti (Vitez štapova na kockici)… osjećam da nešto završava (Ribe) i da trebam nešto početi, roditi (Ovan). To je nešto što tako dobro znam, što je moje prirodno obilje (10 dijamanata na kockici)… Nešto sa čime sam došla na ovaj svijet… A opet… ne znam kako dalje…”

Mogla bi, možda, pričati s prijateljima o dilemi (Ptice na Lenormand kockama)… To bi joj donijelo sreću (Djetelina)… Ali osjeća da ne… Razgovor bi bio težak (9 pikova kraj Ptica) i mučan. Iz nekog razloga, osjeća da bi razgovarala kao odrasla i zrela (Kraljica štapova na poker kockici).

Ali osjeća da komunikaciju treba (Blizanci)… Tako je! Na Sunce (Lenormand kocka) treba izvući unutarnje dijete (Dijete). To je razgovor koji će joj pokazati što iduće i kako.

Uzmi novu kartu

U primjeru iz života, to izgleda ovako:

Sjedim nad kartama dana.

Odrasla: Jao, vidi ovo, sve taman lijepo krene, vidi koliko mogućnosti, stvaranja. Jao, ne. Sve završava ovim zatvorom. Fak, to je baš blokada, ono kad hoćeš u sto smjerova i ide ti, ali čim kreneš, nešto te blokira. 
Dijete: Pa uzmi novu kartu
Odrasla: Da, ali ovo je kao neka datost, neka glavna energija s kojom se očito iz nekog razloga moram iznijeti. Možda moram negdje osjetiti taj zatvor kojeg vidim u kartama, pa onda dobiti uvid iz tog stanja... 
Dijete:  Jel' ti se to sviđa?
Odrasla: Ne. Nervira me. Mrzim to. 
Dijete: Nova karta.

Slušaj dijete

Povučem je, bude divna. Ok, spremna sam da vidim kako će se odvijati dan. Koja će stvarnost pobijediti. Jedna, u kojoj ću doći do točke da se osjećam frustirana jer ne znam kud bi, ni šta bi, i sve me nervira i kao sam u zatvoru ILI… ona u kojoj probijam prolaz do daljine. I ne, neću sad manipulirati, forsirati ovu drugu – raditi magije, mijenjati stvarnost. Baš da vidim tok.

I magija koja se dogodi sama je ova: ja doživim onu prvu varijantu, iako sam maknula um od nje, nekako je i neutralizirala samim tim što mi u umu pluta i druga, sasvim suprotna. No prava se ipak desi. Ali, desi se i dalje: čim osjetim prvu, i prođem je – provedem kroz čula i svijest, pa i pomirim se… otvore se vrata ove druge.

Što to govori? Naše dijete ZNA izlaz iz težina. Ono se igra. Na neki svoj način. Zna magiju iznutra, nije učilo o njoj. Svako od nas ima to dijete. I razgovor s njim će nam pokazati što nam treba za dalje. Nekom lakoća, nekom tišina. Nekom pravi potez. Meni ovdje podsjetnik na nešto sa čim sam krenula u cijelu priču s kartama, a to je promjena stvarnosti.

Tako da je ok zaokružiti sedmicu kroz razgovor s djetetom. Ponuditi mu problem i prihvatiti rješenje. Za igru. Iz toga će stvari dalje ići same.