Tvoja Kula Se Upravo Srušila I To Je Najbolja Vijest Koju Si Dobila Ove Godine

Sve je bilo pod kontrolom. Posao. Veza. Stan. Rutina. Onaj osjećaj da znaš što dolazi sutra jer je isto kao jučer. I onda si se probudila jednog utorka i shvatila da mrziš svoj život. Ne dramatično, filmski mrženje s plakanjem u kadi. Nego ono tiho, podmuklo, kad se probudiš i prva misao ti je “opet” a ne znaš ni na što se to odnosi. Opet ustajanje. Opet taj posao. Opet taj razgovor s tim čovjekom. Opet ta verzija tebe koja je prestala biti ti negdje oko 2010. ali nitko nije primijetio, najmanje ti.

Tvoja kralježnica drži napetost svake odluke koju si donijela misleći da “moraš”. Tvoja koža pamti svaki kompromis koji je počeo kao “samo privremeno” i trajao godinama. Tvoja krv nosi evidenciju svakog puta kad si se smrznula u verziji sebe koja više nije bila živa, samo sigurna.

I onda eksplodiraš. Na pogrešnu osobu. Zbog pogrešne stvari. Partner te pita “jesi li uzela mlijeko” i ti odjednom imaš monolog od petnaest minuta o tome kako te nitko ne cijeni i kako si dala sve za ovu obitelj i kako te nitko nikad ne pita kako si TI. Partner stoji s vrećicom iz dućana i razmišlja o tome kako mu se čini da je zrak u sobi postao zapaljiv i možda bi bilo pametno ne pomicati se prebrzo. Pas se povukao pod kauč. Biljka je uvenula iz solidarnosti.

Plot twist: nije bilo do mlijeka. Nikad nije bilo do mlijeka. Mlijeko je samo okidač. Mlijeko je vrh ledenog brijega ispod kojeg se nalazi deset godina prešućenog bijesa koji si uredno spremila u kategoriju “nije važno” i “neću se svađati oko gluposti” i “moram biti razumna odrasla osoba”.

Tvoje tijelo je čuvalo sve što nisi rekla. Tvoja čeljust je stiskala dok si govorila “sve je ok”. Tvoj želudac je nosio kiselinu svakog prešućenog NE. Tvoja zdjelica se stezala svaki put kad si htjela otići a ostala si. I sad je prepuno. I sad curi na sve strane. I to nije kvar. To je ispravno funkcioniranje sustava koji je dosegao granicu.

I onda ti netko kaže: “To je Smrt i Kula! Tarot! Kozmički procesi! Saturni i Plutoni i eklipse te čiste! Tvoja duša je odabrala ovu lekciju!” I ti klimaš glavom kao da to objašnjava zašto si maločas plakala nad reklamom za pseću hranu i zašto ti se čini da bi mogla zapaliti svoj cijeli život i otići živjeti u špilju gdje nema WiFi-a i ljudi koji te pitaju jesi li uzela mlijeko.

Ne. Nisi žrtva kozmičkog procesa. Nisi lutka na koncu planetarnih tranzita. Nema nebeskog kurikuluma s tvojim imenom. Nema “životne lekcije” koju moraš naučiti da bi prošla na nevidljivom ispitu.

Ali imaš nervni sustav koji je dosegao granicu. I imaš tijelo koje više ne može nositi ono što mu daješ. I imaš kulu, prekrasnu, čvrstu kulu koju si gradila godinama, koja je postala zatvor u kojem se više ne možeš okrenuti.

Tvoja kralježnica zna prije uma kad je nešto postalo kavez. Tvoja koža osjeća zidove i kad su nevidljivi. Tvoja krv cirkulira sporije kroz prostore koji više nisu tvoji, kao da pokušava pobjeći iznutra, kao da traži izlaz kroz vene jer ga ne može naći kroz vrata.

Evo mehanike bez astrologije: nervni sustav ima kapacitet. Kad taj kapacitet prekoračiš, sustav se resetira. Nekad blago, glavoboljom, umorom, onim osjećajem da ti se ne da ništa. Nekad žestoko, eksplozijom bijesa, panike, očaja koji te preplave i ne znaš odakle su došli. A kula koju si izgradila? Uvjerenja o tome tko moraš biti. Očekivanja koja si preuzela od drugih. Sigurnosti koje su postale zatvori. Ta kula se mora srušiti. Ne jer te svemir kažnjava. Nego jer više ne staneš u nju.

ABECEDA RUŠENJA: Vodič Za Sve Što Ti Se Događa I Zašto To Nije Ludilo

A: AKCIJA

“Samo sjedim i osjećam se loše” je recept za da se osjećaš još gore. Energija koja se diže u tebi, sav taj nemir, bijes, frustracija, to nije tu da se o njoj RAZMIŠLJA. To je tu da se ISPUCA. Fizički. Trčanje. Brzi hod. Plesanje po kuhinji kao da te nitko ne gleda (jer te nitko ne gleda, to je cijela poanta zatvorenih vrata). Spremanje stana kao manijak. Bilo što što pokreće tijelo i daje izlaz onom što se nakupilo.

Tvoji mišići znaju kako otpustiti ono što um ne zna kako procesuirati. Tvoja koža se otvara kroz pokret. Tvoj dah se produbljuje kad tijelo radi ono za što je stvoreno: kretati se, ne sjediti i analizirati vlastitu propast u beskonačnoj mentalnoj petlji.

Najgora moguća stvar u ovom stanju je SJEDITI I MISLITI O TOME. Um će ti servirati slajdove svih načina na koje je tvoj život katastrofa, i ti ćeš mu vjerovati, jer kad si u tom stanju, sve izgleda istinito. Ali nije. To je samo deregulirani sustav koji vidi prijetnje posvuda. Ustani. Kreni. I gledaj kako se perspektiva mijenja samo zato što se tijelo pomaknulo.

A: AGRESIJA

Agresija nije loša. Ponavljam jer ti je cijeli život netko govorio suprotno: AGRESIJA NIJE LOŠA. Agresija je tvoj poriv za obranu. Agresija je energija koja kaže “ovo nije ok i neću to tolerirati”. Agresija je zdrava biološka funkcija koja te drži živom.

Problem nije agresija. Problem je što si naučila da je agresija “ružna” i “neženstvena” i “neprihvatljiva” pa si je gurala pod tepih godinama. I sad izlazi nekontrolirano, na prodavačicu u dućanu koja te krivo pogledala, na vozača koji ti je oduzeo prednost, na partnera koji diše preglas no.

Tvoja krv nosi kapacitet za zdravu agresiju koja štiti tvoje granice. Tvoja koža zna razliku između agresije koja razara i agresije koja brani. Tvoji mišići pamte snagu koju si zaboravila da imaš jer ti je netko rekao da je snaga u žena neprivlačna.

Ispucaj je fizički. Trči. Boksaj jastuk. Deri se u autu s zatvorenim prozorima. Pusti je van PRIJE nego eksplodira na nekoga tko je ne zaslužuje.

A: APATIJA

I onda, nakon bijesa, nakon eksplozija, nakon svega… ništa. Praznina. Osjećaj da ti se ne da ništa, ni ustati, ni jesti, ni razmišljati, ni postojati. Gledaš u strop i pitaš se je li ovo depresija ili si samo umorna ili možda oboje ili možda ništa od toga nego si jednostavno potrošena kao baterija koju nitko nije punio godinama.

Tvoje tijelo zna kad je vrijeme za predah. Tvoja koža traži tišinu. Tvoja krv usporava jer joj treba regeneracija, ne još jedan zadatak, ne još jedna analiza, ne još jedno “trebala bi”.

Apatija nije neprijatelj. Apatija je odmor nakon borbe. Nemoj se boriti protiv nje. Nemoj se tjerati da “budeš produktivna”. Lezi. Spavaj. Miruj. Pusti tijelo da se resetira. Ovo nije trajno stanje. Ovo je pauza između činova. I da, izgleda kao smrt, ali nije. Samo regeneracija koja izgleda dramatično jer nisi navikla na nju.

B: BIJES

Sve ono što si potiskivala. Sve ono gdje si bila “razumna” umjesto iskrena. Sve ono gdje si odabrala tugu umjesto ljutnje jer je tuga “prihvatljivija” za žene. Sada izlazi iz podruma podsvijesti. Pa reagiraš bijesom na najmanju sitnicu i čudiš se sama sebi odakle to.

Pa iz podruma! Iz desetljeća prešućivanja! Iz svih onih trenutaka kad si htjela reći NE a rekla si “dobro, može” s osmijehom koji ti je osjećao kao staklo u ustima!

Tvoja kralježnica drži bijes koji ti je netko rekao da sakriješ. Tvoja čeljust steže riječi koje nikad nisi izgovorila. Tvoj želudac nosi kiselinu svake progutane nepravde. I sad tijelo kaže DOSTA na jedini način koji mu je ostao.

Izdiši ga. Doslovno. Nađi mjesto gdje te nitko ne čuje i IZDIŠI. Zvuk. Glas. Urlik ako treba. Pusti ga van iz onog dijela tijela gdje osjećaš da te trza. Nije lijepo. Nije pristojno. Nije instagramabilno. Ali radi.

B: BEZOBRAZLUK

Odjednom govoriš stvari koje nikad ne bi rekla. Odjednom ti izlaze rečenice koje su čista istina ali zvuče “bezobrazno”. Odjednom ti filter između misli i usta ne radi i sve izleti van kako jest, sirovo, neobrađeno, bez diplomatskog omota.

I onda se osjećaš loše. “Ja inače nisam takva.” Da, nisi. Inače si verzija koja guta. A sada si verzija koja više ne može gutati. I bezobrazluk nije problem. Bezobrazluk je simptom. Simptom previše dugo cenzuriranog glasa koji napokon ima snage izaći.

Tvoje grlo se otvara nakon godina stiskanja. Tvoj glas pronalazi snagu koju si zakopala. Tvoja istina izlazi neuredno jer nikad nije imala priliku vježbati izlaziti uredno.

Reci što imaš. A onda, kad prođe val, objasni. “Nisam to mislila tako grubo, ali jesam to mislila.” Ljudima može trebati vrijeme da se naviknu na verziju tebe koja govori istinu. To je njihov posao, ne tvoj.

B: BUBREZI

Ovo je praktično: tvoji bubrezi su prirodni akumulator energije. U periodima intenzivnog stresa, prazne se brže nego inače. Pij vode. Odmori se. Stavi tople ruke na donji dio leđa i samo drži. Nije ezoterično. Bubrezi filtriraju sve sranje koje prolaziš, doslovno i metaforički. Budi nježna prema njima.

Tvoji bubrezi rade prekovremeno dok ti prolaziš kroz transformaciju. Tvoja donja leđa nose umor koji nema veze s fizičkim radom. Tvoje tijelo treba podršku, ne još jedan zahtjev.

D: DEPRESIJA

Kad se umoriš od svega. Kad ni bijes više nema smisla. Kad osjećaš da bi htjela dići ruke i nestati. Ne nužno umrijeti, ali definitivno ne biti OVDJE, ne biti OVA, ne nositi OVO više.

Tvoja koža postaje teška. Tvoja krv teče sporije. Tvoje tijelo ulazi u mod konzerviranja energije jer je previše toga izgorjelo i nema više goriva za vatru.

Spavaj. Ako nemaš snage za ništa drugo, spavaj. Nemoj se prepasti. Ovo nije trajno stanje. Ovo je rupa koja nastane kada se nešto sruši, a ti još nemaš jasnoću za ono što gradiš. Znači u rupi si. Miruj. Proći će. Ništa što osjećaš u ovom stanju nije objektivna istina o tvom životu. Sve je filtrirano kroz iscrpljenost. Počivaj.

E: EKSPLOZIJE

Sve je ok, ideš mirno kroz svoj dan, i odjednom poludiš. Bez najave. Bez logičnog razloga. Kao da je netko okrenuo prekidač s “normalno” na “vulkanska erupcija” i zaboravio te obavijestiti.

Da, ruši se kula. Zidovi pucaju. I ti pucaš s njima. Nije znak ludila. Znak je procesa. Neugodnog, glasnog, kaotičnog procesa koji se događa jer se mora dogoditi.

Tvoje tijelo eksplodira jer više ne može implodirati. Tvoja koža pušta van sve što je držala pod pritiskom. Tvoja energija traži izlaz i nalazi ga kroz jedine otvore koje joj dopuštaš.

Diši. Pusti val da prođe. Nemoj donositi odluke iz eksplozije. Nemoj slati poruke iz eksplozije. Nemoj zvati ljude iz eksplozije. Samo diši, drži se za nešto čvrsto, i čekaj da prođe. Uvijek prođe.

F: FRUSTRACIJA

Kao da ništa što radiš ne valja. Kao da se trudiš i trudiš a ništa se ne miče. Kao da udараш glavom u zid koji se ne ruši bez obzira koliko jako udараш.

Frustracija je blagoslov prerušen u prokletstvo. Jer ti pokazuje: ovo ne radi. Ovaj pristup, ovaj smjer, ova metoda, ne radi. I umjesto da nastaviš udarati u isti zid, možda je vrijeme da potražiš vrata.

Tvoja krv ubrzava s frustracijom jer ti tijelo govori da si blizu promjene. Tvoja koža pulsira s energijom koja traži novi izlaz. Tvoje stanice znaju da je frustracija gorivo, ne prepreka.

Frustracija ti pokazuje koje talente ne koristiš u svom maksimumu. Koje dijelove sebe držiš zaključane. Koje potencijale gušiš “realizmom” i “odgovornostima”. Poslušaj je. Pitaj je što želi. Odgovor će doći brže nego očekuješ.

G: GUBITAK

Kad se ruši kula, ponekad izgubimo i omiljene vaze. Doslovno i metaforički. Odnosi. Poslovi. Identiteti. Verzije sebe koje smo voljeli. Mjesta koja su bila dom. Ljudi koji su bili oslonac.

Tvoja koža pamti sve što je bilo. Tvoja krv nosi tragove svega što si voljela. Tvoje kosti drže strukturu i kad se sve oko nje mijenja.

Oplakati je u redu. Tugovati je u redu. Ali nemoj dramiti duže nego što gubitak zaslužuje. Ako je nešto otišlo, to znači da ti više ne treba. Čak i ako još ne vidiš zašto. Čak i ako još boli. Stvari koje su zaista tvoje ne mogu se izgubiti. Sve ostalo je bilo posuđeno.

H: HEROJI

Nije sve mračno. Ovakva vremena bude heroje u ljudima. Ne one lažne, fejk spasitelje koji ti objašnjavaju kako bi TREBALA osjećati. Nego prave, tihe, one koji ti donesu čaj bez da pitaju trebaš li čaj. One koji ti kažu “ne moraš ništa objašnjavati” i misle to.

I bude heroja u tebi. Iznenadиš se koliko zapravo možeš izdržati. Koliko snage imaš kad sve drugo otpadne. Koliko si sposobna plivati u oluji kad nemaš drugi izbor.

Tvoja kralježnica drži snagu koju nisi znala da imaš. Tvoja krv nosi hrabrost generacija. Tvoja koža je granica koja štiti čudo koje jesi, čak i kad to čudo ne osjećaš.

I: IZOLACIJA

Osjećaj da se moraš sakriti. Da te nitko ne razumije. Da si sama u ovome. Da bi bilo lakše jednostavno ne vidjeti nikoga dok ovo ne prođe.

I to je ok. Izolacija ti daje mir da procesuiraš duboke boli koje se dižu. Ne moraš biti društvena dok ti se život ruši. Ne moraš objašnjavati nikome što prolaziš. Ne moraš biti “dobro” za publiku.

Tvoja koža traži granicu između tebe i svijeta. Tvoja krv usporava u tišini. Tvoje stanice se regeneriraju u odsutnosti podražaja.

Ali pazi da izolacija ne postane zatvor. Javi se nekome. Jednoj osobi. Ne moraš pričati. Samo javi da postojiš. Ponekad je to dovoljno.

I: INSTINKT

U ovakvim vremenima, tvoja instinktivna inteligencija radi jače nego ikad. Tijelo ti javlja što da, što ne. Želudac se steže u prisutnosti krivih ljudi. Koža se naježi kod krivih odluka. Nešto te vuče prema nečemu ili od nečega i NE ZNAŠ ZAŠTO ali osjećaš jasno.

Tvoje tijelo čita situacije brže nego um može analizirati. Tvoja koža je radar koji ne laže. Tvoja krv ubrzava ili usporava ovisno o tome što je ZAISTA dobro za tebe, ne što bi trebalo biti dobro prema logici.

Slušaj ga. Instinkt nije iracionalan. Instinkt je informacija iz sustava koji procesira više podataka nego što svjesni um može pratiti. Ako nešto ne osjećaš dobro, nije dobro. Bez obzira koliko “smisla ima na papiru”.

J: JAKOST

I točno u tim trenucima, kad misliš da više ne možeš, otkriješ koliko si jaka. Ne ono što si mislila da jesi. Nego neka nova snaga, jačina koja se pojavi iz nigdje. Iz dubine za koju nisi znala da postoji.

Tvoja kralježnica se ispravlja kroz krizu. Tvoje kosti postaju čvršće pod pritiskom. Tvoja krv nosi snagu koju nisi trenirala ali koja je uvijek bila tu, čekala trenutak kad će trebati.

Daj si vremena. Jakost će izroniti. Ne moraš je forsirati. Ne moraš je dokazivati. Samo nastavi disati i ona će doći.

K: KRIVNJA I KAJANJE

Izranjat će kao blesave. Osjećat ćeš se kriva za sve. Za ono što jesi, za ono što nisi. Za odluke koje si donijela, za odluke koje nisi. Za ljude koje si povrijedila, za ljude koje nisi uspjela spasiti.

I druge ćeš doživljavati kao potpuno krive. Za sve. Za tvoj život, tvoje probleme, tvoju bol. Netko je MORA biti kriv jer je lakše imati krivca nego prihvatiti da je život jednostavno ponekad kaotičan.

Tvoja koža nosi teret krivnje koja nije samo tvoja. Tvoja krv cirkulira s kajanjem koje prelazi generacije. Tvoje tijelo drži odgovornost za stvari koje nikad nisu bile tvoj posao.

Vježbaj oprost. Ne samo mentalno, “opraštam ti” kao mantra. Nego tjelesno. Diši u dijelove tijela gdje osjećaš stezanje kad pomisliš na određene ljude ili situacije. I na izdahu, pusti. Neće nestati odmah. Ali će se olabaviti.

L: LAŽI

Izranjat će na sve strane. Tuđe laži koje si godinama prihvaćala kao istinu. I tvoje laži koje si govorila sebi da bi preživjela situacije koje nisu bile preživljive s istinom.

Najbolje je kad krenu izranjati iznutra. Jer tada vidiš gdje lažeš sebe. Gdje si si govorila “sve je ok” a nije bilo. Gdje si si govorila “mogu to izdržati” a nisi mogla. Gdje si si govorila “nije toliko loše” a bilo je gore.

Tvoja koža prepoznaje istinu kad je čuje, steže se na laž. Tvoja krv teče slobodnije kad prestaneš se lagati. Tvoje tijelo čezne za rasterećenjem koje dolazi samo s honesnošću, makar bila bolna.

M: MRŽNJA

Da, odvratna je i razorna i boli te i osjećati je. Kao bomba čiju snagu ne možeš kontrolirati. Želiš mrziti nekoga, ili nešto, ili sve, s takvom snagom da te plaši.

Nemoj bježati od nje kad je osjetiš. Mržnja je distorzirana ljubav. Ranjena ljubav. Mržnja ti pokazuje gdje su tvoje vrijednosti bile napadnute. Gdje je nešto što ti je sveto bilo oskvrnjeno. Gdje je tvoja ljubav bila izdana.

Tvoja krv ključa s mržnjom jer joj je stalo. Tvoja koža gori jer ispod vatre postoji rana. Tvoje srce mrzi jer zna voljeti i jer je ta ljubav bila povrijeđena.

Iskoristi je da ti pokaže što te smeta i promisli zbog čega. Ali ne djeluj iz nje. Mržnja je informacija, ne uputa za akciju.

N: NERVOZA

Varnice frcaju na sve strane. Nervi skaču na najmanji podražaj. Sve te iritira. Svi te iritiraju. Zvuk žvakanja. Način na koji netko diše. Postojanje drugih ljudi općenito.

Tvoj nervni sustav je prenapregnut. Tvoja koža je preosjetljiva na podražaje. Tvoja krv cirkulira prebrzo, spremna za borbu koja nije tu.

Kad primjetiš napad nervoze, stani. Ne reagiraj. Izdiši. Polako. Onoliko puta koliko treba da prođe val. I onda nastavi. I opet stani kad dođe sljedeći val. Ide polako, ali ide.

O: OČAJ, ODBAČENOST, OPLAKIVANJE

Očaj koji te guta. Osjećaj da te svi odbacili. Potreba da oplačeš stvari koje nisi ni znala da nosiš.

Tvoje oči drže suze koje nisu pale godinama. Tvoja koža čezne za dodirom koji tješi. Tvoje srce nosi težinu koja traži izlaz kroz sol i vodu.

Pusti se plakati. Čak i bez razloga. Čak i bez da znaš zašto. Suze čiste. Suze prazne. Suze prave prostor za novo. Ne moraš razumjeti što oplakuješ da bi to oplakala.

O: OSVETA

Samo bukne u tebi i želiš kazniti svakoga za bilo što. Želiš da plate. Želiš da osjete što si ti osjetila. Želiš pravdu koja izgleda kao odmazda.

Tvoja krv vrije s potrebom za uzvratom. Tvoja koža pamti svaku nepravdu. Tvoje tijelo želi ravnotežu kroz akciju.

Saberi se. Nije onako kako se čini. Ove energije sve čine jačim, intenzivnijim, dramatičnijim. Osveta nije slatka, dugoročno. Samo još više ranjava, najviše tebe. Kloni se osvete. Pusti to nekome drugom. Tvoj posao je izaći iz ovoga čitava, ne uništiti nekoga na putu.

P: PLAČ

Pusti ga. Koliko god treba. Koliko god dugo. Plač prazni. Plač čisti. Plač je fiziološki način na koji tijelo otpušta kortizol i druge hormone stresa. Doslovno izlaziš van kroz oči.

Tvoje suze nose ono što riječi ne mogu izraziti. Tvoja koža se omekšava nakon plača. Tvoje tijelo se resetira svaki put kad mu dopustiš ovaj drevni mehanizam čišćenja.

R: RAT

Unutarnji rat. I sukobi oko tebe. Svađe koje buknu ni iz čega. Ljudi koji se ponašaju kao da su izgubili razum. Ti sama koja se ponašaš kao da si izgubila razum.

Tvoja koža osjeća napetost u prostoru. Tvoja krv reagira na konflikt čak i prije nego ga um prepozna. Tvoje tijelo ulazi u borbeni mod automatski.

Nađi mir u svom centru. Uzemljuj se. Stopala na pod, osjeti zemlju, diši u trbuh. I izbjegavaj javne rasprave i diskusije. Neće dovesti do rješenja. Samo će potrošiti energiju koju trebaš za sebe.

R: REZ

Prihvati ritam rezanja. Razrezani ritam. To znači da nema stabilnosti, nema onoga kad uspostaviš rutinu pa stvari teku. Sve se naglo mijenja. Planovi padaju. Dogovori se otkazuju. Koncentracija nestaje usred rečenice.

Tvoj nervni sustav se prilagođava novom ritmu. Tvoja koža uči fleksibilnost. Tvoja krv teče različitim tempom svaki dan jer je to tempo transformacije.

Ne bori se protiv toga. Prilagodi se. Budi fleksibilna. Pusti da te rez nauči novoj vrsti otpornosti, onoj koja se savija umjesto da puca.

S: SJENA

Sve ono što si sakrila. Sve ono što si negirala. Sve ono što si gurnula u podrum jer nije bilo “lijepo” ili “prihvatljivo” ili “duhovno”. Izlazi van.

Tvoja sjena nije neprijatelj. Tvoja sjena je samo dio tebe koji nije vidio svjetlo. Tvoja sjena traži integraciju, ne uništenje.

Pogledaj je. Bez osude. Bez straha. To si i ti. Taj “ružni” dio, taj bijes, ta mržnja, ta sebičnost, ta zavisi, to sve, to si ti. I tek kad to prihvatiš, postaješ cijela. Ne savršena. Cijela.

S: SKAKANJE, SVADLJIVOST, STRAST

Skači. Doslovno. Kao dijete koje je u prejakoj energiji. Skakanji u mjestu, trči, kreći se. Kretanje oslobađa naboj i uzemljuje te.

Svadljivost će biti pojačana. Pazi da se ne posvađaš s cijelim svijetom. Biraj bitke. Većina njih nije vrijedna energije.

Strast će te bacati iz ekstrema u ekstrem. I ta divlja strast od koje bi strgala nekoga koga voliš, i ona nadljudska snaga od koje možeš pregristi zid. Pusti val. Ne reagiraj iz njega. Čekaj da se smiri pa onda djeluj.

Tvoje tijelo zna kako kanalizirati strast. Tvoja zdjelica drži vatru koja može stvarati ili razarati. Tvoj izbor je u što ćeš tu vatru usmjeriti.

T: TRAUME I TRAGEDIJE

Izlaze na površinu. Stari događaji koji još uvijek bole. Stare rane koje nisi do kraja zacijelila. Tereti koje vučeš za sobom možda desetljećima.

Tvoje tijelo pamti svaku traumu, čak i one koje je um “zaboravio”. Tvoja koža nosi tragove svakog udarca, fizičkog i emocionalnog. Tvoja krv cirkulira kroz sjećanja koja nikad nisu u potpunosti procesuirana.

Ovo vrijeme ih iscjeljuje tako da ih diže na površinu. Boli, da. Ali to je jedini način. Ono što ostane zakopano, trune. Ono što izađe na svjetlo, može se transformirati. Rane postaju ordenje. Ožiljci postaju dokaz preživljavanja.

U: USAMLJENOST I UGROŽENOST

Osjećaj da si sama u svemu. Da te nitko ne razumije. Da nisi sigurna nigdje.

Tvoja koža čezne za kontaktom koji ne postoji. Tvoja krv teče sporije u izolaciji. Tvoje srce traži pripadanje koje nije uvjetovano performansom.

Ali ovi osjećaji ti otvaraju nove prolaze. Pomaknut će te u stanja gdje shvaćaš da svoju sigurnost i osjećaj pripadanja gradiš u sebi i sa sobom. Da si svoj stub. Da si svoj izvor. Da pripadaš sebi prije nego ikome drugome.

V: VATRA

Element koji ti može mnogo pomoći u ovom periodu. Dišući je, kroz Sunce na nebu ili svjetlo svijeće, u svoje tijelo. Vatra pročišćava. Vatra transformira. Vatra pali staro da bi se novo moglo roditi.

Tvoja krv nosi vatru. Tvoja koža se grije iznutra. Tvoje tijelo zna kako koristiti element koji uništava i stvara istovremeno.

Zapali svijeću. Gledaj plamen. Diši. I pusti vatru da spali ono što više ne služi.

Z: ZIDOVI

Stari zidovi se uvijek ruše kad su dotrajali. Kad ih trebaju zamijeniti novi. Kao kad rušiš staru ogradu da bi sagradila novu.

Tvoja kralježnica se ispravlja kad padnu zidovi koji su je ograničavali. Tvoja koža diše dublje kad nestanu barijere. Tvoja krv teče slobodnije kroz prostor koji se otvorio.

Ne plači previše za starim zidovima. Služili su svrsi. Ali ta svrha je prošla. Sada gradiš novo. Prostraniji, ili nježnije, ili jače. Ali novo.

Ž: ŽALJENJE I ŽIVČANOST

Portali su u tvoju novu životnost. Jer ti točno pokazuju tko si, što te smeta, što više nećeš tolerirati i što je tvoja istina.

Tvoja koža se buni protiv onoga što nije tvoje. Tvoja krv cirkulira brže kad si blizu vlastite istine. Tvoje tijelo zna što hoće čak i kad um još nije shvatio.

PREŽIVJELA SI. SADA GRADI.

Vidiš, znači iako postoji mogućnost da te ovo sve jako zdrmа, sve su to samo okidači. Propeleri koji te lansiraju u novu verziju tebe. Kula je pala. Ali ti stojiš. Malo podrhtavaš, malo krvariš, ali stojiš.

I iz tog pepela, iz te praznine, iz tog prostora koji je nastao kad su se srušili svi zatvori koje si zvala sigurnošću, imaš priliku izgraditi nešto što zapravo pristaje onoj koja si postala.

Tvoja kralježnica se ispravlja kroz ruševine. Tvoja koža diše dublje u novom prostoru. Tvoja krv nosi materijal za novu gradnju, svježu, jaku, TVOJU.

Kula je pala. To je najbolja vijest koju si dobila ove godine. Jer sad imaš prazan teren. I sad možeš graditi nešto istinsko. Ne ono što su ti rekli da trebaš. Ono što zapravo jesi.

Nazdravimo preporodu. Iz pepela. U strasti. S obnovljenom snagom.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥