Tvoj Unutarnji Buntovnik Ima Neurobiologiju (I Ne, Ne Možeš Ga Zaustaviti Meditacijom)
Znaš onaj trenutak kad ti mozak kaže “budi razumna” a cijelo tijelo mu odgovori s monumentalnim, tektronskim, apsolutno nepregovarljivim JEBITE SE? Kad ti čeljust sama stisne zube, ramena se podignu, i odjednom imaš energije za trideset teretana iako nisi spavala četiri dana? Tvoja prijateljica te pita jesi li sigurna, terapeut predlaže da “prespavaš odluku”, majka spominje hipoteku… a ti već mentalno pakiraš kofere iz situacije u kojoj si bila zarobljena toliko dugo da si zaboravila da postoji izlaz. Tvoja kralježnica se upravo ispravila čitajući ovo. Prepoznala je sebe. Jer ono što ti zoveš “pizdarija u kojoj sam popizdjela” zapravo je tvoj simpatički živčani sustav koji je konačno dobio dozvolu da…
Moglo bi Vam se svidjeti
Kad Ispričaš Plan Prijateljici I On Umre Negdje Između Njenog “Obožavam To!” I Tvog Trećeg Spritza
Snaga krhkosti ili Igra Postojanja (Ili: Kako ti cvijet trešnje objašnjava zašto ti život trenutno izgleda kao shit show)Snaga krhkosti ili Igra Postojanja
Dijagnoza = Prognoza (Ili: Kako tvoje misli vode reality show tvog života)
Kada Tvoj Nervni Sustav Misli Da Je Božanski Ali Zapravo Samo Screenshota Kolektivnu Dramu
Pun Mjesec u Vagi. Tvoj autonomni sustav vibrira na frekvenciji cijelog planeta koji se raspada. Luna blješti jasnoćom a ti sjediš u krevetu u 3 ujutro i pitaš se zašto te sve boli iako nisi ništa napravila osim što si postojala u zadnjih 48 sati. Svi oko tebe pričaju o “energijama”, “konjunkcijama”, “frustracijama Mjeseca” kao da je Luna osobno ljuta na čovječanstvo jer joj Jupiter i Pluton sjebavaju raspored. I onda ti netko kaže “spasi krunu”. Spasi krunsku čakru. Spasi božansku svijest. Tvoja kralježnica se upravo stegla jer zna da “spašavanje” nije mehanika. Tvoja krv teče kroz sustav koji ne zna što je “kruna” osim kao metafora za neuronsku koherenciju.…
Moglo bi Vam se svidjeti
Ego Nije Tvoj Neprijatelj. Ego Je Tvoj Nervni Sustav U Kostimu S Kravatom.
Kad Ti Astrolog Kaže Da Ti Se Bliži Katastrofa A Ti Samo Želiš Znati Hoće Li Se On Konačno Odlučiti Za Zajednički Život
Kad Tvoj Nervni Sustav Misli Da Je Akcija Odgovor Na Sve Umjesto Da Ponekad Treba Samo Sjediti I Ne Srati
Kada Tvoj Nervni Sustav Shvati Da Je Smrt Samo Funkcija UPDATE
Travanj 2020. Sjediš u centru vatre. Možeš probati pobjeći u nadu, optimističnu priču, ili pozitivan mindset. Možeš dignuti zen paravane i pretvarati se da ne gori. Ili možeš sjesti. Promatrati. Ne uljepšavati. Ne utješiti se. Samo biti u tome kao što jesi kad umire netko blizak i u tom trenutku, jače nego ikad, osvijestiš život. Tvoja koža se u ovom trenutku steže ili širi. Tvoja krv odabire između bijega ili prisustva. Tvoje tijelo zna razliku između “gledanja plamena” i “skrivanja od njega”. Karte kažu: 8 Pehara, 6 Štapova, 3 Mača. Ploviš s nekom nadom, dobiješ vijest o poslu koji će donijeti nove načine rada, pa sjediš sjebano s tri mača…
Kada Tvoj Nervni Sustav Screenshota Cijelu Planetu Odjednom
Ožujak 2020. Planeta na pauzi. Tvoj sustav na max alarmu. Svi pričaju o strahu kao da je Twitter trend koji možeš mutati. Sjedneš u kuhinji, scrollaš vijesti dok čekaš da voda proključa za kavu, tvoja amigdala mainlineaju kortizol kao energy drink, i svaki naslov registriraš kao osobnu prijetnju tvom preživljavanju iako je problem na drugom kontinentu. Prodavačica u dućanu nosi rukavice i tvoj sustav Screenshot. Žena s maskom na ulici i tvoj Nervni sustav Screenshot. Prijatelj te zove zabrinutim glasom da dođeš na selo i tvoj autonomni sustav doslovno instalira novi software straha prije nego si shvatila da je to bio samo poziv. Tvoja koža registrira svaki strah oko tebe…
Puštanje za davanje (ili: zašto ne možeš dati dok je čaša prepuna)
Koliko ti uspijeva, u općoj atmosferi kaosa, birati vlastitu liniju života? Iskreno biti u miru kad je oko tebe nemir? Bez straha dok se svi oko tebe utapaju u masovnom strahu? Pitam ozbiljno. Jer znam da osciliraš. Svi osciliramo. Kao da stojiš na klackalici i pokušavaš održati ravnotežu dok ti netko s druge strane skače gore-dolje i viče o apokalipsi. I to je ok. Oscilacija je ljudska. Tvoje tijelo nije dizajnirano da bude nepomično usred oluje. Tvoja kralježnica zna kako se savijati s vjetrom. Tvoja krv teče različitim tempom ovisno o tome što se događa oko tebe. Ali evo pravog pitanja: što učiniti dok sve stoji u neizvjesnosti? Dok se…
Kad se toliko uplašiš, da ti postane smiješno
Imaš li to iskustvo: od tolikog umora ne možeš zaspati? Ležiš i gledaš u strop u tri ujutro i mozak ti radi kao da planiraš invaziju na malu europsku državu, a tijelo ti je toliko iscrpljeno da ne možeš dignuti ruku do prekidača? Ili ono drugo: toliko te okolnosti izudaraju, toliko puta padneš na nos, toliko puta se nebo sruši na glavu… da odjednom digneš ruke, prestaješ paničariti i počneš se smijati. Onako malo histerično, možda, ali ipak. “Ajd’ još, da vidim dokle može? Daj još jednu katastrofu, vidim da imaš u rezervi.” To je trenutak kad strah prijeđe u smijeh. Kad čudovište postane budala. Tvoje tijelo zna taj prijelaz.…
S kim bi išla u rat? (Odgovor određuje s kim ćeš i u krevet)
Zanimljivo je kako u poslu imamo standarde, a u ljubavi ih bacamo kroz prozor čim netko ima lijepe oči i zna reći pravu stvar u pravom trenutku. Da ti netko, kad sklapaš poslovni ugovor, kaže: “Potpiši da ćeš isključivo ti snositi sve troškove, pokrivati sve štete koje ja napravim, popravljati sve moje propuste, biti na stalnom raspolaganju kao mentor i asistent i čistačica i terapeutkinja, i uzgred, ja ću se možda pojaviti na sastancima kad mi se da.” Kladim se da ne bi ni čitala dalje. Ustala bi, rekla “hvala na kavi, doviđenja” i otišla. A onda uđeš u ljubavni odnos s TOČNO takvim uvjetima i nazivaš to romansom. Tvoje…
Nema ali (ili: zašto “možda i može” znači da ne može)
“Možda i može, pa hajde, nema veze, da vidimo što će biti…” Znaš tu rečenicu? Izgovorila si je bar sedamnaest puta u zadnjih pet godina. Prije stana koji je bio SUPER osim onog detalja s plijesni u kupaonici. Prije posla koji je bio SAVRŠEN osim šefa koji ti je dizao kortizol svaki put kad bi ušao u prostoriju. Prije veze koja je bila PREDIVNA osim toga što si se osjećala kao da te netko polako guši jastučićem od perja dok ti govori da te voli. “Ma nema veze, sitnica je.” Spoiler: nije sitnica. Nikad nije bila sitnica. Tvoje tijelo zna razliku između “da” i “možda i može”. “Da” otvara prsa.…
Moglo bi Vam se svidjeti
Tvoj Unutarnji Buntovnik Ima Neurobiologiju (I Ne, Ne Možeš Ga Zaustaviti Meditacijom)
Tvoj Um Je Samurajski Mač, A Ti Si Ga Dala Internetu Da Ti Ga Pretvori U Plastični Nožić Za Mazanje Nutelle
Kad Ispričaš Plan Prijateljici I On Umre Negdje Između Njenog “Obožavam To!” I Tvog Trećeg Spritza
Tvoj ritam nije rutina (i sustav to mrzi)
Znaš onu priču o “usklađenosti”? Usklađenost s Višom svrhom. S Božanskom namjerom. S Voljom Univerzuma. S Esencijom svog Sebstva. S onim što bi trebala biti prema osamnaest knjiga o manifestaciji koje si kupila i nikad pročitala. E, sve to u osnovi znači jednu jedinu stvar: USKLAĐENOST S VLASTITIM RITMOM. I to je to. Nema tu kozmičkog plana. Ima samo tvoj tempo koji ili živiš ili ne živiš, a većina nas ga ne živi jer smo zaboravili da ga uopće imamo. Tvoje tijelo ima ritam stariji od tvojih sjećanja. Tvoja krv teče tempom koji nisi odabrala glavom. Tvoja kralježnica zna melodiju koju tvoj um ne zna napisati. Pogledaj ptice. Vrapci imaju…
Kad duet postane dernek u kojem nitko nikog ne čuje
Vodiš svoj život kao jednočlani orkestar već godinama. Sviraš bubanj, violinu, trubu i usput još dirigiraš sama sebi. I ide ti. Umorno ide, ali ide. I onda se pojavi netko s prijedlogom: “Hej, podijelimo to! Ti ćeš raditi ovo, ja ću ono, bit će nam LAKŠE!” I tvoj umorni mozak pomisli “wow, napokon netko tko KUŽI” i već vidiš sebe kako pleše dok netko drugi drži tempo i sve je prekrasno i na Instagramu i u stvarnom životu i možda ćete imati i zajednički podcast i… Tvoje tijelo zna kad harmonija postaje buka prije nego tvoje uši registriraju disonanciju. Tvoja kralježnica se počne grčiti u prisutnosti ljudi s kojima ne…
