Tvoj divlji dlakavi jarac želi razgovarati

Ušla si u vezu misleći da ideš u raj, a završila si u podrumu svoje psihe s lopatom i upitnim sadržajem u kutevima za koji nisi znala da postoji. I sad stojiš tamo, u mraku, i pitaš se kako si od “ti si ljubav mog života” došla do “razmišljam da ti gume izrežem”. Plot twist koji ti nitko nije najavio na onom prvom dejtu kad ste pili prosecco i pričali o putovanjima i životnim ciljevima kao da ste na TEDx eventu o srodnim dušama.

Odnosi ne postoje da te učine sretnom. Odnosi postoje da te razotkiju. Tvoja koža zna ovo prije tvoje glave: svaki partner je ogledalo koje ti pokazuje točno ono što si sakrila u podrume vlastite psihe, zamotala u crne vreće i napisala “NE OTVARAJ”.

I evo ti mitologije koju treba čuti, ne one Disney verzije nego prave: znaš lika Pana? Onaj polu-čovjek polu-jarac, dlakav, smrdljiv, s rogovima i repom, toliko ružan da mu je vlastita majka pobjegla čim ga je vidjela? E njega su kasnije preimenovali u Vraga. Jer je bilo lakše napraviti od njega čudovište nego priznati da predstavlja nešto što svi imamo, samo ne želimo vidjeti. Tvoju sirovu, divlju, neukroćenu prirodu. Onu koja hoće ono što hoće i nije joj stalo do toga kako izgleda na LinkedInu.

Pan živi u pećinama tvojeg tijela. U onim dijelovima koje si naučila stidjeti. U fantazijama koje nikad nisi izgovorila naglas. U želji koja se budi u 3 ujutro i nema pristojno ime. Tvoja zdjelica ga poznaje. Tvoja krv s njim pleše dok tvoja glava pretvara da ga nema.

A znaš što se dogodi kad ga zaključaš? Kad pretvaraš da si samo pristojnost i romantika i svijeće i ružine latice? On eksplodira. Kroz svađe koje “ne razumiješ odakle dolaze”. Kroz ljubomoru koja te plaši. Kroz seks koji ne funkcionira iako “sve ostalo je super”. Kroz preljube, drame i razvode koji te ostave da se pitaš što je pošlo krivo kad je sve počelo tako lijepo.

Pošlo je krivo to što si pokušala depilirati jarcu noge i obući mu štikle. Pošlo je krivo to što si romantizirala sirovu silu i nadala se da će se ponašati pristojno na tvojoj svadbi. Tvoje tijelo zna: ono što potisneš postaje bomba. Ono čemu se pokloniš postaje snaga.

I sad statistika koju nitko ne voli čuti: većina muškaraca nije naučila imati višestruke orgazme. Većina žena ne svršava. I svi se ponašamo kao da je seks riješen, kao da znamo što radimo, kao da je “kemija” dovoljna. A zapravo većina parova ne zna razgovarati o tome što želi u krevetu a kamoli u životu. Sve se podrazumijeva. Do razvoda.

Tvoj seks je odraz plesa tvoje duše. Ne možeš lažirati ritam. Tvoje tijelo zna je li partner u istom taktu ili plesete dvije različite pjesme u istoj prostoriji misleći da je to intimnost.

Zato pitaj se: čega se sramiš? Ne površinski, ne “ah, malo sam nesigurna oko trbuha”. Nego STVARNO. Koje fantazije nikad nisi izgovorila? Koje dijelove sebe držiš zaključanima jer su “prljavi”, “čudni”, “previše”? Gdje si naučila da tvoja sirova priroda nije dobrodošla? Jer TAM je tvoj Pan. I TAM je tvoja snaga.

Blokade u odnosima nisu znak da si pokvarena. To je energija zaključana u pećini, izgubljena za tvoju osobnost. Tvoja kralježnica drži ključ. Tvoj dah zna put. Samo se trebaš usuditi pogledati u oči najsramotnijim dijelovima sebe.

I evo ti tajna koju ti nitko ne kaže u onim člancima o “zdravim odnosima”: PRAVI partner se ne prepoznaje po leptirima u trbuhu. Ne prepoznaje se po euforiji, histeriji, po onom “umrijet ću ako me ne poljubiš”. To je Pan koji galami jer je predugo bio zatvoren. To je glad, ne ljubav. To je prepoznavanje OBRASCA, ne osobe.

Pravi partner dolazi s mirom. Bez povećanog srčanog pritiska. Bez ludila fantazija. Tvoje tijelo neće skakati. Tvoje tijelo će odahnuti. Reći će: ah, ovo. Ovo je sigurno. Jednostavan osmijeh koji je sve.

Ali da bi to prepoznala, moraš prvo sići u podrum. Pogledati svog jarca u oči. Upoznati svoju Perzefonu koja vlada podzemljem i nikad ne dijeli tajne. Postati žena koja MOŽE biti sama, koja MOŽE biti s nekim, ali nijedna opcija nije očaj. Nijedna opcija nije bijeg od sebe.

Tvoje tijelo je hram s podrumom. I podrum nije sramota. Podrum je tamo gdje leže zakopana blaga i kreativni potencijali i sve ono što te čini CIJELOM. Tvoja krv zna put dolje. Tvoja koža se ne boji mraka. Samo tvoj um misli da moraš ostati na površini da bi bila voljena.

Zato ovaj tjedan: ne bježi od onoga što izlazi. Ne romantiziraj. Ne depiliraj. Pogledaj. Osjeti. Pusti da se dlakavo, smrdljivo, sirovo pokaže. Jer tek kad ga pogledaš u oči, prestaje biti čudovište i postaje snaga.

Tvoja kralježnica želi nastavak. Cijela znanost o tome kako tvoje tijelo ZAPRAVO stvara stvarnost čeka te ovdje. 🔥