Među prvim stvarima za koje se čovjek zainteresira kad krene „raditi sa Sobom“ – tj., na bilo koji način (bilo kojom tehnikom, metodom, meditacijom) kontaktirati sa svojim Višim/Duhovnim Sebstvom – jest otvaranje trećeg oka.

Odnosno, otvarenje Duhovnog Vida: to je onaj vid s kojim se paralelno uz fizičku, materijalnu i opipljivu stvarnost, vidi/osjeća/doživljava ona druga, nevidljiva, neopipljiva. Iz koje je sve satkano.

Vidjeti nevidljivo

Kao što znamo, sve što je stvoreno u materijalnom, ima korijen u višim razinama Svijesti – banalno, prvo imamo IDEJU o kuhanju ručka, a potom je provedemo u djelo, pa imamo i REZULTAT. I tako sa svim živim. Uglavnom, vidjeti nevidljivo, znači upravo to – sresti ubojicu, klošara, lošovibracijskog šefa i to percipirati, ali paralelno s tim uvidjeti pozadinu, energetsku suštinu tog bića.

I zato je toliko važno buđenje duhovnog vida – ono predstavlja otvaranje sposobnosti viđenja Jednog iza svega. Kao što imamo jedno svjetlo (primjerice, Sunce), pa se ono razlijeva u nekoliko boja duge, no u suštini svake jest jedna svjetlost, tako s duhovnim vidom gledamo Suštinu/Izvor koji se odražava u beskrajnoj raznolikosti, u svakome od nas.

Na jedinstven, neponovljiv i individualan način, jer je Kreacija Jednog/Božanskog maštovita, i razigrana. Zato Vidjeti Jedno, znači vidjeti kako se Jedna Univerzalna/Životna energija šaroliko iskazuje kroz sve i svakoga: ovo se može lako uvježbati.

Primjerice, stanemo pred nekoga i zatvorimo oči, te osjećamo vibracije te osobe. Sve informacije o svemu što jest, primamo putem srca. Srce ne sudi, ono sve prihvaća: stoga vrlo brzo dekodiramo što osjećamo. Tako nam se može dogoditi da stojimo ispred savršeno uređene i dotjerane osobe, a osjećamo mulj iz maske make-upa. Ili neka druga takva percepcija. Kako god bilo, uvid je dragocjen: kad ovako gledamo, gledamo očima srca.

Lucija: Majstorica Viđenja

Jedno od prekrasnih bića čija vibracija budi otvaranje Viđenja jest Sveta Lucija, čiji je blagdan danas. Crkva ju je proglasila Svetom, a suvremena klasifikacija duhovnih razina bi je vjerojatno smatrala Uzašlom Majstoricom (Uzašli Majstori Svijesti su pojam iz koncepta koji govori o energijama/bićima/silama koje su za svog utjelovljenja na Zemlji i u svom fizičkom tijelu postigli razinu Svijesti o jednom te je ostvarili u svom svakodnevnom životu – živjeli je kroz sve što su radili, a nakon izlaska iz fizičkog tijela/smrti postoje na višim ravnima svijesti odakle energetski i telepatski podržavaju i komuniciraju svakoga tko ih pozove u svoj život kao podršku).

Rekli bismo – Bogožena: osoba koja je u svom ljudskom obliku živjela svoju božansku prirodu i poslanje ljubavi. Elem, Lucija… Kako je ime koje nosimo naša mantra, i možda jedan od glavnih programa naše svijesti, tako i Lucija puno otkriva. To ime potječe od latinske riječi lux, lucis (genitiv imenice), što znači Svjetlo.

U tom je smislu Lucija = Svjetlosna: ona koja Jest Svjetlo. Ime je, kaže povijest, dobila od svog oca: simbolika je značajna jer upravo od oca naslijeđujemo nebesku energiju svog duhovnog potencijala. Uglavnom, Lucija je vrlo rano osvijestila da, kako kaže misao „čovjek nije fizičko biće s duhovnim iskustvom, nego duhovno biće s iskustvom ljudskog života“. I to tako što joj je majka, nakon dugogodišnje borbe s bolešću, iscjeljena nakon što je Lucija molila pomoć od Svete Agate (također svetice/majstorice svijesti i energije).

U susretu s njom, Lucija je dobila jednu od najvažnijih duhovnih lekcija: „zašto moliš mene za nešto što možeš učiniti sama?“ pitala ju je svetica dok je Lucija tražila ozdravljenje majke. I tu je naša Luce shvatila: nema razlike između učitelja i učenika; u najdubljem smislu, nema razlike, jer je Ljubav jedna. Moć ljubavi je moć Jednoga, a to je i moć iscjeljenja koja dolazi iz Vjere, i. I, ne samo što je shvatila, nego je to doslovno osjetila te VJEROVALA SVOM ISKUSTVU.

Nije poslije dvojila ni analizirala, niti pustila razumu da je vitla sa pro i contra dilemama: jednostavno je Iskusila Moć Jednog i provela je u djelo – odmah po iscjeljenju majke, zavjetovala se na cjeloživotno služenje Jednom kroz propovijedanje Istine o tome tko smo u suštini i koliko smo božanski te naumila trenirati ljude vjeri, budeći u njima iskustvo jednoga. Danas bi se reklo – kombinacija proročice, duhovnog iscjelitelja i life coacha. Sveta Lucija.

Dakle, tako je Lucija krenula u ostvarenje svog poslanja. U to vrijeme, dopala se nekom lokalnom mamlazu. Zapravo, dopalo mu se što je bila imućna i vjenčanje s njom značilo je bezbrižan život od njezinog imetka. Naravno da je totalno pobjesnio kada je ona bogato obiteljsko naslijeđe podijelila siromasima, uz objašnjenje da njoj ne trebaju materijalna dobra u toj mjeri, a gladnima su potrebnija; svojevrsna Robin Hood gesta.

Uz sve to ga je odbila kao udvarača (jer je odabrala askezu kako bi se potpuno posvetila svom služenju): na tome je totalno „puk’o“ (simbolika bezumnog ega) te joj se krenuo osvetiti. Otišao je kod lokalnog vlastodršca te ženu prijavio kao vješticu i heretičarku. U to vrijeme – Isus još nije bio „in“: odnosno, malobrojni posvećeni, kao Lucija, su kužili da je Jedno iza svega i suštinsku ulogu Isusa kao Uzašlog Majstora/Bogočovjeka koji uči ljude da smo Svi On tj. Svi Bogoljudi.

Većina je i dalje negirala Jedno kao Izvor i cijelu priču o tome kako smo božanski, te tvrdila da postoji nekoliko bogova stvaratelja, a sve ostalo smatrala herezom i smrću kažnjavala. Možda im je falio „link“ po kojem bi povezali da sve (pa i Bogovi Stvaratelji, s kojih god razina i galaksija stizali, proistječu iz Jednoga). No, poanta je da se nije uvažavao niti jedan drugi stav osim službenoga, a svaka različitost ili sloboda mišljenja bila je kažnjavana. Tako se Lucija našla privedena pred hrpu kretena ispranog mozga: prvo su je maltretirali provokacijama – ostala je cool, sačuvala fokus i odgovarala riječima svjetla. To ih je dodatno izludilo, pa je glavni siledžija naredio fizičko mučenje.

Povijest kaže da su je htjeli spaliti; no ona je ostala u Jednom (povezala se s Izvorom, kao prava šamanka sprijateljila s bićima vatre i ostala netaknuta). Da si spase obraz od ismijavanja, smaknuli su je odrubivši joj glavu mačem. Simbolika je i ovdje fascinantna: vatra je element čiste Svijesti, pa je stoga prirodno da Svijest ne može uništiti Svijest. S druge strane mač je često simbol glave – u svom pozitivnom aspektu, simbol volje i blistavog uma, ali u svojoj negativnoj strani, znači konflikt i bezumlje. Pa opet, odrubiti si glavu metaforički znači ukloniti razum koji odlučuje iz glave i živjeti iz srca, tzv. „bezumno“, ali u najplemenitijem smislu te riječi: bez uma, a srcem.

Vjera vs. Sudbina tj. Imati Petlju

Zanimljivo je i to da je Lucija, taman nekoliko dana prije nego su je priveli, u snu primila informaciju kako je došlo vrijeme da se žrtvuje – odnosno da svoju vjeru posvjedoči mučenjem. Mi danas znamo, tj. osvijestili smo da smo ušli u Eru Vodenjaka i da je to vrijeme (energetski realno je tako jer su aktivne takve vibracije ) oslobođenja starih koncepata, pa i onih o teškom životu, potrebi za mučenjem i žrtvovanjem kao činom dokazivanja ičega te puštanju svih takvih teških karmičkih obrazaca.

No, Lucija je živjela u eri Riba – vremenu vrlo zahtjevne vibracije gdje je trebalo zaroniti vrlo duboko, ponekad bolno, da bi se izronilo oslobođeno. Kao biće visoko razvijene svijesti, znala je da je došlo vrijeme za ispunjavanje jedne od stavki njenog Dogovora/Ugovora Duše – one o fizičkom mučenju kao činu vjere, iskazanom za opće dobro svih. Mogla je, naravno, pobjeći jer je telepatski znala što joj se sprema. Ali, osjećala je da njen izlaz iz tijela ima značaj za dugi niz vjernika koji će nakon nje spas naći upravo u slijeđenju vjere.

Jer, vjera nije povjerenje u nešto što znamo: vjera je “slijepa” – bezkompromisno i neopipljivo unutarnje Znanje. Imati vjere znači ne znati što ti dolazi u konačnici, ne znati to točno i konkretno, a ipak znati da moraš slijediti znakove i unutarnje vodstvo i živjeti POBJEDU SVJETLA/JEDNOGA. Bez straha ili paranoiranja o posljedicama svoje predanosti.

I tako se Lucija „pokorila“ sudbini: znala je da je njeno fizičko tijelo dragocjen nositelj duše, ali upravo u funkciji ostvarenja uloge duše i da mu, kad se funkcija ispuni, dolazi kraj te postaje kao ogrtač koji spadne kada je duša završila svoj zemaljski zadatak.

Zapisi govore dvojako o tom vremenu – neki, kao što je spomenuto, pišu kako si je Lucija, da se okani udvarača-napasnika, sama iskopala oči; drugi govore da je izgubila fizički vid uslijed polijevanja vrućim uljem kao metode mučenja. Kako god bilo, svetica se često prikazuje kako na pladnju nosi par očiju. A zapravo, time poziva na življenje Vjere – koja je slijepa, u smislu da postoji i kad razum ne vidi točno odgovore na sva svoja pitanja; a s druge strane, poziva na otvaranje Unutarnjeg Oka – Oka Duha koje sve vidi i sve zna, jer Sve Jest – čim gleda.

Stvaranje Gledanjem

Tome je tako jer čim spoznamo da je Sve Jedno, osvijestimo da smo sami to Jedno. I da, kao takvi, nosimo čudesnu moć Stvaranja u Ljubav. Stoga je poziv Sv. Lucije – poziv na stvaranje u Svjetlu. Kad smo kod svjetla, fizika kaže da se svjetlost ponaša dvojako – kao val i kao čestica, ovisno o tome da li je se promatra.

Kada je se svjesno gleda – energija slijedi pažnju i: svjetlost se kreće kao val. Promatranje, dakle, oživljava – pokreće. A promatranje je čin Svijesti.

Kako je Svijest Božanska, tako možemo izvesti da je svako Svjesno promatranje Božanski čin. I, hop, eto nas bliže tezi da je Čovjek božanski – što zapravo znači da Čovjek, svjesnim promatranjem Sebe i Svog života, postaje Bogočovjek. Jer je svjesno promatranje čin stvaranja. Ili, razaranja. No, razaranja na način na koji Shiva (transformirajući aspekt božanske energije) razara kad otvori treće oko: on, legende kažu, provodi tisućljeća u meditaciji, a kada otvori oko, sve sprži u prah.

Metafora je jasna: meditacija (okretanje unutarnjem Svjetlu, Sebstvu, Suštini) vodi Buđenju, a Otvaranje Oka je poput paljenja Svjetla koje razara Mrak da bi, na njegovom mjestu, Stvorilo novi život. Tako i čovjek Promatranjem Stvara. Opet mix fizike i duhovnih zakona: ENERGIJA SLIJEDI PAŽNJU. Biljke bujnije cvatu kad ih se gleda, pušta lijepa muzika i priča s njima. Problemi se gomilaju što se čovjek više brine o njima (pazite, ne piše „konstruktivno bavi rješavajući ih“ nego priča o njima, prepričava ih, liježe s njima, budi se i koprca). Zlovoljnost i loše raspoloženje rastu što ih čovjek više njeguje posvećujući im sve svoje misli… beskrajni su primjeri kako je Promatranje Osnovni Magijski čin Stvaranja – odatle popularna Vizualizacija.

Kada se željena slika nahrani s usmjerenom mišlju i čistim osjećajem, a iz pravog stanja svijesti – voila: eto rezultata. Svrha Svjesnog Gledanja je promjena Stvarnosti. Budući da gledamo u Jedno – odnosno, pitamo Stvoritelja svega što Jest i djelujemo po njegovim uputama i porukama – postajemo SuStvoritelji Stvarnosti. Znači, božanski ljudi ili bogoljudi.

Ta moć je dar – ono što Bog dade čovjeku kada ga stvori na svoju sliku i priliku. Upotrijebiti je, znači Vjerovati Mu. Odnosno, vjerovati Sebi. Onom Jednom koji Jest, Sveprisutan kroz sve Uloge koje Duša igra u tijelu Čovjeka. O svemu tome suptilno, ne samo riječju i propovijedi, nego svojim životom, govori Lucija.

Zbog toga je, na prvoj razini, ona zaštitnica slijepih i onih oboljelih očiju, no u Hrvatskoj je se smatra zaštitnicom plodnosti. To jako ima smisla jer – stvaranje je gesta plodnosti: kreacija i (pro)kreacija imaju isti centar, onaj u sakralnoj čakri. U tom smislu se, pod križem Svete Lucije na istarskoj Skitači, često mogu naći mali darovi svetici, u obliku lutkica utkanih u cvjetne vijence koje žene prinose da zatrudne.

Priroda Svjetla – Izazov Testa

No, iako je stvaranje božanski čin imanentan (urođen) svakom stvorenom biću, ne može stvarati svatko jednako. Sposobnost/moć stvaranje je individualna – kao što svatko ima glas, ali netko pjeva genijalno i za pozornicu, a netko baš i ne toliko sjajno. Uglavnom, to ovisi o dogovoru i zadatku duše te nizu drugih faktora, ali suština je ta da svatko nosi sjeme kreacije u sebi. Kolika je realizacija, uvelike ovisi o karmi.

Jer, stvaranje je čin odgovornosti – žanjemo što smo posijali, i tako je oduvijek. U tom smislu je stvaranje prividno ograničeno – na način da nas Sila Ljubavi ponekad štiti od toga da ne stvorimo nešto što nam se danas čini odličnim, a sutra ispadne loše za nas, uglavnom stoga što se s tim ne možemo nositi. Zato se kaže „pazi što želiš“.

O tome, recimo, govori Lucijin svjetlosni srodnik – Lucifer. I njegovo ime znači svjetlo (lux, lucis) s dodatkom fer – što dolazi od glagola fero i znači nositi. Dakle, on je također biće koje nosi svjetlo, tako rasvjetljavajući – Svjetlonosni. Priča o njemu je priča o slobodnoj volji: jedna od legendi svijesti kaže da je, u jednom trenu kozmičke povijesti, svemir bio tako uređen da je sve bilo savršeno ok. Ljudi su živjeli na zemlji i imali sve što su htjeli (rajski vrt), ali i uređena pravila ponašanja. Riječju, nije postojala slobodna volja. Nisi mogao birati hoćeš li hladno ili toplo – znalo se da je, recimo, najbolje mlako i to je bilo to. I tada se, s viših ravni, duša poznata kasnije kao Lucifer odlučila žrtvovati i inkarnirati u tzv. Vraga. Napravljen je plan duše te dogovoreno da taj arhanđeo „padne“ u fizičku realnost i kroz to donese slobodnu volju – izazov biranja, moć izbora.

Nije bilo bitno bira li se toplo ili hladno, bilo je bitno da se izabire. A shodno svom izboru snose posljedice. I tako je, prema priči, Svjetlonosni postao donositelj slobodne volje. Ali i ograničenja jer posljedica nekog djela određuje (a time ograničava) buduća djelovanja. Zbog toga se u Tarotu Lucifer/Vrag prikazuje kao čuvar granica: on pažljivo, s otvorenim trećim okom, motri tko je vrijedan prolaska kroz granice i uspona svijesti do razine Stvaranja Svjetlom, a tko nije. I ne samo što motri, nego izaziva, i testira.

Njegovi izazovi su, u pravilu, oni na koje se pada – to su izazovi užitka, često posesivnosti, pohlepe… najdublji izazovi svijesti. Zato ne čudi da padaju svi, barem jednom, a većina nekoliko puta. Tome je tako jer se, za zasluživanje prolaza, traži disciplina. Ne može stvarati svatko –rekosmo, traži se odgovornost. A ona se stječe disciplinom vjere. Tko izgubi vjeru prvi put, nije prošao test. Samo oni koji treniraju strpljenje i marljivo jurišaju preko granica, dižu se kad padnu i idu dalje – zaslužuju moć stvaranja, jer će je mudro upotrijebiti. I u tom procesu se traži vjera, jer nema garancija za prolaz višim ravnima; traži se i poneka žrtva ugodnosti, za viši cilj. Riječju, sve što je prošla Lucija: opetovano je propovijedala, pa čak i mučiteljima; odrekla se svog imetka i užitka te askezu odabrala kao put ostvarenja.

Ne čudi stoga što Luciferom u Tarotu vlada princip Saturna (Shanija): energija discipline, strpljenja, odgovornosti i ponekad mukotrpnog učenja. S druge strane, on vlada znakom Jarca. Koji počinje 21. Prosinca, upravo na zimski solsticij koji se smatra prirodnom Novom Godinom jer označava tren u godišnjem ciklusu u kojem se rađa Novo Vrijeme. Taj dan je noć najduža: nakon njega ponovo jača dan, noć se počinje polako skraćivati, a Svjetlost je ponovo jača.

Zanimljivo je kako je Luciferu, prema kabalističkim korespondencijama, dodijeljena konoplja, biljka koju šamani smatraju svetom jer otvara duhovni vid čovjeka. No, ukoliko se i njome pretjera, opet se potpada pod izazov užitka. U tom smislu, Lucifer je energija koja Svetu Luciju podržava: njen dar stvaranja sviješću svjetla on usmjerava ljudima koji su prošli njegove testove i izdigli se iznad karmičkih ograničenja koja ih usmjeravaju isključivo prema čulima („u se, na se i poda se logika“).

Zahvaljujemo…

Stoga je danas, kada se službno slavi blagdan Svete Lucije koji najavljuje skori povratak svjetla (21.12. zimski solsticij), energetski prigodan dan za zahvalu sili Svjetla koju je, za života utjelovila prekrasna žena, danas poznata kao Lucija svetica. Možemo je pozvati i zahvaliti joj, afirmacijama:

1. Hvala ti što smo sigurni jasno vidjeti nevidljivo.

2. S ljubavlju zahvaljujem što smo sigurni gledati u sve pojave ovog univerzuma, na svim razinama stvarnosti.

3. Zahvalni smo na vječnoj snazi Vjere u Jedno.

4. Zahvaljujemo na čistoći viđenja i spoznaje, bistroj svijesti i lakoći stvaranja.

5. Hvala na upornosti slijeđenja svoje Istine i Ljubavi u Sebi.

6. Zahvaljujemo na plodnom Stvaranju Svjetla i Svjetlosnoj tehnologiji.