Kako uživati u kišnim i sunčanim danima života, te tugu učiniti lijepom, tumači drevna priča, jedna od omiljenih velikog mudraca Osha.

Očaj znači jedino to da se stvari ne odvijaju u skladu sa čovjekovim očekivanjima. No, stvari se nikada ne odvijaju u skladu s očekivanjima – jer, jednostavno, ne mogu. One samo slijede svoju prirodu, koju različiti mudraci, različito nazivaju – Lao Tzu za nju kaže Tao, Budha je zove Dhammom, a Mahavir Prirodom Svih Stvari. I tu se ne može ništa učiniti – vatra je vruća, a voda hladna. I točka.

Mudar čovjek je onaj koji je opušten i usklađen s prirodom stvari, tada ne osjećaj očaj, a čak je i tuga koja dođe prosvjetljujuća i ima svoju ljepotu. Jer, tuga dolazi uvijek, pa i kada je čovjek apsolutno usklađen sa Svemirom, samo tada nije bolna jer je njezina nužnost bjelodana.U skladu s tim, postoji drevna priča. Kaže da je jednog dana Farmer došao Bogu i rekao mu „Slušaj, jesi Bog, i stvorio si cijeli svijet, i stvarno super radiš svoj posao. Ali, o jednoj stvari nemaš pojma – poljoprivreda ti stvarno ne ide. Tu još imaš mnogo za učiti“.-

Dobro – kaže Bog – koji je tvoj savjet?- Paaa… – zamisli se Farmer – najbolje bi bilo da mi daš jednogodišnji mandat za poljoprivredu, da ti ja pokažem kako se to radi, i da postavim stvari kako treba, pa ćeš vidjeti što se događa. Neće biti ni bijede, ni očaja.I Bog pristane. Da jednu godinu (za Boga je to sitnica jer u Vječnosti ima Vremena) na upravljanje Farmeru. Sasvim prirodno, Farmer posloži stvari na najbolji mogući način: nije bilo oluja, gromova ni opasnih munja, nije bilo tuče, ni jakih vjetrova. Sve je bilo ugodno, lako i lijepo, a on vrlo sretan.

Uostalom, pšenica je rasla tako visoko! Kada je Farmer želio sunce, bilo je sunčano; kada je trebao kišu, dobio je taman koliko je htio. Sve je te godine bilo matematički savršeno. No, kada su usjevi bili ubrani, u njima nije bilo pšenice. Farmer se šokirao.- Što se dogodilo?!!! – pitao je Boga – Što je pošlo po zlu?A Bog mu je odgovorio: budući da nije bilo izazova, nije bilo sukoba, trvenja… jer si izbjegavao sve što je strašno i „loše“, pšenica je ostala neplodna. Malo borbe je nužno. Oluje su potrebne, munje i gromovi što blješte… potrebni su jer protresu dušu unutar sjemena.

Daju joj poticaj za borbu i rast.Jednako je i s ljudima, zaključuje Osho: ukoliko su samo sretni, sretni i sve je super, sreća i zadovoljstvo gube svoj smisao. Jer, noć je potrebna kao i dan. A dani tuge su suštinski važni, kao i dani sreće. Kada čovjek to istinski razumije, opusti se i događa se potpuno prihvaćanje života, događaju se mir i iskonski stav „neka bude volja Tvoja“. Tada čovjek razmišlja u duhu prihvaćanja, i kada dođe oblačan dan, prigrli ga kao i sunčan, bez propitivanja, zahtjeva, suđenja… Jednostavno Jest… Jedno sa Svime što ga okružuje. I u tome je tajna Života.