Što tvoj instinkt zna? O ritmu, stajanju i kretanju, upijanjima i puštanjima… Od onog glavnog, instinkta razmnožavanja, u tijelu kreću povezivanja – tako vukovi zavijaju na Mjesec, zazivajući svoje pravo biće. Ono s kojim će biti i trajati – interesantno, vukovi su monogamni. Solo igrači koji zazivaju pravo, i onda su monogamni.

Ovo su noćne moćne aktivacije, iako se događaju kroz dan, kroz fazu u kojoj jesmo. Kroz kosti.

Vidimo dvije priče: jedna je o Caru koji postaje Smrt. Kad umre. Šalim se. Ali i ne – Car mora umrijeti, ego mora umrijeti, da bi dobio veću moć, onu koju ima Smrt: moć neumitnosti i posvemašnjosti. Protiv Cara još možeš dići pobunu, svrgnuti ga. Protiv Smrti ne. S njom nema pregovaranja. Caru iza leđa, u noći, možeš smutiti neku varku koja će ga – da ni ne zna – upravljati po danu. Sa Smrti to ne možeš izvesti: to je sila u nama koja sve zna, sve vidi. Onako pravo, iz kostiju duboko i stvarno. I još nešto: Car sjedi, i ne mrda. Zauzeo je svoje prijestolje i s njega vlada. Nije to uvijek loše, ali… Smrt je u još jednoj prednosti: stalno hoda i pleše, stalan pokret i stalan korak.

Pa dobro, tko je tu sad tko – tko je Car? Car je ego, Smrt je svijest. I zato su tako zbunjujući procesi u toku, neumitno umire, zapravo transformira se ego. Naravno, ne može i ne treba ego sasvi umrijeti, da se razumijemo, nije to kao neko poništenje. To je više skidanje odore. Skidamo se do kostiju. Skidamo ideje o sebi, o svojoj moći, svoje kraljevske regalije s kojima se identificiramo. Nije lako, ponavljamo, ali ovo je baš kao kad zmija skida staru kožu.

I naravno da nastane blagi kaos, zavijanja na Mjesec. I kuknjave, i pijanosti, i izgubljenosti, neodlučnosti. Koju pojačava još jedna stvar – nestala je ptičica.

Ptica na carevu štitu, tko je to? Netko koga Car štiti, da, ali i na kome temelji moć. Može biti dijete, projekt, posao. Ali je ptičica, pa duševno rečeno – govorimo o umu, jer um leti, ima krila, baš kao duša. No, kod cara je uz nogu. Nije to loše, da je um uzemljen. Tako carski, spušten na tlo, praktičan i u određenim kanonima. No, u ovoj fazi, i najjače uzemljenje se transformira u neko bolje. Zato se ruše stvari na kojima temeljimo moć. Samo privremeno odlaze u noć, u dubine vode. Uranjaju, da se u vodama, pod Mjesecom, očiste i obnove… vrate si zamah – konačno, u onom okviru od Cara, ptičica je bila sigurna, ali se nije baš namahala krilima i naletjela. Sasvim suprotno svojoj prirodi.

Pa nas to vodi i dalje – gdje smo mi odustali od svog leta (diši srce, prednji stražnji dio, tetive u ramenima, rukama), u ime sigurnosti. Sada je vrijeme za kretanje. I ne djeluje najugodnije, jer se događa neočekivano, kroz noć Mjeseca, zapravo tren kada iz nesvjesnog zalaju psi – životinjsko u nama, instinkt – i pozovu divljinu da razbije sve okruge i granice društvenog “moram-ne.smijem” kondicioniranja.

Tako se dogodi da se ptičica Cara pretvori u jastoga s Mjeseca. Životinjska zabava počinje u noći. Tada um leti slobodno poljem snova, astrala, kontrola zapravo spava – vrijeme za tulum životinja. Zabavu zavijanja, plovljenja divljeg u nama. Instinkta koji zna sve što treba. Kao životinja, nema svijest o tome da zna – ali zna. Ovo je novo talasanje sjećanja i znanja instinkta.

Sasvim uoči nove eklipse, one škorpionske, to je ta energija Smrti. I ona će baš, budući da je vezana uz južni čvor Mjeseca, učiniti da otpadnu stare metode manipuliranja – prastare, na koje se naslanjamo kroz vrata smrti, dakle inkarnacijama.

Malo zavijanja, lajanja, divljanja i kaosa. Uvijek dobrodošlo, da se prodrma situacija. Neće, naravno, zauvijek tako ostati. Opet će psi stati i kosturske glave pod zemljom postati. To je tren kada se sjetimo nečeg dalekog, kao sna nejasnog, ali stvarnog – nečeg što nas kao blago iz zemlje zove, iz prošlih života. Mrtvo je, ali tu je još glava: sjećanje i lekcija. I sada žetva. Veliki kosac sa svojom kosom ide pažljivo, korak po korak. To smo mi, ogoljeni, spremni jednom zauvijek pohraniti u pijesak ono čemu je iscurilo vrijeme. Da bi iz te plodne zemlje, tamo dalje, niknulo novo cvijeće. Koje će rasti slobodno – u skladu sa svojom prirodom.

Što znači: osvještavamo svoj oblik dominacije koji nas prati kroz inkarnacije (jak muški princip i iskustva s njim), skidamo ga i transformiramo da si vratimo slobodu kretanja. Osvještavamo mehanizme manipulacije kojima smo se koristili kroz živote i puštamo ih, više ne rade, nego nas koče.

Za svoj osobni pogled i Tarot, da osvijetlimo dileme, pozadine i rješenja, te otkrijemo tvoja rješenja, piši na dea@elementi.space ili devidas.dea@gmail.com