Ubodi il’ urodi
Izletjeti iz mreža u koje smo upali, to je namjera tjedna, tema neka ključna koju je važno ostvariti sa sobom, da bismo slobodno disali, bili čisti i pravi. Mreže su, prije svega, mreže uma. Tog golemog polja koje čini naše elektromagnetno polje uvezano s kolektivnim. I ako je kolektivno, iz bilo kojeg razloga, crno… poprilično je vjerojatno da ćemo na koži osjetiti trag toga, a pitanje je vremena kada će nas to i zablokirati. Strahom postaviti nove granice. Učiniti da sjedimo tamo gdje bismo letjeli. No, kako padamo u mrežu i zamke? Netko nas namami, svakako, ali što u nama se upeca na udicu? Nekad naša golotinja – ona fina…
Raščini kletve
Dovoljno je da se, recimo, baka s kojom se voliš, iskusila neko siromaštvo i gubitak u životu, pa posljedično zaključila da je “život patnja i muka”. I eto kletva koja te zakači, po liniji srca, sasvim naivno – iz ljubavi preuzimamo teret, “da olakšamo”. Skroz nesvjesno. Nije kletva nešto što neki zli čarobnjak začara nad nama. Odnosno, može biti, jasno, ali se “hvata” za nas onoliko koliko u nama samima ima prijemnika. A prijemnici su rane. Tamne rupe. Mrtvi uglovi. Kako hoćeš to zvati, ali ona mračna mjesta u nama koja bole. Nekad ni ne znamo to, jer smo ih zatrpali, zazidali dovoljno čvrsto da ne smetaju. Ali, prije ili…
Postavljaj pitanja
Znaš kako svi mudri ljudi inzistiraju na tome da čovjek misli svojom glavom, ima svoj stav, svoj pogled na stvari i promišljanje? Što je moguće manje uvjetovano kulturološkim programima, dogmatskim kanonima mišljenja i popularnim načinima rezoniranja? E tako izgledaju UMJERENOST, SVEĆENICA I TRAGAČICA kada ih pitam što je najbolje sa sobom učiniti ovaj tjedan da održimo svoj sjaj, stanje blagostanja – kažu POSTAVLJAJ PITANJA. Samostalnost razmišljanja i neuvjetovanost dolaze upravo kada pitaš. Postavljaš pitanja. Zato je Tarot super, cijeli um ti preustroji u ples pitanje-odgovor. Ako primjetiš neku uobičajenu, prosječnu komunikaciju – uočit ćeš kako je malo pitanja prisutno u njoj. Osoba A kaže svoje, osoba B potvrđuje svoje razumijevanje…
Obnova ratnika
Pusti da te uspori ili odvede u san baš kad si govoriš da nešto “moraš”. Ovo je vrijeme – od 13.5. do 28.6. – kada naša snaga i živost uranja u dubine podvodja, da se obnovi za neki novi rad. Da ne kažem rat u ovim vremenima. Jer kad je, kao sad, Mars u Ribama, to je kao kad naš unutarnji Ratnik uđe u neki duhovni hram na obnovu. Zato se ne treba uzrujavati ako se odjednom osjećaš kao umirovljeni general. Možda umorno, mrvu omamljeno kišom, oblacima, tko zna čim. I bez obzira što zna da je frka, i da je rat – taj ratnik sada sjeda iznemoglo ispod drveta.…
Bez straha!
Ona je fakat prestrašena. Stoji iza svog pleksiglasa u pošti. Diše svoj ugljični dioksid iza te plastične maske tko zna koliko već sati. Ukočena kao metla, samo se mrdne kada treba viknuti nekome da je četvrti i da ide van. Malo je ponosna dok to čini, osjeća se važno. Ne mogu se čak ni rugati. Žao mi ju je. Veseliji prizor su mi ovi s maskama u vlastitim automobilima. Plješćem od šoka svaki put kad ih vidim. Što kaže moja prijateljica “neka se takvi i uguše vlastitim otpadom“. Ne znam jebote, neće, nego će ići okolo k’o zombiji koji jesu. Baš kako i skrivena vlast hoće od njih. Ne žive…
Sruši krivulju straha
Nema goreg u ovim okolnostima nego hraniti strah. Vijesti, izvještaji, statistike. Panike, muke i brige oko toga hoće li se krivulja početi rušiti, pa će restrikcije slabiti ili ne. Ljudima je žestoko, vrište s balkona u stanovima. I zato je glavno što možeš učiniti – kažu karte kao odgovor na pitanje o tome kako najefikasnije pomoći drugima – sruši krivulju straha. Nepoznato plaši, normalno. Čovjeku i njegovoj božanskoj prirodi, slobodnoj, kreativnoj je nepoznato kada mu netko oduzme sva prava – da dijeli blagdanske ili rođendanske obroke s voljenima, da se okuplja s dragima, pokreće akcije zabave i sreće. Promrzne kao da je metlu progutao, sledi se, a opet ruševan bude…