Tvoja Uloga u Kozmičkoj Mreži
Svako ponašanje ima svoju dublju priču, zar ne? Emotivna struktura, taj skriveni dio nas koji čuva ključeve našeg otvaranja. Kao da imaš unutarnjeg pustinjaka koji čeka da bude oslobođen, spreman na prirodni protest protiv svakodnevnice. Ne trebaš forsirati, samo malo gurni sebe kad osjetiš da je vrijeme. Misliš na to kolo sreće, zar ne? Od pustinjaka do kraljevstva pehara, putovanje kroz vreme i prostor. Ali da bi se kretala, moraš nadići inerciju, taj otpor, kao da si zaglavila u nekom starom filmu. Kad nema trzaja, kad mačevi i štapovi nisu u igri, lako je ostati na pola puta. Ali cilj? Cilj je deset pehara, potpuno otvaranje, zar ne? Da zagrliš…
Putovanje u Radost
Hej, vremenski putnici! Spremni za divlji tobogan kroz sjećanja? Zamisli: ne vraćaš se samo u prošlost; skačeš na nostalgija-vlak obnove, zujiš kroz najsretnije, najluđe trenutke svog života. Cilj? Ponovno zapaliti one iskre čiste, neokaljane radosti. Da, pričamo o onoj vrsti sreće koja čini vatromet dosadnim. Sjeti se onih bezbrižnih dana djetinjstva, kad ti je najveća briga bila hoće li baka potjerati ostalu djecu s ljuljačke samo za tvoje kraljevsko visočanstvo. Ili onih slatkih tinejdžerskih godina, kad su svi prvi putevi osjećali kao naslovnice vijesti – prva simpatija, prvi poljubac, prva avantura koja ubrzava srce. Čista magija, zar ne? Da, ovo nije samo putovanje kroz sjećanja; radi se o napajanju sokom…
U potrazi za savršenom “cipelom”
Recimo da se upuštaš u potragu, ne za bilo čim običnim, nego za savršenom cipelom. Zamisli nešto neodoljivo privlačno, cipelu toliko zapanjujuću da bi mogla ukrasti svu pažnju na najraskošnijoj gala večeri, a opet toliko udobnu da se osjećaš kao da lebdiš na oblacima. Zvuči kao fantazija, zar ne? Ali, zar to nije upravo avantura koju poduzimamo u labirintu odnosa? Nije baš savršeni par: Priča o ljubavi i žaljenju Svi smo već bili tamo, zar ne? Zaljubili smo se u gotovo savršeni par, šapćući sebi: “Samo malo stišće, razvući će se.” Ali, spojler: neće se razvući. Umjesto toga, završavamo s ožiljcima od bitaka – žuljevima i hrpom žaljenja. Zašto to…
Strah od boli
Bijeg je uvijek od osjećaja. Nećemo se osjećati jadno, tužno, gadno, bijesno… duga je lista. Ali, jad, tugu, gadnosti i bijes, sve s liste, ne možemo pustiti, transcendirati, alkemizirati – bez da ih osjetimo. U svoj njihovoj punini. Svjesno. Prođemo kroz njih, promatramo ih i primamo informacije koje nose, pa pustimo. Zato, zapravo, nema izbora nego tako. Inače ne možeš biti Cijelo biće – nego uvijek samo dio, jer postoji i dio kojeg negiraš. Ne možemo biti Istinito biće, koje živi svoju istinu, jer si lažemo o nečemu. Ne možemo biti Pravi jer nam to umanjije “krivi” dio, od kojeg bježimo. Niti iskonski, kad se samo površine grčevito držimo. Niti…
Odnosi za koje se vrijedi boriti
Počet će lako i zaneseno, ali i kad dođu prepreke, sve ću preći zbog tebe. Zbog nas. Ako treba, izići iz poznate kuće, s poznate zemlje. Psihičkih i fizičkih konstrukcija koje su se činile sigurne. I ne, neću odustati i kada djeluje kao da su svi udarci svijeta usmjereni na nas. Klasičan ljubavni zavjet, zar ne? Ipak, koliko ga poštujemo? Borimo li se za ljubav, ili lako odustajemo kada je teško, pa idemo dalje jer “bit će lakše”. Ovaj tjedan je jednostavan i elegantan zadatak pred nama: revidirati odnose, posebno one koji nas trenutno nekako muče ili su nedorečeni, pa vijdeti kako se za njih izboriti. Što učiniti da se vratimo…
Bez straha otiđi
Ne, ljubavi, oni nisu naša sorta. Oni vole našu sortu – njen miris, radost, okuse. Ti fluidi ih pomlađuju i hrane. Nama nije problem, mi bismo mogli davati zauvijek, jer smo takvi. Ali problem je u tome što nas oni ruše. Koliko god ljepote da prime od nas, i smijeha, onog pravog, srca… oni usprkos tome izraze svoje mračne strane. Tako nas povrijede, i izgube zauvijek. Nisu oni za nas. Iako ti je misija osvjetljavati, iscjeljivati i davati, moraš oprezno s tim. Nekima nema pomoći. Ne mogu most preći. Neki mogu, jer su granični. Neki na početku djeluju kao da mogu, ali onda se ipak vrate i ne ide. Nauči…