​Dan u ciklusu kada Svjetlo na Zemlji traje najdulje… Moćno jer postoji zakon: kako na nebu, tako i na Zemlji. Ali, taj odraz nije apsolutan, nego analogan, dakle sličan. Neki nebeski zakoni, red i savršenstva su na Zemlji tek djelomično ostvareni, jer je jedino tako moguće – zbog gustoće i tjelesnosti. No, ono što najviše odražava nebesko na zemlji jest Majka Priroda: svi njeni procesi, od rađanja do truljenja, nigreda (mrak, tamna noć duše), iz kojeg se oplođuju nova rađanja… savršen su odraz kozmičkih ritmova. A danas Priroda o ovome govori najjasnije – kroz Pobjedu Svjetla nad mrakom: kroz dan u kojem svjetlost sjaji, sasvim fizički, duže nego ikad. I…

Puno stoljeća, puno života… proveli smo na drami. Sve do nedavno, cijeli je svijet funkcionirao na njoj – kao na nekoj bolesnoj hrani koja nam diže adrenalin, ali spušta sve drugo, uključujući najvažnije: životnu energiju i svijest. Gledamo oko sebe: tv sapunice savršen su odraz te priče. Sve je u drami – suze, smijeh, razdvajanja, spajanja… Kaže legenda da smo, kao duše, i uskočili u svijet drame zbog iznimnih iskustava ekstrema – od mržnje do obožavanja…. No, polariteti se okreću, a drama otpada. Odradila je svoje: naučili smo oscilirati tj. prepoznati da naš um lako divlja po klatnu od plusa do minusa. Gledajući to, izronila je naša duhovna svijest: ona…

Novo nastaje stalnim miješanjem ekstrema i njihovim uravnoteženjem: a svaka kreacija i ekspanzija dolaze iz našeg centra, u kojeg se dolazi i ostaje tamo zastajanjem u trenutku, povlačenjem svojih svih, posebno suprotnih strana, u točku Izvora Ravnoteže. 1. Umijeće slušanja: samo meditativan i smiren um čuje udaljena zbivanja i tihi šapat Tišine, iz koje dolazi Inspiracija. Tišina vrijedi više od riječi, kad je pustite da govori. Umijeće čujenja, slušanja… nadilazi samo fizičku percepciju različitih zvukova. Riječ je o slušanju Tišine i njenih suptilnih glasova, a postiže se smirivanjem uma (meditacija). 2. Fleksibilnost stava: spremnost da se zadani postulati promijene, izvrnu i iskrenu da nešto novo od njih nastane. 3. Prava…

Svrha Cilja je, zapravo, pokretanje energije. Cilj nije točka na koju treba dotrčati, po mogućnosti što prije i bez obzira na sve. Cilj je putovanje do zamišljene točke, sa svim izmjenama plana koje donosi. Zato je važno imati cilj: on pokreće, u nekom smjeru, budi djelovanje. A svako kretanje je dobro. Stajanje je stagnacija, a svaka stagnacija je nazadovanje – u poslu, odnosu, životu; u svemu. Jer, život jest stalno kretanje. U tom smislu, nema loših odluka: svaka, pa i ona „pogrešna“ je poučna i bolja od neodlučivanja. A cilj radi upravo to – lansira donošenje odluke, i pokret. U prvi tren, djeluje da je jedino ostvarenje cilja važno. Tako…