Namjera dana: VIDIM SVOJU IZVANREDNOST

Ljudi su toliko isprogramirani krivnjom da se trznu i kad moraju izgovoriti nešto lijepo o sebi. Uglavnom moraju učiti i vježbati da mirno, iz duše – znači bez trzaja – kažu nešto prelijepo o sebi.

Prvi na okidaču kada treba o svojim manama, prvi krvnici sebi za svoje greške… često zadnji za reći “pa jebote evo svaka ti čast”.

Sve neki strah, ograde ili ekstrem – pretjerivanje. A ono je opet znak prekrivanja rupe.

I zato je sad tren da se to poravna, i iscijeli.

Znamo: najvažniji odnos je onaj koji imamo sa sobom. Stoga je i glavni zadatak njegovati ga, jačati ga.

Kad se zaljubiš, tako lako u drugome vidimo najbolje, spontano izražavamo tuđe izvanrednosti. Vidimo da je netko borac, prelijepo emotivno biće, div u snazi… Prepoznajemo njegove pobjede i njihovu veličinu i tamo gdje se čine u pojavnosti sitne… Imaš tolerancije i razumijevanja za svašta što bi sebi možda uzela za zlo.

Vidim ljepotu u svim izražajima svoje duše

E pa super, znači možemo to vidjeti – dakle hajde da sada to vidimo sa sobom. Da si odamo počast. Mirno. Sa sviješću o izvanrednim stvarima koje smo kao biće ostvarili.

Znači, da prestanemo govoriti sebi, recimo “joj, kako si jadna jer godinama trpiš loš brak, i još se bojiš otići jer nemaš kamo i ne znaš kako ćeš financijski”, nego da si kažeš “vidi kako si izvanredna, nalaziš snage i rješenja da nešto izvučeš i popraviš”. To ne znači da svoje slabosti zatrpavaš šljokicama, nego da jednostavno vidiš drugu stranu. Da reprogramiraš naviku gledanja sebe u lošem svjetlu “opet sam ovo popušila, pogriješila, krivo procijenila, prenaglila”.

Daš si počast i za greške – imala si hrabro srce, pa skočila.

E tako danas za vježbu da izvrnemo sve ono gdje se percipiramo lošima, samo da vidimo da možemo drugačije, da rastegnemo perspektivu. Možemo se sutra vratiti u svoj kritični način, ali nakon današnjeg rastezanja, i on će biti nježniji – prosto analitičniji, umjesto bičem nabrijaniji.

Znači, kreni graditi taj odnos sa Sobom u Sad poštujući to biće. Odišući zadovoljstvom za njegove pobjede. I tako ćeš inspirirati i druge da to učine. Onako istinski.

Kad vidiš svoju izvanrednost… znači da potpuno jasno gledaš u svoju dušu, suštinu svog Duševnog bića, i prepoznaješ odraze u fizičkoj stvarnosti.

Tako okrećeš stvarnost u kreativnu – pa šta ako se griješilo? Može se popraviti. Tako se iskopavaš iz muljavog kruga loše slike o sebi. Što je važno jer samo s konstruktivnom slikom sebe možeš stvarati konstruktivnu stvarnost za sebe. A to, jasno, znači i za svijet.

Znači – gdje se bojiš izraziti ljubav prema sebi? Koje uvjetovanje, programiranje ili memoriju iz nesvjesnog iz prošlih života trebaš raščiniti da te prestane mračiti u stvaranju sebe svijetle i takvog života?

Kako da ukloniš taj program iz uma, organa zauvijek?

Za Tarot podršku u ovim uvidima i samospoznaji, piši u DM ili na devidas.dea@gmail.com