Razum je, kao što znate, genijalan sluga, ali jalov gospodar: ovladati njime znači izvući najbolje od njega, jer, ukoliko on ovlada, velika je vjerojatnost da ćete „zaratiti“ sa cijelim svijetom i što je najgore, sobom samim. Tajna je, naime, u mehanici razuma: njegov prirodni zadatak je dijalektika. I u tome je odličan – pogledajte kako u svakom trenu, za bilo koju stvar možete istovremeno naći razloge „za“ i „protiv“, zar ne? Promotrite ga – dok netko nešto priča, ili nešto čitate, možete svjedočiti svom unutarnjem monologu koji govori „da, istina… slažem se“.. ili „ne, ne.. nije tako…“. To je priroda razuma. Ima moć u svakom trenu, za svaku stvar, naći…

Ako na duhovnoj i materijalnoj razini postojanja vrijede, naizgled suprotni zakoni, ujedinjuje ih jedna Istina: uspjeh u svim nastojanjima i svim disciplinama donosi disciplina. Jer, samo ustrajnost rađa plodovima. Većina, na ovaj ili onaj način, nadarenih ljudi se kao mala grozila prijetnje „morat ćeš zagrijati stolicu ili… ništa“. U pravilu je takvo upozorenje impliciralo neku muku i trud, kao jedine načine ostvarenja. I tako se, vjerojatno bez jasne namjere, stvorio otpor svakog normalnog bića prema ičemu što treba „orati“. No, činjenica je da bez redovitog i sustavnog rada uistinu nema razvoja – ni u čemu. Kao što biljku treba predano zalijevati ili bebu redovito hraniti da stasa, svaki naš cilj…