Čarobni Štapić Ti Ne Bi Donio Stan. Donio Bi Ti Prazan Osjećaj I Pitanje “I Što Sad?”
Imaš cilj. Recimo stan. Ili promaknuće. Ili “pronalazak srodne duše” što god to značilo. I zamiš taj cilj svaki dan. Visualiziraš. Mood board na Pinterestu. Screensaver na mobitelu. I svaki dan se budiš i misliš “kad ću NAPOKON tamo stići” kao da je cilj parking na koji moraš utrčati prije nego istekne sat, a život je samo dosadna vožnja do tog parkinga, nužno zlo između tebe i tvoje destinacije. I onda, čak i ako stigneš, osjećaš se čudno prazno. Kao kad završiš seriju od deset sezona i ne znaš što sa sobom. Tvoja kralježnica već zna ono što um odbija čuti: cilj nikad nije bio poanta. Tvoja krv teče istom…
Moglo bi Vam se svidjeti
Trinaest Zapovjedi Za Ljude Koji Misle Da Je Sreća To-Do Lista
Ego Nije Tvoj Neprijatelj. Ego Je Tvoj Nervni Sustav U Kostimu S Kravatom.
Snaga krhkosti ili Igra Postojanja (Ili: Kako ti cvijet trešnje objašnjava zašto ti život trenutno izgleda kao shit show)Snaga krhkosti ili Igra Postojanja
Jednom Mjesečno Zaslužuješ Dan U Kojem Ne Odgovaraš Na Poruke I To Nije Mentalni Slom Nego Higijena
Tvoj kalendar izgleda kao da ga je dizajnirao netko tko te aktivno mrzi. Sastanak u devet. Poziv u deset trideset. Ručak “na brzinu” što znači sendvič nad laptopom dok odgovaraš na mejlove. Popodne obveze. Navečer “kvalitetno vrijeme” s obitelji koje uključuje gledanje u mobitel dok svi gledaju u svoje mobitele. I onda legneš u krevet i scrollaš Instagram “da se opustiš” i pitaš se zašto ne možeš zaspati iako si umorna do kostiju. I netko ti kaže “trebaš uzeti vrijeme za sebe” i ti pomisliš “da, super, ubaciit ću to između 3:15 i 3:17 ujutro, jedini slobodan termin ovaj tjedan.” Tvoja kralježnica drži napetost svakog “moram” koje si progutala. Tvoja…
Kemija Koju Osjećaš Nije Ljubav. To Je Tvoja Amigdala Koja Prepoznaje Poznatu Traumu I Kaže “Ooo, Ovo Poznajem, Ajmo!”
Srela si ga i ZNALA si. Odmah. Nešto u tebi je reklo DA prije nego si uopće saznala kako se zove. Srce ti je ubrzalo. Dlanovi se oznojili. Nisam mogla prestati misliti o njemu. I nazvala si to “prepoznavanje duša” i “vibra” i “znala sam da je poseban jer sam OSJETILA”. A ono što si zapravo osjetila bio je tvoj nervni sustav koji je rekao: “Opa! Ovaj frekvencijski potpis mi je poznat! Podsjeća me na onu emocionalnu nedostupnost iz djetinjstva! SAVRŠENO! Konačno netko s kim mogu ponoviti stare obrasce nadajući se drugačijem rezultatu ovaj put!” Tvoja krv je ubrzala ne jer je on “tvoja srodna duša”. Tvoja krv je ubrzala…
Ego Nije Tvoj Neprijatelj. Ego Je Tvoj Nervni Sustav U Kostimu S Kravatom.
Cijela duhovna industrija ti je prodala istu priču u pedeset različitih pakiranja: ego je problem. Ego te drži u iluziji. Ego te sprječava da se “prosvijetliš”. Moraš “transcendirati ego”, “rastopiti ego”, “ubiti ego”. I onda sjediš na meditaciji pokušavajući ubiti dio sebe koji ti jedini govori da trebaš na WC, da ti je hladno, i da ovaj retreat košta previše za kvalitetu hrane koju nude. I pitaš se zašto se osjećaš kao da vodiš građanski rat unutar vlastite lubanje. Tvoja kralježnica već zna ono što duhovni učitelji ne žele da znaš: bez ega nema tebe. Tvoja koža je granica koja te čini tobom. Tvoje kosti drže strukturu bez koje bi…
Tvoji Preci Ti Nisu Ostavili Lekcije. Ostavili Su Ti Nervni Sustav.
Postoji posebna vrsta pada energije koja se aktivira isključivo nakon obiteljskih ručkova. Došla si relativno stabilna, čak optimistična, možda si čak vježbala afirmacije u autu na putu tamo, i onda provedeš tri sata s mamom i odjednom ti je pao imunitet, boli te glava, i googlaš “zašto sam umorna nakon obitelji” dok ležiš u mraku i pokušavaš shvatiti je li ovo grip ili egzistencijalna kriza izazvana pitanjem “a kad ćeš ti to dijete”. I netko ti kaže: “To je obiteljska karma. Prenosiš obrasce sedam generacija. Tvoja duša ima ugovor s dušom tvoje majke iz prošlog života.” Tvoja kralježnica se upravo stegnula na riječ “karma” jer tijelo prepoznaje kada mu netko…
Jedina Greška Koja Postoji Je Kad Progutaš “Nije Važno”, A Važno Je
Tri godine si u vezi s nekim tko te voli na način koji ti ne odgovara. On ti kupuje poklone, ti želiš zagrljaje. On ti objašnjava stvari, ti želiš da te sasluša. On je tu svaki dan, ali nekako nije TU. I svaki put kad ti se podigne ta sitna bol u prsima, ta čežnja za nečim što nedostaje, ti je progutaš. Kažeš sebi: “Nije toliko bitno. Imam toliko toga dobrog. Možda sam ja previše zahtjevna. Možda kao duhovno biće trebam nadići takve potrebe.” I staviš osmijeh i nastaviš dalje kao da nisi upravo ubila mali dio sebe s tim “nije važno”. Tvoja kralježnica pamti svako “nije važno” koje je…
Nitko Ti Nije Rekao Da Je Dno Zapravo Trampolin
Postoji posebna vrsta panike koja se aktivira isključivo u nedjelju navečer kad osjetiš da ti se raspoloženje počinje spuštati bez ikakvog razloga, i odjednom guglaš “zašto sam tužna bez razloga”, “simptomi depresije vs normalna tuga”, i “kako brzo podići vibraciju” kao da je tvoje emocionalno stanje kvar na autu koji trebaš popraviti prije ponedjeljka jer imaš sastanak u devet i ne možeš si priuštiti luksuz ljudskih emocija radnim danom. Tvoja kralježnica već drži istinu koju um odbija čuti: pad nije kvar. Tvoja koža zna da je spuštanje dio ritma, ne znak da si pokvarena. Tvoje kosti pamte svaki val koji se podigao upravo zato što se prethodno spustio do kraja.…
Kad Ispričaš Plan Prijateljici I On Umre Negdje Između Njenog “Obožavam To!” I Tvog Trećeg Spritza
Znaš onu foru kad imaš ideju, pravu ideju, onu koja te probudi u četiri ujutro i ne da ti spavati jer je toliko dobra da ti se čini da će eksplodirati ako je ne podijeliš, i onda nazoveš prijateljicu i kažeš “MORAM ti nešto reći” i ispričaš joj cijeli plan, svaki detalj, već si vizualizirala logo i Instagram bio i kako ćeš se osjećati kad se sve ostvari, i ona kaže “to je GENIJALNO, obožavam, ti to MORAŠ napraviti” i ti spustiš slušalicu i osjećaš se… prazno? Kao da si upravo imala odličan seks ali s krivom osobom i sad ne znaš zašto si umorna i zašto te plan više…
Kad Ti Razum Uvjeri Samog Sebe Da Je U Pravu Dok Istovremeno Gubi Svaku Svađu Sa Svima
Znaš onu foru kad uđeš u razgovor s partnerom, kolegom ili mamom, i kreće sasvim normalno, tipa “mislim da bismo mogli drugačije organizirati vikend”, i onda negdje oko treće rečenice primijetiš da više ne razgovarate nego se NATJEČETE, i odjednom vadiš argumente iz pradavne povijsti koje si očito spremala za ovu priliku, i on vadi svoje, i nitko više ne sluša nikoga jer su svi prezauzeti pripremanjem iduće replike dok ovaj drugi još govori, i na kraju ne znaš ni o čemu ste se svađali ali ZNAŠ da si bila u pravu, jer si uvijek u pravu, čak i kad nisi, jer tvoj razum može dokazati bilo što u bilo…
Moglo bi Vam se svidjeti
Dijagnoza = Prognoza (Ili: Kako tvoje misli vode reality show tvog života)
Karmičke ravnoteže (Ili: Kako tvoja ljubavna drama nije kozmička kazna nego neurološki pattern)
Tvoj Um Je Samurajski Mač, A Ti Si Ga Dala Internetu Da Ti Ga Pretvori U Plastični Nožić Za Mazanje Nutelle
Kad Kažeš “Volim Te” Ogledalu, Ali Tvoje Lice Kaže “Ma Daj Ajde”
Znaš onu vježbu koju ti preporuče na svakom self-help tečaju od 2004. nadalje? Staneš pred ogledalo, pogledaš se u oči, i kažeš “Volim te”. I onda se dogodi jedna od dvije stvari: ili se rasplačeš kao da ti je netko upravo rekao istinu koju nikad nisi čula, ili napravi tvoje lice onu micro-ekspresiju koja kaže “aha, da, svakako, a ja sam i kraljica Engleske” i odeš prati zube jer si već tu, pred ogledalom, možeš bar nešto korisno napraviti. Treća opcija, koja se događa 90% vremena: kažeš “volim te” ustima dok tvoje oči skeniraju bore, podočnjake, onu dlaku na bradi koju si propustila, i cijeli tvoj nervni sustav se pita…
