Ta vila s oblaka nas inspirira na putovanja i pokrete, čak i kad ne znamo. Ona čini da radimo pokrete koji su iznutra, pa time čarobni. I onda otapaju led, to je pokret koji mijenja stanja i dimenzije iz ovdje i sad – da dozovemo nove pomoćnike i prijatelje. Znači, ovaj tjedan radimo na otapanju leda: udružujemo svoje snage s onima s kojima dijelimo žar, udružujemo strasti.

Otapamo led tamo gdje se pojavio. Led je strah – negdje gdje smo se smrzli, pa se vrtimo u krugu, zapravo ne mičemo s mjesta. I ponovo krećemo plivati, makar povezujući se s fluidima onih koji nisu nikada ni prestali. Zlatnim ribicama našeg unutarnjeg oceana, prijateljskim vidrama s naših unutarnjih obala. To nam vraća i obnavlja strast.

Ono što je ruši, i što nas je zaledilo u nekoj staroj slici nas – su kritike i prozivanja. Toga nema više, to završava. Nema upiranja sebi u facu i govorenja loših stvari. Da, važno je vidjeti gdje se malo lažemo, relativiziramo, u kojoj staroj slici sebe i svijeta smo zaglavili, da ni ne znamo. Ali ne s pogledom osude. Nego kreativnim: onim koji kaže “heeeej, dođi da te razdrmam, rasplešem, zagrlim i zagrijem srcem”.

Vilinska kuma

I oni odgojeni u najtvrđoj materijalističkoj svijesti, sreću se s magijom vila, kao bića iz paralelne dimenzije – već u djetinjstvu, kroz priču o zubić vili. Popriličino velika magija: uzmeš kost (zub), postaviš namjeru (glavi rad duše) i biće koje dolazi dok spavaš (ovo je problematična stavka u priči, jer obično kad spavamo smo nesvjesni, no dobro) ti materijalizira namjeru.

Pojednostavljena priča kako duševni vodiči svojim informacijama i prisutstvom čine da se pokrenemo i ostvarimo što je u skladu s našom suštinom. Zubić vila ili vilinska kuma, zaštitnica motiv je u mnogim bajkama, Pepeljugi kao najpoznatijoj. U nekima se zove Kraljica Neba. Keltske vile poznate su kao Majke i one koje nose blagoslove Majki. Dakle, blagoslove uzašlih pretkinja i naših ženskih uobličenja iz viših dimenzija.

Smatralo se da se vile mogu transformirati – u čovjeka ili životinju. Ako vila silazi s neba, pa je srećemo kao ribu, znači da je važno obratiti pažnju na poruke i blagoslove, vibracijske pakete koji nam dolaze kroz ljude koje život donese dok zazivamo poruku. Naravno, prvi je korak otvoriti se i zatražiti očitovanje vodstva: Koja je glavna poruka života za mene sad? – recimo, postaviti u svijesti i čekati odgovor.

Naravno, vilinska zaštitnica se samo javlja “izvana”, zapravo je ona unutra. Oblik naše svijesti koji nas čuva, njeguje, ženski brižno usmjerava i štiti. To je onaj “slučajni” poziv, tihi glas i poruka iz tišine. Ona sila koja pokreće da napravimo nešto iako mislimo da to ne znamo, ili se ne usuđujemo. Ovo je iscjeljenje sumnje u svoju kreativnu djelatnost, kroz iscjeljenje ženskog čarobnog principa u nama. Povratak u ono stanje gdje znamo i gdje smo sigurni u to što iznutra znamo.

Osvijesti: što aktivira moje ženske vodiče? Kakvi su moji ženski vodiči – tko su moji glavni ženski duševni oblici koji me vode i savjetuju? Koji je moj osobni način kontakta s njima? Što mi poručuju sada?

Kliziti ili šiziti?

Kako se krećemo po kliskom terenu? Preciznošću i elegancijom klizača ili posrčući od šiza? Tako nekako nas kliske i hladne faze tjeraju na trening: da uložimo vrijeme i pažnju u trening kojim ćemo smireno proći sve izazove. Zaleđeno jezero nije šala – upasti u njega, uglavnom znači umrijeti.

Zanimljivo je kako u malim mjestima i danas postoji vjerovanje da se opasno kupati u jezerima, jer vile mogu povući čovjeka na dno. Mnogo priča govori o tome, ili o vilama koje upale u jezero spašavaju, samo da bi uspostavile neki đavolji pakt s njim, poput “vraćam ti život, ali mi zauzvrat moraš dati život svog prvorođenog djeteta” ili takvi ugovori.

E pa, kad nas život u nekoj fazi natjera na kretanje po kliskoj plohi – obično se “odrađuju”, odnosno uravnotežuju takvi neki davni ugovori duša, nešto u što smo se uvalili u zabludi, moranju, prevareni. Znamo kako vode i varaju: je li odraz u njima prava zrcalna slika stvarnosti? Valovi uvijek titraju, pa nije. A kad se zaledi? Koliko smo skloni baš se na tu sliku kao pravu fiksirati? I je li to dobra magija za nas ili nije?

U pravilu, ako nema toka, onda nije. Zamrzavanje je privremena faza, hibernacija potrebna za neki tip obnove, ali ne smije trajati zauvijek, kao da da smo zaglavili u ledenoj petlji i mislimo da živimo jer se krećemo, ali zapravo se krećemo samo u krug i ne mrdamo. Taj tip tzv. karmičkih petlji sad završava.

Ledene petlje su oni inkarnacijski mehanizmi koji se ponavljaju i čine da se uvijek osjećamo kao “na ledu” života: posljedično, to su uvjerenja – pa time i manifestacije – težine, osjećaji “nitko me neće”, “ne vrijedim”, osjećaji samoće, odbačenosti i osuđenosti na muku i uzaludnost.

To sada otopi, kako bi se aktivirali tvoj pravi talenti i moći duše ovdje: oni s kojima radiš i utječeš na društvo u cjelini.

Tako se aktivira tvoje umijeće iz vječnosti: ono iz duše kojim trebaš djelovati i naći pravi posao, vokaciju duše iz koje sve činiš. Ovo je poziv da pogledaš u doboke nivoe svog bića i otkriješ darove koje donosiš kao duša u ovdje i sad. Poruka da otkriješ svoje skrivene darove.

Osvijesti: u kojoj se petlji vrtiš, temeljeno na kojem svom identitetu, a nema više smisla? Koji ugovori te vežu, a ne trebaju jer su istekli? I završi s tim – otopi taj teren da se izraziš i povežeš s novim ljudima dalje. Koji su tvoji skriveni darovi i talenti na kojima trebaš graditi svoju vokaciju?

Heroji Božanskog

Znam da se tako teško osjećati u teškim vremenima, ali samo da podsjetim: mi to jesmo. Božanski Heroji i Heroji Božanskog. Zato smo sada tu, da svojim govorom i djelovanjem srca držimo polje srca, ljubavi i suosjećanja. Stoga budimo u sebi još jednu moćnu silu, poznati kao Arhanđeo Gabrijel: onaj visokodimenzionalni oblik koji otkriva tajne božanskoga svijetu.

Kada govorimo iz te svoje ravni, otapamo led. Trening je čišćenje grlene čakre i vježba da momentalno kažemo ono što dolazi iz srca: zvuk, riječ, poruka. I promatramo kako se valovi izrečenog na taj način šire i kogaa privlače. Ujediniti duh i tijelo kroz uvide srca: to je arhanđeoska čarolija kojom imamo djelovati sada. Reći “neću”, “volim”, “dođi”, “ne znam” – spontano i momentalno, mijenja polje.

Pozvani smo sjesti u miru tamo gdje prepoznamo da se vrtimo. I vokalizirati – izgovoriti ili ispjevati što nam dolazi iznutra. Ako to znači odlediti srce tako da se otopi stara bol, pa poteku suze, cijeli oceani – super. Onda tako. Ali ovo je puštanje, koje nosi buđenje: novi krug, vezan uz buđenje strasti.

Naše snage se obnavljaju kako se obnavlja naša ljubav – naša srca. Element vatre u nama. Vrijeme je za ponovno povezivanje s onima s kojima dijelimo vibraciju stvaranja, “obična” razmjena znači aktivaciju moći. Tako se ujedinjuju snage nositelja srca na planeti: povezujemo se u moćnu mrežu koja može otopiti hladnoće straha. A to je potrebnije nego ikada jer su suosjećanje i suradnja ključevi prolaska kroz pržeće faze i vremena. Dakle, ujedinjenje i akcija strasti je ono što te drži u toplini i dimenziji stvaranja, time sigurnim bićem.

Vježba je ova: osjeti u tijelu gdje imaš ledene plohe. I u životu, pogledaj oko sebe, kao u kugli područja svog života i vidi gdje je ledeno. Onda uđi u srce i izdahom u te dijelove sebe (ili života, ovisi za što radiš vježbu), pusti toplinu daha. I gledaj kako se otapa.

Da, možda ćeš morati nešto spaliti, možda ćeš se morati negdje maknuti ili promijeniti – ali to je upravo da nastaviš bolje odražavati dušu. U pitanju su golemi up-gradeovi kolektivne svijesti i svatko to osobno doživljava (čisti, prži, pušta). Uđi u to sasvim, čak i kad djeluje da požar prijeti da sve uništi: neće, te slike su tu jednostavno da maknu što više ne treba, otope prastare i preduboke slojeve leda, i otvore te za nova stvaranja i povezivanja.

Za svoj osobni pogled i Tarot, da osvijetlimo dileme, pozadine i rješenja, te otkrijemo tvoja rješenja, piši na dea@elementi.space ili devidas.dea@gmail.com